- 1 -              Rev 2732/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2732/2018-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. I. iz Kanade, L. O., OIB: ... i drugotužiteljice Z. I. iz Kanade, L., zastupanih po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika B. J. M. iz Z., koga zastupa punomoćnik K. S., odvjetnik u Z., i K. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o., u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika V. K., koju zastupa K. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-422/18-2 od 20. lipnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-216/16-671 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika protiv odluke o glavnoj stvari sadržane u presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-422/18-2 od 20. lipnja 2018. odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tuženika protiv odluke o trošku parničnog postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-422/18-2 od 20. lipnja 2018. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I.              Utvrđuje se da su ništavi pravni poslovi:

 

- ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. godine sa „ovjerom Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem I-OV-5130/93 od 24. prosinca 1993. godine“ po punomoćniku U. S. kao punomoćniku I. M. sina Đ., I. N. i I. Z. kćeri M. dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi-Područnom uredu Z., Klasa UP/I-410-20/94-01/771, Urbroj:03-94-01,

 

- ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. godine bez ovjere potpisa ugovornika, ali potpisan na strani ugovornika I. M., I. N., I. Z. i I. J. po punomoćniku J. F., a u uvodnom dijelu toga ugovora spominje se ovlaštenje punomoćniku J. F. temeljem punomoći broj OV 02-4800/93 Skupštine Opštine L. od 27. prosinca 1993. godine koju je potpisao U. S., dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi-Područnom uredu Z., Klasa UP/I-410-20/94-01/771, Urbroj:03-94-01,

 

- ugovor o zamjeni nekretnina koji je dostavljen Državnoj geodetskoj upravi Područnom uredu za katastar Z. Klasa:932-07/96-07/6 u postupku prijave promjene na zemljištu od J. B. M. od dana 17. kolovoza 1994. godine temeljem ugovora o zamjeni nekretnina predmet kojeg je i čest. zem. 186/1 k.o. Z., u kojem ugovoru je u toč. I., u stavku 2. osim čestica naznačenih u prethodna dva ugovora iza u retku 3. stavka 2. iza riječi J. B. i to: „dopisan i tekst“:

 

„-tijelo jedino čest. br. 186/1 pašnjak u površini od 95 m2 zk.ul. 3321“,

 

osim u dijelu navedenih ugovora koji se odnosi na raspolaganje kućom na skici mjerenja ing. geodezije I. M. od 08. prosinca 2010. godine označena narančastom bojom kao građevina izgrađena na dijelu čest. zem. 190/23, dijelu čest. zem. 191/11 i dijelu čest. zem. 186/1 sve k.o. Z. pripadajuća I. M. i I. N., što je tuženik dužan priznati i trpjeti pravne posljedice, u roku od 15 dana. „

 

2. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da su utvrđeni ništavi pravni poslovi:

 

"- Ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. sa "ovjerom Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem I-OV-5130/93 od 24. prosinca 1993." po punomoćniku S. U. kao punomoćniku M. I. sina Đ., N. I. i Z. I. kćeri M. dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi - Područnom uredu Z., Klasa UP/I-410-20/94-01/771, Urbroj: 03-94-01,

 

- Ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. bez ovjere potpisa ugovornika, ali potpisan na strani ugovornika M. I., N. I., Z. I. i J. I. po punomoćniku F. J. temeljem punomoći broj OV 02-4800/93 Skupštine Opštine Laktaši od 27. prosinca 1993. koju je potpisao S. U., dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi - Područnom uredu Z., Klasa UP/I-410-20/94-01/771, Urbroj: 03-94-01,

 

- Ugovor o zamjeni nekretnina koji je dostavljen Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Z., Klasa: 932-07/96-07/6 u postupku prijave promjene na zemljištu od B. J. M. od dana 17. kolovoza 1994. temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina predmet kojeg je i čest. zem. 186/1 k.o. Z., u kojem Ugovoru je u toč. I., u stavku 2. osim čestica naznačenih u prethodna dva Ugovora iza u retku 3. stavka 2. iza riječi J. B. i. to: "dopisan i tekst":

 

"- tijelo jedino čest. br. 186/1 pašnjak u površini od 95 m2 zk. ul. 3321",

 

osim u dijelu navedenih Ugovora koji se odnosi na raspolaganje kućom na skici mjerenja ing. geodezije I. M. od 8. prosinca 2010. označena narančastom bojom kao građevina izgrađena na dijelu čest. zem. 190/23, dijelu čest. zem. 191/11 i dijelu čest. zem. 186/1, sve k.o. Z. pripadajuća M. I. i N. I., što je tuženik dužan priznati i trpjeti pravne posljedice, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku B. J. da tužiteljima pod 1) J. I. i 2) Z. I. naknadi parnični trošak u visini od 90.875,00 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika B. J. za naknadom parničnog troška po osnovi sastava odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju u cijelosti kao osnovanu i preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.

 

U odgovoru na reviziju tuženika tužitelji se protive navodima revizije te predlažu da se ista kao neosnovana odbije.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze nižestupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik ukazuje.

 

Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze svjedoka i stranaka i drugu dokumentaciju koja prileži u spisu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Takvim postupanjem nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP na koju se sadržajno ukazuje s obzirom da je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje. Zbog izloženog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Tuženik u reviziji ističe da je drugostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer je suprotno odredbi čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i pri tom bez ikakvih razloga i utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je to utvrdio prvostupanjski sud zaključujući da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

U drugostupanjskoj presudi nije učinjena povreda na koju tuženik ukazuje, jer je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo da se ona temelji na odredbi čl. 373.a ZPP (na koju se i drugostupanjski sud pozvao), čiju pravilnu primjenu tuženik revizijom dovodi u pitanje.

