Poslovni broj: Kž-829/2020-8

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Marice Šćepanović i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Dražena Lovretića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika K. P., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-300/2020-36 od 9. rujna 2020., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020. u nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja M. V., odvjetnika u S.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenika K. P. i državnog odvjetnika kao neosnovane te se u cijelosti potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu okrivljenik K. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članak 326. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te je okrivljenik temeljem članka 326. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

Po članku 54. KZ/11 okrivljeniku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 24. prosinca 2019. pa nadalje.

 

Po članku 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka i to u ukupnom iznosu od 4.550,00 kuna, od čega se iznos od 2.550 kuna odnosi na trošak branitelja po službenoj dužnosti D. R., dok se iznos od 2.000,00 kuna odnosi na paušal.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju M. V., odvjetniku u S. i to zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, odnosno da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi optužbe, podredno sankcija ublaži te da ga se pozove na sjednicu vijeća. Okrivljenik je podnio "izjavu-žalbu" navodeći da je u zatvor došao B. G. da je on stao pred njega i pitao da li ga poznaje, a da mu je on odgovorio "Ne. Prvi put vas vidim." te predlaže da se pozove B. G. dok je u zatvoru da se sazna istina. S obzirom na sadržaj žalbi koje je okrivljenik podnio osobno I po branitelju, ovaj sud ih je tretirao kao jedinstvenu žalbu okrivljenika podnesenu protiv presude suda prvog stupnja.

 

Žalbu protiv presude suda prvog stupnja podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, odnosno da se okrivljenika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Spis je u suglasju sa člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

Temeljem članka 475. stavak 2. i 4. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja M. V., odvjetnika u S. te u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.

 

Okrivljenik i njegov branitelj su na sjednici ostali kod navoda i prijedloga žalbe.

 

Žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika su neosnovane.

 

Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći da je izreka presude nerazumljiva, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Osim toga, da "pobijanu prvostupanjsku presudu karakterizira teško kršenje prava okrivljenika na pravično suđenje, odnosno pravo na obranu u kaznenom postupku", jer da se pobijana presuda temelji na iskazu svjedoka B. G. danom na Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu u izočnosti okrivljenika i obrane te "kako neutemeljeno i protuzakonito tvrdi prvostupanjski sud i na pravomoćnoj presudi na temelju sporazuma stranaka Općinskog suda u Splitu broj Kov-538/19 od 25. listopada 2019."

 

U žalbi okrivljenika se nadalje ističe da za vrijeme dok je okrivljenik K. P. bio nedostupan nakon podignute optužnice da su pred Općinskim sudom u Splitu A. R. i B. G. postigli sporazum sa Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu te da je Općinski sud u Splitu donio presudu na temelju sporazuma stranaka od 25. listopada 2019., kojom su imenovani bili pravomoćno osuđeni za počinjenje kaznenog djela iz članka 326. KZ/11. Nakon uhićenja okrivljenika K. P. 24. prosinca 2019. da su pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu u istrazi u svojstvu svjedoka ispitani A. R. i B. G., a da na ročišta na kojima su ispitani imenovani kao svjedoci nije bila pozvana obrana. Svjedok A. R. da je ispitan na raspravi te da nije teretio okrivljenika K. P., a da svjedok B. G. nije ispitan na raspravi te da je sud prvog stupnja nakon izdanih naloga od kojih su samo dva izvršena preuranjeno zaključio da je svjedok B. G. nedostupan te pročitao njegov iskaz pogrešno tumačeći odredbu članka 431. ZKP/08. Kako osim nekonfrontiranog iskaza svjedoka B. G. u postupku nije izveden niti jedan dokaz koji "inkriminira" okrivljenika K. P. da je jasno da se osuđujuća presuda temelji samo na tom iskazu.

 

Suprotno navodima žalbe okrivljenika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer je izreka presuda razumljiva i nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, o svim odlučnim činjenicama dani su jasni i neproturječni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

 

Isto tako ovaj sud ocjenjuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, a niti je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

Točno je da su u ovom postupku nakon donošenja pravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, kojom su okrivljenici A. R. i B. G. proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 imenovani u ovom kaznenom postupku protiv okrivljenika K. P., koji je bio nedostupan (uhićen je 24. prosinca 2019.) ispitani kao svjedoci. Isto tako točno je da svjedok B. G. nije ispitan na raspravi već je sud temeljem članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08, zbog toga što se isti nije mogao pronaći, u dokazne svrhe pročitao i pregledao zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj Kis-DO-122/20 o njegovom ispitivanju od 14. veljače 2020. (list 409-410 spisa). Naime, sud prvog stupnja je zapisnik o ispitivanju svjedoka B. G. pročitao iz razloga, jer isti jednom nije pristupio na raspravu, iako je uredno bio pozvan, a potom su u četiri navrata izdani dovedbeni nalozi policijskim djelatnicima PP S. za prisilno dovođenje svjedoka B. G., a koji nalozi nisu realizirani, jer prema izviješćima policije isti nije zatečen na u spisu navedenoj adresi.

