Broj: Jž-454/2020

 

                                               

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

R J E Š E NJ E

 

 

             Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.B. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 126/19) odlučujući o žalbi okrivljenog D.B. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2020. godine, broj: 52.PpJ-3599/2019, na sjednici vijeća održanoj dana 8. prosinca 2020.                                                                                                  

 

                                                                  r i j e š i o    j e

 

              Prihvaća se žalba okrivljenog D.B., ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom okrivljeni D.B. je proglašen krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 45 dana zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2.  Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s tim da mu je na temelju čl. 44. primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečene kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene, a u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunat će se vrijeme koje je bio liše slobode kao jedan dan zatvora.

 

              Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve S.V. u trajanju od 6 mjeseci.

 

              Navedenom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

             

              Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke prekršajno pravne sankcije, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

 

              Žalitelj navodi da nije kriv za navedenu presudu koja je donesena bez njegovog iskaza, navedeni događaj nije istinit, isceniran  je od strane gospođe i njenog prijatelja kroz partnera te čista zloupotreba cijelog sustava Republike Hrvatske, od policije do sudstva, u svojih skoro četrdeset godina nije imao nikakvih problema sa zakonom, a kamoli sa bilo kojom vrstom nasilja ili psihičkog zlostavljanja, taj dan su mu gospođa i njen prijatelj mahali i gospođa ga je u više navrata provocirala i govorila: ajde eno ga tamo dođi ga pozdravit, zašto ga ne odeš pozdraviti uz mahanje prema stolu i ismijavanje, izašao je iz auta i sjeo za stol te im rekao da može svakoga pogledati u oči, da nije on taj koji je iznevjerio svoju obitelj kako je to napravila gospođa dok on za nju radi za 2.000,00 kuna, a njemu da je on zbog te avanture također sramoti svoju gospođu i izdaje svoju obitelj i još je gospođi rekao da je njeno ponašanje jedne mame od 30 godina totalno nezrelo, jer ostavlja dijete konstantno njemu ili baki i dedi dok se ona alkoholizira i da se pred djetetom ne svađa uz psovke sa novim partnerom, da on nije taj koji dijete konstantno ostavlja i da ide doma jer je na stolu bio alkohol, a smatra da je to također neprimjereno.

                           

              Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              Žalba je osnovana.

             

              Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, odnosno da prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka nije mogao izvesti čvrsti i postojan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

                           

              Naime, u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, jer na temelju provedenog dokaznog postupka, a bez ispitivanja okrivljenika sud nije mogao donijeti zakonitu i pravilnu odluku.

 

              Pored toga, dostava poziva okrivljeniku nije izvršena na zakonom propisani način, kako to navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.

             

              Na glavnoj raspravi održanoj dana 17. prosinca 2019. godine konstatirano je da, između ostalog, nije pristupio okrivljenik: dostava nije uredna, a na nastavak glavne rasprave održane dana 28. siječnja 2020. godine okrivljenik je pozvan putem oglasne ploče te je nakon toga na zapisniku o nastavku glavne rasprave održane dana 30. siječnja 2020. godine objavljena presuda.

 

              Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 206. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu, s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj Sud ukazao ovim rješenjem te nakon provedenog dokaznog postupka u kojem će osigurati na zakonom propisan način  prisutstvo okrivljenika i ocjenom u postupku svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

                                         

Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

          U Zagrebu, 8. prosinca 2020.

 

      

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 primjerka: za spis, okrivljenika i tužitelja.