- 1 -              Rev 2077/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2077/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. M. iz J. (OIB: …) i II. tužiteljice L. M. iz J. (OIB: …), koje zastupa punomoćnik E. D., odvjetnik iz S., protiv I. tuženika H. c. d.o.o. iz Z., i II. tuženice C. M. iz J., koju zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica iz H., radi utvrđenja da je nagodba ništetna i ne proizvodi pravne učinke ili radi isplate, odlučujući o reviziji I. tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-655/2017-3 od 13. travnja 2017. kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu posl. br. P-4143/2015-24 od 25. studenoga 2016., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija I. tuženika povodom u njoj naznačenog prvog pitanja: "Da li treća osoba koja polaže pravo na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je predmet nagodbe o naknadi zaključene između korisnika izvlaštenja i ostalih suvlasnika može zahtjevati utvrđenje ništetnosti nagodbe?” - te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-655/2017-3 od 13. travnja 2017. tako da se žalba I. tužitelja i II. tužiteljice odbija u dijelu u kojemu se odnosi na presudu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu posl. br. P-4143/2015-24 od 25. studenoga 2016. u odluci kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke Nagodba o naknadi sklopljena 3. studenoga 2010. između tuženika pred Uredom državne uprave, Službe za imovinskopravne poslove Ispostave H. - i u tome se dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija I. tuženika povodom u njoj naznačenog drugog i trećeg pitanja odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-655/2017-3 od 13. travnja 2017. u dijelu stavka II. izreke, u odluci kojom je ukinuta prvostupanjska presuda „bez potrebe vraćanja na ponovni postupak“ i odluci o parničnom trošku - i predmet se u tome dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom:

 

a) pod stavkom I. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke i u odluci o parničnom trošku i suđeno:

 

- utvrđuje se da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke Nagodba o naknadi sklopljena između tuženika 3. studenoga 2010. pred Uredom državne uprave, Službe za imovinskopravne poslove Ispostave H. „radi određivanja naknade za zemljište nužno radi rekonstrukcije državne ceste …,… poddionice J.-P.“,

 

- tuženicima se nalaže solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak od 8.562,50 kn, sve sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na taj iznos počev od 25. studenoga 2016., te trošak žalbenog postupka od 3.918,75 kn,

 

b) pod stavkom II. izreke, ukinuta je prvostupanjska presuda u točki II., III. i IV. izreke „bez potrebe vraćanja na ponovni postupak“.

 

Protiv drugostupanjske presude I. tuženik je izjavio reviziju - i to kao izvanrednu, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je djelomično osnovana a dijelom nedopuštena.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 13. travnja 2017., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbama čl. 29. i 36. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) na ovaj spor glede dopuštenosti podnesene revizije (budući da je podnesena kao izvanredna) primjenjuju novelirane odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/2011. pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013. i 89/2014. - dalje: ZPP-a), prema kojima stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni...“.

 

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetom spora zahtjevi su:

 

a) glavni, na utvrđenje da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke Nagodba o naknadi sklopljena između tuženika 3. studenoga 2010. pred Uredom državne uprave, Službe za imovinskopravne poslove Ispostave H. „radi određivanja naknade za zemljište nužno radi rekonstrukcije državne ceste …,… poddionice J.-P.,

 

b/ eventualni, na obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljima 50.200,81 kn (svakome „pola od toga iznosa“) sa pripadajućim kamatama a jer (da) je I. tuženik prijepornu nagodbu sklopio i za suvlasnički dio nekretnina tužitelja iz postupka izvlaštenja - i naknadu za taj suvlasnički dio isplatio prema toj nagodbi II. tuženici (pored naknade koja joj je pripadala za njezin suvlasnički dio).

 

Drugostupanjski sud je "glavni" zahtjev tužitelja (za razliku od prvostupanjskog suda, a preinačenjem prvostupanjske presude) ocijenio osnovanim i prihvatio. Drži da je prijeporna nagodba zaista “ništetna i ne proizvodi pravne učinke”, sve u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO-a), prema kojoj: „Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo." - jer je nisu sklopili svi suvlasnici nekretnina glede kojih glasi, odnosno jer se (time) njome utjecalo i na prava tužitelja kao suvlasnika nekretnina - raspolaganjem „njihovim suvlasničkim dijelom“, što (da) već i samo po sebi neosnovanim čini zahtjev tužitelja postavljen kao eventualno kumulirani, na obvezivanje tuženika isplatiti im iznos naknade dane po nagodbi za njihov suvlasnički dio nekretnine.

 

I. tuženik je protiv drugostupanjske presude, temeljene na takvome shvaćanju, podnio izvanrednu reviziju, i to uz navod da shvaćanje na kojemu se ta presuda temelji nije pravilno, pa je u reviziji postavio pitanja:

 

1. “Da li treća osoba koja polaže pravo na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je predmet nagodbe o naknadi zaključene između korisnika izvlaštenja i ostalih suvlasnika može zahtjevati utvrđenje ništetnosti nagodbe?”