 

U žalbi se ističe da su službenici policije postupili jedino po dovedbenim nalozima za rasprave od 27. kolovoza 2020. i 9. rujna 2020., a u odnosu na izdani dovedbeni nalog 25. lipnja 2020. da su policijski službenici PP S. prije rasprave od 9. srpnja 2020. izvijestili sud da nisu uspjeli izvršiti dovedbeni nalog, a slijedom navedenog da "prvostupanjski sud na neosnovan način tvrdi na stranici 4. pobijane prvostupanjske presude da su izdana četiri dovedbena naloga za svjedoka B. G., odnosno da su formalno izdana četiri dovedbena naloga, ali da su izvršena samo dva".

 

Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su u ovom predmetu izdana četiri dovedbena naloga u odnosu na svjedoka B. G. i to prvi 4. svibnja 2020. za raspravu koja se trebala održati 21. svibnja 2020. (list 467 spisa), a u odnosu na koji dovedbeni nalog je PP S. izvijestila sud da nisu bili u mogućnosti dovesti dana 21. svibnja 2020. B. G., s obzirom da nije zatečen na adresi prebivališta, odnosno da prilikom postupanja nitko nije zatečen na navedenoj adresi. Potom je izdan drugi dovedbeni nalog za prisilno dovođenje imenovanog svjedoka i to 25. lipnja 2020. (list 488 spisa), a koji nije realiziran i to prema izviješću PP S. "zbog obima posla" (list 504 spis).

 

Dovedbeni nalog izdan 9. srpnja 2020. za prisilno dovođenje svjedoka B. G. na raspravu od 27. kolovoza 2020. nije realiziran jer imenovani nije zatečen na adresi prebivališta, a kako to proizlazi iz izviješća PP S. od 31.8.2020. (list 528 spis). Dovedbeni nalog od 27. kolovoza 2020. nije realiziran, a iz raspravnog zapisnika od 9. rujna 2020. (list 531 spisa) proizlazi da djelatnici PP S. nisu doveli svjedoka B. G. iz razloga što "nisu uspjeli izvršiti dovedbeni nalog obzirom da svjedoka nisu zatekli na predmetnoj adresi" te su o tome izvijestili predsjednika vijeća prije početka rasprave.

 

Slijedom navedenog proizlazi da samo jednom PP S. nije postupila po izdanom dovedbenom nalogu od strane suda u odnosu na svjedoka B. G. i to "zbog obima posla".

 

Imajući u vidu istaknute okolnosti, odnosno činjenicu da se jednom na raspravu nije odazvao svjedok B. G., iako je bio uredno obaviješten te da se nakon toga u tri navrata nisu mogli izvršiti dovedbeni nalozi, jer isti nije zatečen na danoj adresi, po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da su se ostvarili uvjeti iz članka 431. stavka 1. točka 2. ZKP/08 za čitanje iskaza, jer se svjedok B. G. nije mogao pronaći.

 

Stoga su neosnovani navodi žalbe istaknuti u tom pravcu.

 

Isto tako neosnovano se u žalbi ističe da se presuda isključivo temelji na iskazu svjedoka B. G., kojeg je dao pred državnim odvjetnikom, dakle, u nekonfrontiranom postupku, kada obrana nije imala mogućnosti postavljati pitanja niti stavljati primjedbe na iskaz imenovanog svjedoka.

 

Naime, u postupku protiv okrivljenika K. P. provedena je dokazna radnja prepoznavanja, a temeljem naloga Općinskog državnog odvjetništva u Splitu Kis-DO-122/20 od 12. veljače 2020. te iz zapisnika o prepoznavanju osobe od 14. veljače 2020. PU Splitsko-dalmatinske, PGP I. proizlazi da je navedena radnja provedena zakonito. Prilikom prepoznavanja svjedok B. G. je naveo da mu prije radnje prepoznavanja nije pokazivana osoba (koju je kasnije prepoznao), a zatim je detaljno opisao tu osobu i nakon što je prepoznao okrivljenika K. P., kazao je da je u potpunosti siguran da je to osoba koju je spornog dana susreo u mjestu N. D. te da je tu osobu vrlo dobro upamtio. Osim toga, imenovani svjedok nije imao nikakvih primjedbi na zapisnik o prepoznavanju, a tom zapisniku (list 414-415 spisa) priložena je i fotodokumentacija.

