- 1 -              Revd 3376/2020-2

Broj: Revd 3376/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz S., ..., S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. O. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika T. B. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. I., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-137/20-2 od 3. ožujka 2020., kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2195/19-16 od 15. studenog 2019., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-137/20-2 od 3. ožujka 2020., kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2195/19-16 od 15. studenog 2019., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije, a koje se odnosi na to ima li prednost prilikom utvrđivanja pretpostavki odgovornosti za štetu (umanjenje nečije imovine) činjenica da je vlasništvo nekretnine stečeno temeljem zakona (nasljeđivanjem) i upisano u zemljišne knjige, ili činjenica da je vlasništvo stečeno temeljem pravnog posla, koji temelj stjecanja je utvrđen presudom i također upisano u zemljišne knjige, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju od kojeg ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a to stoga što bi to pitanje bilo eventualno važno u parnici radi utvrđenja prava vlasništva, o čemu se u ovom slučaju ne radi, a što nije ni predmet ovog postupka zbog čega se o tome nije ni raspravljalo, već o tužbi za naknadu štete iz čl. 820. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOO) koju je tužiteljica, prema njezinoj tvrdnji pretrpjela zbog povrede tuženikove obveze iz ugovora o posredovanju.

Osim toga odluke na koje se pozvala (Revt-42/13-2 od 13. ožujka 2013. i odluka Ustavnog suda broj U-III-103/2008., ne odnose se na istu činjeničnu i pravnu situaciju, pa sve da je postavljeno pitanje i važno, navedene odluke istom ne daju značenje važnosti u smislu citirane odredbe ZPP-a.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 8. prosinca 2020.