- 1 -              Rev 2883/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2883/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Željke Stanković, OIB:33643627747, Strmec Samoborski, Jasena 2, koju zastupa punomoćnica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, Hrvatski Telekom d.d., OIB:81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-141/2018-2 od 2. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1909/15- 30 od 19. prosinca 2017., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je 01. listopada 2011. godine zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme između tužiteljice Željke Stanković OIB: 33643627747, Strmec Samoborski, Jasena 2 i tuženika Hrvatski Telekom d.d. OIB: 81793146560 iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9 te da radni odnos nije prestao 31. siječnja 2015. godine već je prestao 15. siječnja 2016. godine.

 

Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d. OIB: 81793146560 iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9 da tužiteljici Željki Stanković OIB: 33643627747, Strmec Samoborski, Jasena 2 prizna sva prava iz radnog odnosa u razdoblju od 01. listopada 2011. godine do 15. siječnja 2016. godine."

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu  na ponovno suđenje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora zahtjev za utvrđenje da je između stranaka dana 1. listopada 2011. bio zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme te da radni odnos nije prestao 31. siječnja 2015. već je prestao 15. siječnja 2016. kao i zahtjev za priznavanje svih prava iz radnog odnosa u razdoblju od 15. siječnja 2011. do 15. siječnja 2016. Dakle, presuda je donesena u sporu radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, protiv koje odluke je sukladno odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP dopuštena redovna revizija te je kao takva i razmatrana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica posebno ne obrazlaže. Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje tog revizijskog razloga.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Pretežnim revizijskim navodima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09-dalje: ZR), a prema kojoj odredbi ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

 

Sudovi u nižestupanjskom postupku zaključili su da je tuženik kao poslodavac dokazao suprotno. Dakle, da je dokazao da unatoč činjenici da je tužiteljica poslove novinara, koji se mogu obavljati kroz radni odnos, ali i kroz slobodnu profesiju, obavljala pretežno u prostorijama tuženika, volja ugovornih strana bila sklapanje ugovora o djelu, koji je kao takav izričito nazvan i koji se kao takav i izvršavao jer je tužiteljica primala autorski honorar u bruto iznosu i bila je plaćena prema količini i kvaliteti autorskih djela.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnji revidentice pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo.

 

Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, ovaj sud se poziva na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. navedenog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.