- 1 -              Rev 353/2016-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 353/2016-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja V. R. iz K., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u R., protiv tuženika E. R., pok. M. iz H., odsutan i nepoznata boravišta, kojeg zastupa skrbnik za poseban slučaj D. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva i po tužbi glavnog miješanja tužitelja D. R. iz K., kojeg zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u R., protiv I-tuženika V. R. iz K., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u R., i II-tuženika E. R., pok. M. iz H., odsutan i nepoznata boravišta, kojeg zastupa skrbnik za poseban slučaj D. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji V. R. protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3605/2012 od 2. listopada 2015., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1335/08 od 10. svibnja 2012., u sjednici dana 8. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Revizija V. R. protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3605/2012 od 2. listopada 2015. u toč. II.1. izreke se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj P-1335/08 od 10. svibnja 2012. sudio je:

 

1.              Utvrđuje se da je tužitelj V. R. vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci z.k. ul. 1042, k.o. K. i to:

 

-k.č.br. 819, u naravi pašnjak B., površine 2656 m2,

-k.č. br. 873, u naravi pašnjak B., površine 1386 m2,

-k.č.br. 874, u naravi pašnjak B., površine 5179 m2,

-k.č.br. 2026, u naravi pašnjak Ž., površine 157 m2,

-k.č.br. 2082, u naravi pašnjak B., površine 675 m2,

-k.č.br. 2311, u naravi šuma G., površine 1017 m2,

-k.č.br. 2312, u naravi pašnjak G., površine 1160 m2,

 

slijedom čega je tužitelj V. R. ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika E. R., a sve u roku od 15 dana.

 

2.              Odbija se tužitelj po tužbi glavnog miješanja D. R. s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

Utvrđuje se da je tužitelj D. R. vlasnik u 6/24 idealna dijela nekretnine upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci z.k. ul. 1042, k.o. K. i to:

 

-k.č.br. 819, u naravi pašnjak B., površine 2656 m2,

-k.č. br. 873, u naravi pašnjak B., površine 1386 m2,

-k.č.br. 874, u naravi pašnjak B., površine 5179 m2,

-k.č.br. 2026, u naravi pašnjak Ž., površine 157 m2,

-k.č.br. 2082, u naravi pašnjak B., površine 675 m2,

-k.č.br. 2311, u naravi šuma G., površine 1017 m2,

-k.č.br. 2312, u naravi pašnjak G., površine 1160 m2,

 

što su mu tuženici R. V. iz K., K. i R. E., pok. M. iz H., odsutan i nepoznata boravišta, zastupan po skrbniku za poseban slučaj, dužni priznati i izdati mu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva utuženih nekretnina na ime i u korist D. R. u 6/24 dijela u roku od 15. dana koje će isprave u protivnom po pravomoćnosti zamijeniti presuda.“

 

Tuženiku E. R. je naloženo naknaditi parnične troškove V. R. u iznosu od 5.032,50 kuna (točka 3. izreke), a tuženiku E. R. i tužitelju glavnog miješanja D. R. je naloženo naknaditi tužitelju V. R. parnične troškove iznosu od 13.730,00 kuna (toč. 4. izreke).

 

Tako je suđeno u sporu radi utvrđenja da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

 

Ovoj parnici je prethodio zemljišnoknjižni postupak vođen pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem Z-92806/07 radi obnavljanja, preoblikovanja i ispravljanja zemljišnih knjiga za k.o. K., u kojem postupku je kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 1048. k.o. K. upisan E. R..

 

Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-3605/2012 od 2. listopada 2015. odbio je žalbu D. R. kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. 2. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev po tužbi glavnog miješanja (toč. I. izreke).

 

Tom presudom su prihvaćene žalbe E. R. i D. R. te je preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev V. R. koji glasi na utvrđenje da je on vlasnik nekretnina opisanih u toč. I. izreke prvostupanjske presude te da je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika E. R. (toč. II.1. izreke).

 

Preinačeno je i prvostupanjsko rješenje o parničnim troškovima te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja V. R. za naknadu parničnih troškova u odnosu na E. R. i D. R. (toč. II.2. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude u toč. II. izreke tužitelj V. R. je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbe E. R. i D. R. i potvrdi prvostupanjsku presudu u točkama 1., 3. i 4. izreke.

 

Tuženik E. R. i tužitelj po tužbi glavnog miješanja D. R. nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Pobijana presuda je donesena po čl. 373.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), pa je protiv presude dopuštena redovna revizija po čl. 382. st.1. toč. 3. ZPP, neovisno o vrijednosti predmeta spora.

 

Stoga je presuda ispitana u skladu s odredbom čl. 392.a. st. 1. ZPP, po reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

Tužitelj drži da je bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena time što je sud u obrazloženju presude površno i dijelom pogrešno ocijenio izvedene dokaze, glede trajanja i kvalitete posjeda predmetnih zemljišnih čestica od strane tužitelja i njegovih prednika, da je neke dokaze propustio pravilno vrednovati (izvatke iz katastra), kao i da je izvodio dokaze pregledom isprava čiji sadržaj i dokaznu snagu stranke nisu osporavale tijekom prvostupanjskog postupka, a da je „lakonska ocjena nedovoljne kvalitete posjeda tužitelja i njegovih prednica pretjerano formalistička …“.

