- 1 -              Rev 186/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 186/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja F. H. iz C., OIB: …, drugotužitelja I. H. iz C., OIB: …, te trećetužiteljice L. B. iz G., OIB: …, koje zastupa punomoćnik K. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. a. z. i. u., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u D., radi brisanja nevaljane uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž Zk-415/16-4 od 13. srpnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. P-620/14-26 od 12. siječnja 2016., sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I. Nalaže se brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-917/03 od 16. travnja 2003. na ime tuženice H. a. z. i. u., Z. u Z., vrhu cjeline prava vlasništva čest. zgr. 16, 11, čest. zem. 102, 97, 103, 105/1, 105/2, 105/3, 106/1, 121, 123, 209, 197/1, 197/2, 198, 202, 207, 208/1, 208/2, 230, 233, 235, 240/1, 241, 242, 245, 246, 247, 250, 251, 1552, 1567/1, 1567/2, 1549, 1573, 1576, 1551 koje su pripisane iz zk. ul. 132, 133, 30 u novi z. ul. 521 k.o. T. te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije brisanja L. L. B. G. za 16/32 dijela.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-917/03 od 16. travnja 2003. na ime tuženice H. a. z. i. u., Z. u Z., vrhu cjeline prava vlasništva čest. zem. 248 k.o. T.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka i to F. H. iznos od 157.666,66 kn, I. H. iznos od 381.666,66 kn te L. B. iznos od 157.666,66 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2016. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i III. na način da je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja, te je naloženo tužiteljima da nadoknade tuženiku i to prvotužitelj iznos od 142.578,12 kn, drugotužitelj iznos od 278.906,25 kn, te trećetužiteljica iznos od 142.578,12 kn.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji predlažu da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, te ističe da uknjižba predmetnih nekretnina u korist tuženika pravomoćno riješena u predmetima Općinskog suda u Dubrovniku br. Z-917/03 i P-972/12. Posebno se ističe da je odluka kojom su nekretnine prenesene u društveno vlasništvo pravomoćna još 1961., time da je prednik tuženika u posjedu spornih nekretnina još od 1947. Tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U konkretnom slučaju tužitelji su podnijeli brisovnu tužbu u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje ZZK).

 

Preinačujući prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, te odbijajući u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja drugostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

-              da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku br. Z-917/03, koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-1771/09 dopuštena uknjižba u korist tuženika i to glede čestica označenih kao čest. zgr. 16, 11, čest. zem. 102, 97, 103, 105/1, 105/2, 105/3, 106/1, 121, 123, 209, 197/1, 197/2, 198, 202, 207, 208/1, 208/2, 230, 233, 235, 240/1, 241, 242, 245, 246, 247, 248, 250, 251, 1552, 1567/1, 1567/2, 1549, 1573, 1576, 1551 koje su pripisane iz zk. ul. 132, 133, 30 upisanih u zk. ul. 521 k.o. T. i da je tim rješenjem brisana B. G. L. L.,

 

-              da je uknjižba u korist tuženika dozvoljena na temelju rješenja od 6. travnja 1960. br. 06-261-22/1960 Kotarskog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financiranje, imovinsko-pravni referat, rješenja o naknadi od 22. rujna 1966. br. 05-7293/1-1996 Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu Skupštine općine Dubrovnik, koje je postalo pravomoćno 7. travnja 1967., te potvrđenog i ovjerenog od javnog bilježnika K. V. iz Z. pod brojem Ov-2559/03, Spiska s rješenjima za isplatu ekspropriranog zemljišta i zgrada od 11. travnja 1967., br. Ov-2558/03 javnog bilježnika K. V. iz Z., potvrde o isplati s dopisom od 10. svibnja 1967. JAZU Zagreb, br. Ov-2556/03 javnog bilježnika K. V. i Zapisnika od 23. lipnja 1961. posl. br. 06-2767-1/1961 od 26. lipnja 1961. Ov-2554/03 javnog bilježnika K. V. te članka 27. Zakona o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti („Narodne novine“ br. 34/91),

 

-              da je u vrijeme zaprimanja prijedloga tuženika za upis u zemljišnu knjigu L. B. G. bila upisana kao vlasnica u 16/32 dijela i to kao nasljednica iza pok. V. B. G. na temelju rješenja o nasljeđivanju br. O-332/50 od 28. listopada 1950.,

