Poslovni broj: 57 Pž-1126/2019-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-1126/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja S…. d.o.o. G. K. 19/37, O., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. C. d.o.o. Z., H. 51, OIB … (prije A. d.o.o., H. 51, Z., OIB …), kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 76.875,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3191/2016 od 22. studenoga 2018., 8. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3191/2016 od 22. studenoga 2018.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od javnog bilježnika A. G. iz Z. poslovni broj Ovrv-97/2016 od 6. travnja 2016. kojim je tuženiku naloženi isplatiti tužitelju iznos od 76.875,00 kn i trošak ovrhe sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka 1. izreke), naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn (točka 2. izreke).

U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj utuženim računima obračunao naknadu za uslugu prijevoza koja nije obavljena, što, uostalom, proizlazi iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu K. M.. Upravo je tužitelj sukladno odredbi čl. 2. Ugovora koji je zaključen između stranaka 7. studenoga 2012. broj 3000-12-2012, a koji se odnosi na ugovorni odnos dostave i dopreme komadnih pošiljaka ugovora, obavijestio tuženika o nemogućnosti obavljanja spornog prijevoza slijedom čega mu ne pripada zahtijevati plaćanje naknade. Tužiteljevo pozivanje na propuste tužitelja u plaćanju ranije dospjelih i računa, samo za sebe, ne utječu na osnovanost njegovog zahtjeva isplatu naknade za prijevoz koji nije obavljen i koju zahtijeva u ovom postupku. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP).

Protiv presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da sud propustio utvrditi da je tuženik prekršio odredbu čl. 10. Ugovora kojom je propisano da neće angažirati druge prijevoznike.

Upravo zbog toga što tužitelj nije platio ranije dospjele račune tužitelj je došao u financijske poteškoće uslijed čega su mu blokirani računi slijedom čega tužitelj nije mogao obaviti uslugu prijevoza upravo zbog postupanja tuženika. Zato je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete koja je tužitelju nastala zbog nemogućnosti obavljanja prijevoza koju tužitelj zahtijeva u visini paušalnog iznosa cijene prijevoza na ime korištenja kamiona i skladišnog prostora. Na neosnovanost tužbenog zahtjeva ne utječe činjenica što je utuženim računima tužitelj obračunao uslugu prijevoza iako se radi o naknadi štete. Osim toga, sud je propustio ponovno zatražiti podatak od Porezne uprave radi obavijesti o tuženikovom korištenu pretporeza. Odluku o troškovima postupka nije pravilna jer je tužitelju dosuđen trošak za pristup ročištu 13. lipnja 2018. u dvostrukom iznosu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljeva žalba neosnovana, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za obavljeni prijevoz obračunate utuženim računima broj 15/ured/1/1 i 17/ured1/1 u ukupnom iznosu od 76.875,00 kn s osnove poslovnog odnosa osnove ugovora o prijevozu prema odredbi čl. 661 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno utvrđeno činjenično stanje i na njega je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak te je za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji nisu proturječni. S tim u vezi ističe se da je prvostupanjski sud izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su one iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, je li obavljena usluga prijevoz te kako ih je i zašto utvrdio izvođenjem dokaza, između ostalog, saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja K. M. koja je na ročištu održanom 13. lipnja 2018 izjavila da joj „nije poznato zašto je utuženim računima obračunata usluga prijevoza jer prijevoz nije obavljen u tom razdoblju“.

Stoga je pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nije obavljena usluga prijevoza slijedom čega je neosnovan tužiteljev zahtjev radi isplate naknade.

Tužiteljevi žalbeni navodi zapravo se svode na iznošenje novih činjenica tako da je tuženik po prvi put u žalbi iznio činjenicu da, u biti, zahtjeva „naknada štete koja je tužitelju nastala zbog nemogućnosti obavljanja prijevoza koju tužitelj zahtijeva u visini paušalnog iznosa cijene prijevoza prema ugovoru na ime korištenja kamiona i skladišnog prostora“. Međutim, s obzirom na to da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se

žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a) sud ih nije uzeo u razmatranje prilikom odlučivanja o žalbi.

Stoga, pored nesporne činjenice da prijevoz nije obavljen, žalbeni navodi kojima žalitelji ukazuje na propust suda u ishođenju nove potvrde Porezne uprave o tuženikovom korištenju prava na odbitak pretporeza nisu od odlučnog značaja za ocjenu pravilnosti pobijane presude i primjene mjerodavnog čl. 661. ZOO-a (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

Pravilna je i odluka o zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a) kao i odluka o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a) koja je pravilno obrazložena.

Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj navodi da je tužitelju dosuđena nagrada za pristup ročištu od 13. lipnja 2018. u dvostrukom iznosu. jer je iz obrazloženja odluke razvidno da je tužitelju pravilno dosuđena nagrada za pristup na šest ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a.)

Zagreb, 8. prosinca 2020.

Sudac Mirta Matić