Broj: Kž 481/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog H. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog H. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 7. prosinca 2017. broj Kov-15/17, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog H. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog H. M., zbog ... iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 51. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, odvjetniku V. P., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači tako da se protiv okrivljenog H. M. ukine istražni zatvor te da se isti pusti na slobodu uz određivanje mjere opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, iako okrivljeni H. M. izričito ne navodi žalbene osnove, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je produljenje istražnog zatvora protiv njega neosnovano, nepotrebno i kontraproduktivno, a što obrazlaže time da je priznao počinjenje kaznenih djela te izrazio kajanje, kao i da je upoznao sud s razlogom počinjenja djela, ujedno ističući da ga na slobodi čeka posao.

Protivno takvim žalbenim navodima okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud cijenio da realna i konkretna opasnost da će okrivljeni H. M., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, u prvom redu proizlazi iz njegove dosadašnje osuđivanosti. Naime, okrivljenik je prema izvatku iz kaznene evidencije (list 110. spisa predmeta) osuđivana osoba, te je vidljivo da je presudom Županijskog suda u Splitu od 8. lipnja 2016. broj Kov-10/16, koja je pravomoćna 28. lipnja 2016., osuđen upravo zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. u stjecaju s kaznenim djelom razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., dakle istovrsnih kaznenih djela ovima za koja je sada osnovano sumnjiv. Tom presudom okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava ..., koji dio je okrivljenik izdržao ..., dok mu se drugi dio od ... i pet mjeseci uvjetuje na ...

Sada se okrivljenik ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje čak ... iz članka 230. stavka 2. KZ/11., počinjenih u kratkom vremenskom razmaku od svega ..., pri čemu su kaznena djela koja mu se stavljaju na teret počinjena nedugo nakon izdržane kazne zatvora po prethodnoj osudi i unutar vremena provjeravanja po uvjetovanom dijelu kazne iz iste osude.

Navedeno upućuje na upornost okrivljenika u činjenju kaznenih djela, a jednako tako i na činjenicu da dosad izrečena kazna na njega nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama, kao i da nije opravdao povjerenje koje mu je sud dao prethodnim izricanjem djelomične uvjetne osude. Te okolnosti dovedene u vezu s načinom počinjenja kaznenih djela za koje se okrivljenik tereti u ovom postupku u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela od strane okrivljenog H. M.

Jednako tako, uzimajući u obzir značaj okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora za sada ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerom opreza, a kako to okrivljenik predlaže u žalbi.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, a u pogledu okrivljenikovih navoda o priznanju kaznenog djela i iskazanom kajanju, te iskazanim razlozima činjenja djela, potrebno je napomenuti da su priznanje kaznenog djela i iskazano kajanje, kao i okolnosti pod kojima su djela počinjena, okolnosti koje tek raspravno vijeće, ako utvrdi da je okrivljenik počinio kaznena djela, može cijeniti prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, ali to nisu okolnosti koje, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, utječu na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenog H. M.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima okrivljenika, u pogledu njegove poslovne situacije i zdravstvenog stanja izvanbračne supruge, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tome nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 22. prosinca 2017.