 

-              da su nasljednici pok. L. B. G. umrle 1970. i don M. H. umrlog 1996. u pogledu predmetnih nekretnina koja su tada bile upisane u zk. ul. 30, 132, 133 k.o. T., I. H. u 2/4 dijela, F. H. u ¼ dijela i L. B. u ¼ dijela (rješenje o nasljeđivanju br. O-177/96 od 25. srpnja 1997.),

 

-              da su predmetne nekretnine rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravni referat br.: 06-261/22-1960 od 8. travnja 1960. potpuno eksproprirane, a radi potrebe osnivanja „A.“ i Stanice za introdukciju stranih vrsta drveća i grmlja u T., te da je korisnik eksproprijacije Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti koja je ušla u posjed tih nekretnina 11. prosinca 1948.,

 

-              da je rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose br.: 07-2770/1961 PZ/BZ od 20. svibnja 1961. ukinuto rješenje od 8. travnja 1960. u dijelu koji se odnosi na eksproprirane čestice i to čest. zgr. 11 i 16, zatim čest. zem. 102, 105/1, 105/3, 106/1, 1549, 1567/2, 121, 230, 233, 235, 240/1, 241, 242, 250, 1552, 1561, tada upisane u zk. ul. 132 k.o. T., čest. zem. 1573, tada upisane u zk. ul. 133 k.o. T., te čest. zem. 1551, tada upisane u zk. ul. 30 k.o. T., jer da iste čestice nisu mogle biti predmet eksproprijacije jer su na osnovi ranijih odluka donesenih od strane nadležnih tijela vlasti izvlaštene u korist zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije i da su iste postale društveno vlasništvo,

 

-              da je u odnosu na dio ekspropriranih čestica i to čest. zem. 97, 103, dijela čest. zem. 105/2, ½ dijela čest. zem. 245. i ½ dijela čest. zem. 248, tada upisane u zk. ul. 132 k.o. T., te čest. zem. 1576, tada upisane u zk. ul. 133 k.o. T. koje su eksproprirane rješenjem od 8. travnja 1960. određena obnova postupka, jer je utvrđeno da se vodi postupak radi unošenja tih čestica u društveno vlasništvo, zbog čega predmetne nekretnine koje su predmet ovog postupka za koje je rješenje o eksproprijaciji ukinuto ili vraćeno na obnovu postupka nisu pravomoćno eksproprirane,

 

-              da se rješenje o naknadi S. R. H., Skupštine Općine Dubrovnik, Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu br.: 05-7293/1-1966 od 22. rujna 1966. ne odnosi na nekretnine koje su predmet ovog postupka,

 

-              da se zapisnik od 23. lipnja 1961. odnosi na procjenu vrijednosti radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine označene kao čest. zem. 123, 246, 247, 197/1, 197/2, 251, 209, 207, 208/1, 208/2, 198 i 202, te ½ čest. zem. 245 i čest. zgr. 14, 15, 18, 19, 20/1, 20/2, sve k.o. T., koje su eksproprirane rješenjem od 8. travnja 1960. i to onih čestica za koje nije ukinuto rješenje od 8. travnja 1960. rješenjem od 20. svibnja 1961., odnosno za koje nije određena obnova postupka,

 

-              da se odluka o isplati prednici tužitelja L. B. G. u iznosu od 1.073.710 dinara odnosi na nekretnine sadržane u rješenju o naknadi, ali ne i na nekretnine koje su pravomoćno eksproprirane (čest. zem. 123, 209, 197/1, 197/2, 198, 202, 207, 208/1, 208/2, 246, 247, 251 i 1576 k.o. T.), izuzev čest. zem. 248 k.o. T.

 

Pravilno drugostupanjski sud ukazuje da je prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

Drugostupanjski sud ističe da su nekretnine označene kao čest. zem. 97, 103, 105/2, 123, 197/2, 198, 202, 207, 208/1, 208/2, 245, 246, 247, 250, 251, 1576 sve k.o. T. pravomoćnošću rješenja o eksproprijaciji prešle u društveno vlasništvo, što znači da je i prednicima tužitelja, odnosno tužiteljima prestalo pravo vlasništva na tim nekretninama. Pri tome se pravilno ističe da sama činjenica da nije izvršen upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu nije od značaja, jer upis na temelju pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji ima deklaratorno značenje, te nije konstitutivna pretpostavka za stjecanja prava vlasništva.