 

Posebice potrebno je istaknuti da je o radnji prepoznavanja i datumu provođenja iste bio obaviješten branitelj okrivljenika dan ranije te da je izjavio da neće pristupiti i da se prepoznavanje provede bez njegove nazočnosti, a o tome da je bio izviješten i okrivljenik neposredno prije radnje prepoznavanja i da je pristao da se ista provede bez nazočnosti njegovog odvjetnika (službena zabilješka list 417 spisa).

 

Dakle, zapisnikom o prepoznavanju potvrđen je iskaz svjedoka B. G. da je njega i A. R. u predjelu N. D. i to na suprotnoj kolničkoj traci dočekao u vozilu neki "tip" starosti oko 40 godina, ćelav, buljavih očiju, velike glave te da je "po toj glavi" djelovalo da se radi o osobi jače tjelesne građe. Inače da je taj čovjek govorio čudnim naglaskom te da mu je taj naglasak "bacao na bosanski naglasak".

 

Stoga, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja pravilno je polazeći od gore istaknutih okolnosti, odnosno činjenice da je svjedok B. G. prepoznao okrivljenika K. P. kao osobu, koja je inkriminirane prigode sudjelovala u počinjenju inkriminiranog djela zajedno sa njim i A. R. te da je svjedok B. G. vrlo okolnosno opisao izgled okrivljenika K. P. kao i sve okolnosti počinjenja djela, ispravno zaključio da je okrivljenik K. P. zajednički i dogovorno sa A. R. i B. G. postupio na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Pri tomu je potrebno istaknuti da sud prvog stupnja nije temeljio svoju odluku na presudi na temelju sporazuma stranaka kako se to ističe u žalbi već je obrazložio što je utvrđeno uvidom u navedenu presudu u odnosu na izrečenu sporednu novčanu kaznu B. G., a koju okolnost je pravilno doveo u vezu sa dijelom iskaza imenovanog svjedoka u vezi okolnosti, koje se odnose na pokušaj pritiska na imenovanog da bi izmijenio svoj iskaz. U tom kontekstu neprihvatljivo je kazivanje okrivljenika, kao i "izjava" svjedoka B. G., naknadno priložena spisu, na okolnosti da se njih dvojica uopće ne poznaju.

 

Budući da je u vozilu "Citroen Jumper", kojim je inkriminirane prigode upravljao B. G., ukrcan 21 državljanin Republike Turske, a među njima i šest maloljetnika te da se radilo o vozilu kombi, koje nije imalo sjedala, vanjskih prozora ni ventilacijskih otvora, a kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu i iskaza svjedoka policijskog službenika M. K., pravilno je sud zaključio da su na ovakav način bili ugroženi životi i zdravlje migranata. Naime, u situaciji kad je toliki broj bio migranata zbijen u stražnjem dijelu kombija bez prozora, bez sjedala, bez ventilacije, a tovarni prostor predmetnog kombija bio je dimenzija 390x185x215 cm, očito je da se sa migrantima postupalo nehumano i ponižavajuće pa da su se u ovakvom ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Kako je okrivljenik postupao s neizravnom namjerom te je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv i ne postoji ni jedan ispričavajući razlog, pravilno ga je sud prvog stupnja proglasio krivim.

 

Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu okrivljenika, a niti državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, ocijenivši da je sud prvog stupnja prilikom odabira vrste i mjere kazne, pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11.

 

Naime, sud je okrivljeniku cijenio kao olakotne okolnosti obiteljske prilike i primjereno ponašanje pred sudom dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio dosadašnju višestruku kaznenu osuđivanost, društvenu opasnost i učestalost ovakvih kaznenih djela, bezobzirnost u izvršenju predmetnog kaznenog djela i ugroženost velikog broja osoba (migranata) od kojih je šest bilo maloljetno.

 

Po ocjeni ovog sud drugog stupnja, sud prvog stupnja pravilno je vrednovao istaknute olakotne i otegotne okolnosti pa je neosnovana žalba državnog odvjetnika da su olakotne okolnosti precijenjene, a da nisu u dostatnoj mjeri cijenjene otegotne okolnosti.

 

Upravo uzimajući u obzir podatke iz kaznene evidencije (list 522 spisa) da je okrivljenik do sada osam puta osuđivan za razna kaznena djela te da do sada izrečene kaznenopravne sankcije nisu utjecale na okrivljenika da se kloni činjenja kaznenih djela, neosnovan je prijedlog žalbe da se blaže kazni, a posebice kada se ima u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora od 3 (tri) godine do 12 (dvanaest) godina.

 

Dakle, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci primjerena je sankcija stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi okrivljenika, njegovim obiteljskim prilikama, kao I svim okolnostima počinjenja djela te će se navedenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredat utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

 

Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja pobija, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja, u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.

 

U Splitu 8. prosinca 2020.