 

2. “Da li treća osoba koja polaže pravo na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je predmet nagodbe o naknadi može zahtjevati utvrđenje ništetnosti cijele nagodbe?”

 

3. “Da li je za vrijeme trajanja postupka izvlaštenja sud redovne nadležnosti nadležan za odlučivanje o zahtjevu da je nagodba o naknadi ništetna?”

 

U reviziji naznačeno pitanje pod 1. revizijski sud ocjenjuje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu postoje u sudskoj praksi različita ili nejasna shvaćanja - koja je u ispunjavanju svrhe izvanredne revizije potrebno usaglašavati.

 

Shvaćanje na kojemu drugostupanjski sud temelji osporenu presudu nije pravilno: tužbeni zahtjev na utvrđenje da je prijeporna nagodba “ništetna i ne proizvodi pravne učinke“ je neosnovan već i prema činjenicama na koje su se tužitelji pozvali i na kojima ga temelje - tvrdnjom da je ta nagodba sklopljena i za nekretnine u njihovom stvarnom suvlasništvu.

 

Naime, o pitanju posljedica raspolaganja „tuđim“ suvlasničkim dijelom nekretnina, odnosno - bliže ili u stvari, o pitanju dogovora o naknadi i plaćanju naknade za takvo raspolaganje, o čemu je ovdje riječ - jer tužitelji ističu da je nagodba sklopljena i za njihov suvlasnički dio nekretnina, valja odlučiti analognom primjenom odredbe čl. 382. ZOO-a, kojom je propisano: „Kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa može, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu“.

 

Sukladno toj odredbi ZOO-a, činjenica da su predmetom nagodbe o naknadi za izvlaštene nekretnine bile i tuđe nekretnine - ovdje nekretnine u suvlasništvu tužitelja, ne daje tužiteljima - koji tvrde da na tim nekretninama, za izvlaštenje kojih je prema sklopljenoj nagodbi naknada isplaćena II. tuženici, polažu suvlasnička prava - osnovu sa uspjehom zahtijevati utvrđenje ništavnom te nagodbe samo pozivom na to da su njezinim predmetom bili i njihovi suvlasnički dijelovi i na odredbu čl. 322. st. 1. ZOO-a: oni su ovlašteni ostvarivati sa uspjehom samo zahtjeve (za koje imaju pravni interes) koji proizlaze iz njihova prava suvlasništva, eventualno (ako je to još moguće) na predaju suposjeda nekretnina - ili, ako taj suposjed više ne mogu ostvariti, na isplatu naknade njihove vrijednosti od onog tko im je te nekretnine trajno oduzeo.

 

Time ta nagodba ne gubi učinke: ona, dok egzistira, vezuje one koji su je sklopili (obzirom da je korisnik izvlaštenja mogao disponirati svojim pravima i sklopiti nagodbu sa onim kojeg je po vlastitoj ocjeni držao vlasnikom nekretnina, pa moguće i izvanknjižnim) - ali ne i one (kakvi su ovdje tužitelji, bar po onome što navode - i na čemu temelje svoju poziciju u postupku) koji u njezinom sklapanju nisu sudjelovali.

 

Stoga, budući da je osporena presuda temeljena na suprotnom i time pogrešnom pravnom shvaćanju, valjalo je (na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a) povodom prvog po revidentu u reviziji postavljenog pitanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava na pravilno i u potpunosti utvrđeno (pa u bitnome i neosporno, bar za odluku o predmetu spora relevantno) činjenično stanje u odnosu na odluku o tome dijelu osporene presude (na utvrđenje da je nagodba “ništetna i ne proizvodi pravne učinke”), prihvatiti reviziju I. tuženika i odlučiti kao u izreci ove odluke, u presudi.

 

Sa time u svezi, obzirom da su tužitelji postavili i eventualno kumulirani zahtjev - tražeći da se prihvati ako se glavni zahtjev ocijeni neosnovanim i odbije (zahtijevali su da se prihvati samo jedan od postavljenih zahtjeva), a taj eventualni time sa glavnim čini ipak jednu cjelinu - kako o eventualno kumuliranom zahtjevu nije odlučeno (odluka o njemu je osporenom presudom ukinuta „bez potrebe vraćanja na ponovni postupak“ - posljedično samo zbog toga što je prihvaćen jedan, glavni zahtjev), valjalo je osporenu presudu ukinuti u stavku II. izreke, glede odluke o eventualno kumuliranom zahtjevu, sve zbog prirode takvog zahtjeva - i odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku II. izreke rješenja.

 

U odnosu na drugo i treće u reviziji postavljeno pitanje - ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesene revizije za prihvatiti da ta pitanja u ovome stupnju postupka (već i samo zbog razloga u svezi kojih je osporena presuda preinačena i dijelom ukinuta) nisu važna za odluku o predmetu spora niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Stoga je reviziju I. tuženika u odnosu na ta pitanja valjalo odbaciti odlukom iz izreke, iz stavka I. rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "Vijeće iz stavka 1. ovoga članka će reviziju iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona odbaciti i ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.").

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano i ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. ZPP-a.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.