 

Također, pravilno sud drugoga stupnja zaključuje da nekretnine koje su na temelju pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji prešle u društveno vlasništvo, da su knjižno pravo raniji vlasnici izgubili na temelju tog pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji kada su te nekretnine prešle u društveno vlasništvo, a ne uknjižbom u korist tuženika. Stoga na temelju spornog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku br. Z-917/03 i upisom tuženika kao vlasnika spornih nekretnina nije došlo do prestanka prava vlasništva prednice tužitelja, već je prednica tužitelja pravo vlasništva spornih nekretnina izgubila na temelju pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji.

 

Tužitelji u reviziji ponavljaju tvrdnje iznijete i u ranijem tijeku postupka da je Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku od 31. listopada 1947. br. O-44/46 ništava i da nije pravomoćna, kao i da okolnost da nije doneseno rješenje o naknadi sprečava zemljišnoknjižni upis na novog vlasnika. Tužitelji isto tako navode da sporne isprave na temelju koji je bio dopušten upis nisu bile podobne za upis.

 

Navedene tvrdnje tužitelja ne mogu se prihvatiti osnovanim.

 

Tužitelji prije svega tvrde da Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku od 31. listopada 1947. br. O-44/46 ne samo da nije pravomoćna, nego i da je ništava. Pitanje je li sporna odluka pravomoćna ili ne je činjenično pitanje, a u revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S druge strane odluka nadležnog upravnog tijela ne može biti ništavom ili ništetnom, jer se takvim mogu utvrditi pravni poslovi, a ne odluke upravnih tijela koja mogu biti zakonita ili nezakonita. U slučaju kada neka odluka upravnog tijela ili suda postane pravomoćna, a takvo je utvrđenje nižestupanjskih sudova, tada i nezakonita odluka stječe svojstvo pravomoćnosti i proizvodi svoje pravne učinke.

 

Pri tome se tužitelji neosnovano pozivaju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-408/09. Naime, u toj odluci je zauzeto shvaćanje da odredba čl. 3. toč. c) Zakona o agrarnoj reformi i Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji („Službeni list DFJ“ br. 64/45, 24/46) nije propisan ex lege prijenos prava vlasništva s nekadašnjeg vlasnika na državu, već je propisan postupka u kojem se utvrđuje vlasništvo nad obradivim poljoprivrednim zemljištem, maksimum koji se ostavlja u vlasništvu ranije vlasniku i zemljište koje se prenosi u zemljišni fond agrarne reforme, iz kojeg se zemljište davalo u vlasništvu „seljacima bez zemlje ili s nedovoljno zemlje“. Međutim, u konkretnom slučaju je utvrđeno da su sporne nekretnine izvlaštene u korist prednika tuženika i da je prednik tuženika stupio u posjed istih 1947., a u svrhu osnivanja „A.“ i Stanice za introdukciju stranih vrsta drveća i grmlja u T.

 

Pogrešno tužitelji u reviziji navode da je drugostupanjski sud zanemario da je rješenje o eksproprijaciji u dijelu agrarne reforme ukinuto. U tom dijelu pravilnim se prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda kada navodi da glede toč. 2. izreke rješenja Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: 07-27770/1961 od 20. svibnja 1961. u kojem je određena obnova postupka za određene nekretnine u k.o. T. i to iz razloga što se vodi postupak u pogledu istih čestica po propisima Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske, činjenica da je dopuštena obnova postupka ne znači da je bilo odgođeno izvršenje rješenja po kojem se traži obnova postupka, što znači da ranije rješenje ostaje na snazi, da isto može biti zamijenjeno novim, ali da tužitelji nisu dokazali da bi do toga došlo. To tim više što je rješenje Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravnog referenta broj: 06-261/22-1960 od 8. travnja 1960. postalo pravomoćno 16. listopada 1962., dakle iza rješenja Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: 077-27770/1961 od 20. svibnja 1961.

 

Stoga ovaj sud u potpunosti prihvaća pravilnim razloge zbog kojih je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni tužitelja, kao i razloge neosnovanosti tužbenog zahtjeva navedenih od strane drugostupanjskog suda.

 

Kako navodi revizije nisu osnovani, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v. r.