 

Odredbom čl. 373.a ZPP propisano je ovlaštenje drugostupanjskog suda da presudom odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinači prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili, 2. da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze. Prigodom donošenja odluke drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, što je u konkretnom slučaju i učinjeno kada je na temelju drugih činjenica utvrđenih pred prvostupanjskim sudom, drugostupanjski sud izveo drugačiji zaključak o postojanju (činjenica) o kojima ovisi zaključak o ništavosti pravnih poslova, a posljedično tome i drugačiji zaključak o ništavosti pravnog posla ugovora koji su predmet tužbenog zahtjeva.

 

Zbog toga što opisano postupanje suda proizlazi iz njegovog ovlaštenja propisanog odredbom čl. 373.a ZPP, okolnost da je drugostupanjski sud bez provođenja rasprave utvrdio drugačije činjenično stanje od onoga što je utvrdio prvostupanjski sud ne predstavlja nezakonito postupanje suda kojim se stranci onemogućava raspravljanje pred sudom, pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju tuženik također upozorava u reviziji.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji onda kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da su ništavi ugovori o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. sa "ovjerom Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem I-OV-5130/93 od 24. prosinca 1993." po punomoćniku S. U. kao punomoćniku M. I. sina Đ., N. I. i Z. I. kćeri M. dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi - Područnom uredu Z., Klasa UP/I-410-20/94-01/771, Urbroj:03-94-01, ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. bez ovjere potpisa ugovornika, ali potpisan na strani ugovornika M. I., N. I., Z. I. i J. I. po punomoćniku F. J., na temelju punomoći broj OV 02-4800/93 Skupštine Općine Laktaši od 27. prosinca 1993. koju je potpisao S. U., dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi - Područni ured Z., Klasa UP/I-410-20/94-01/771, Urbroj:03-94-01 i ugovor o zamjeni nekretnina koji je dostavljen Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Z., Klasa:932-07/96-07/6 u postupku prijave promjene na zemljištu od B. J. M. od dana 17. kolovoza 1994. na temelju ugovora o zamjeni nekretnina predmet kojeg je i čest. zem. 186/1 k.o. Z., u kojem ugovoru je u toč. I., u stavku 2. osim čestica naznačenih u prethodna dva ugovora iza u retku 3. stavka 2. iza riječi J. B. i. to: dopisan i dodan tekst – tijelo jedino čest. br. 186/1 pašnjak u površini od 95 m2 zk. ul. 3321", osim u dijelu navedenih ugovora koji se odnosi na raspolaganje kućom na skici mjerenja ing. geodezije I. M. od 8. prosinca 2010. označena narančastom bojom kao građevina izgrađena na dijelu čest. zem. 190/23, dijelu čest. zem. 191/11 i dijelu čest. zem. 186/1 sve k.o. Z. pripadajuća M. I. i N. I., što je tuženik dužan priznati i trpjeti pravne posljedice.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da je prvotužitelj J. I. bio upoznat sadržajem ugovora o zamjeni od 24. prosinca 1993. sa ovjerom ugovora o zamjeni od 24. prosinca 1993. sa ovjerom potpisa kod Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem I-OV-5130/93 od 24. prosinca 1993., prvostupanjski sud zaključuje da se iz ponašanja prvotužitelja zaključuje da je prešutno pristao na zaključenje ovakvog Ugovora te ga je odobrio, odnosno da je tu radnju naknadno osnažio u smislu odredbe čl. 88. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

 

U odnosu na Ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. koji je dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi – Područnom uredu Z. te Ugovor o zamjeni nekretnina koji je dostavljen Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Z. 17. kolovoza 1994. u postupku prijave promjene podnesene od strane B. J. prvostupanjski sud ocjenjuje da su ti ugovori nastali kao očiti prijepisi prvog izvornog ugovora iz B. L. (ugovora sa ovjerom Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem I-OV-5130/93 od 24. prosinca 1993.), te da je bračna imovina tužitelja J. I. i N. I. podijeljena na način da je svakome pripala 1/2 dijela, slijedom čega ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

 

Drugostupanjski sud koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP ne prihvaća takvu ocjenu i zaključak prvostupanjskog suda te preinačuje prvostupanjsku presudu i utvrđuje predmetne ugovore ništavim uz obrazloženje da je prvotužitelj J. I. za spornu zamjenu nekretnina saznao u periodu od 2002. do 2004., da nije naknadno odobrio sporne pravne poslove u smislu odredbe čl. 88. ZOO te da predmetna kuća s okućnicom predstavlja bračnu stečevinu tužitelja koja nije podijeljena što znači da je na taj način pravni posao zamjene nekretnina bio u suprotnosti prisilnim propisima tj. sa odredbom čl. 283. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO), pa posljedično tome ocjenjuje da je riječ o ništavim pravnim poslovima sukladno odredbi čl. 103. ZOO.

 

Prema odredbi čl. 283. ZBPO u st. 1. propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, dok je stavkom 2. propisano da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

 

Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj navedene odredbe čl. 283. st. 2. ZBPO kao i sadržaj odredbe čl. 103. ZOO pravilno je drugostupanjski sud i prema shvaćanju ovog suda ocijenio da su predmetni ugovori ništetni, a sve primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP s obzirom da je predmet sva tri ugovora bila zajednička imovina tužitelja koja nije podijeljena na način propisan odredbom čl. 284. st. 2. ZBPO, pa je time materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava jer revident ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda materijalnog prava sastojala. Pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to ti revizijski navodi nisu posebno ocjenjivani.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju protiv odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu.

 

Međutim, revizije nije dopuštena protiv odluke o troškovima parničnog postupka.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.