 

U odgovoru na ovaj navod valja poći od toga da je pobijana presuda donesena u sporu radi utvrđenja vlasništva predmetnih nekretnina stečenog dosjelošću, a da je tuženik osporio ne samo kvalitetu posjeda nego i posjedovanje kao takvo. Tužitelj je svoje tvrdnje o neprekinutom trajanju i kvaliteti posjeda dokazivao ne samo iskazima svjedoka nego i ispravama (oporuka i dr.).

 

Prvostupanjski sud je našao da je tužitelj dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da su odlučne činjenice pogrešno utvrđene, ali da h je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Ponovnom ocjenom dokaza drugostupanjski sud je drugačije utvrdio odlučne činjenice te je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, postupajući pri tome u okviru svojih ovlasti iz čl. 373.a. ZPP. U obrazloženju je navedeno koje su činjenice odlučne za rješenje spora, koje su od tih činjenica sporne, te je iznesena ocjena izvedenih dokaza i činjenična utvrđenja, a navedeno je i koje je odredbe materijalnog prava sud primijenio odlučujući o zahtjevu tužitelja.

 

Ostale tvrdnje tuženika kojima je obrazložio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, svode se na tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u rješenju spora te pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Pri tome je tuženik iznio svoju ocjenu dokaza i zaključke o odlučnim činjenicama, te pravno shvaćanje o tome zašto je tužbeni zahtjev osnovan.

 

Međutim pogrešan pravni pristup sam po sebi, ako bi i postojao, ne znači ujedno i postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je presudu moguće ispitati unatoč pogrešnom pravnom pristupu, dok pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

 

Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li tužitelj V. R. dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina opisanih u presudi, u zemljišnim knjigama upisanih na ime vlasnika E. R. za cijelo.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno:

 

-da je u postupku obnavljanja, preoblikovanja i ispravljanja zemljišnih knjiga za k.o. K. tuženik E. R., pok. M. iz H., naveden kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 1042 k.o. K.,

 

 

-da je ispravni postupak zemljišnih knjiga obustavljen zbog prigovora ovdje tužitelja koji je tvrdio da je on izvanknjižni vlasnik nekretnina obuhvaćenih ispravnim postupkom, te je tužitelj upućen na parnicu,

 

-da je tužitelj podnio tužbu protiv upisanog vlasnika nekretnina E. R., a tijekom parnice je D. R. podnio tužbu glavnog miješanja protiv stranaka iz ove parnice, tužitelja V. R. i tuženika E. R., radi utvrđenja njegovog prava vlasništva na predmetnim nekretninama u 6/24 idealna dijela.

 

-da su u zemljišnim knjigama za zk. ul. 1042, k.o. K. upisane nekretnine k.č. br. 819. pašnjak, B., površine 2656 m2, k.č. br. 873, pašnjak B., površine 1386 m2, k.č. br. 874, pašnjak B., površine 5.179 m2, k.č. br. 2026, pašnjak Ž., površine 157. m2, k.č. br. 2082, pašnjak B., površine 675 m2, k.č. br. 2311, šuma, G., površine 1017 m2, i k.č. br. 2312, pašnjak, G., površine 1160 m2, odnosno ukupno 12.230 m2, upisanih na ime vlasnika E. R., pok. M., iz H.,

 

- da su potom predmetne čestice upisane u z.k. ul. 1042, k.o. K., sada kao k.č.br. 819, prije preoblikovanja k.č.br. 1602, k.č.br. 873, prije preoblikovanja dio k.č.br. 1688, k.č.br. 874, ranije dio k.č.br. 1688, k.č.br. 2082, ranije dio k.č.br. 2879 i dio k.č.br. 4078, k.č.br. 2311, ranije dio k.č.br. 1795, k.č.br. 2312, ranije dio k.č.br. 1795 i k.č.br. 2026, ranije dio k.č.br. 2863,

 

Drugostupanjski sud je u odnosu na sporne činjenice utvrdio:

 

-da su predmetne nekretnine bile prije obnove zemljišnih knjiga upisane u zk. ul. br. 178, a sada u zk. ul. br. 1042 i upisane su u posjedovni list br. 239, a površina im je ukupno 12.230 m2.,

 

-da je od osnivanja posjedovnih knjiga (1954. godine) do 1969. godine kao posjednik bila upisana pok. I. R., a nakon toga su kao posjednice upisane njezine kćeri, pok. T. P. i pok. M. P.,

 

-da ostavinsku imovinu, u postupku koji se vodio iza pok. I. R., nisu predstavljale predmetne nekretnine,

 

-da su pravnim poslovima, i to pok. T. P. U. o darovanju od 28. travnja 1992. i pok. M. P. oporukom iz 1991. godine, svu svoju imovnu ostavile V. R., s time da predmetne nekretnine nisu obuhvaćene raspolaganjem,

 

- da su predmetne nekretnine navedene tek u ostavinskom postupku iza pok. M. P., koji je pokrenut šesnaest godina nakon njezine smrti (2007. godine), s time da su u rješenju o nasljeđivanju navedene kao izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice iz posjedovnog lista br. 239.

 

-da se rješenju o nasljeđivanju V. R. prikazao kao jedini nasljednik iza ostaviteljice, iako on nije bio jedini nasljednik, pa se već i zbog toga on ne može smatrati poštenim posjednikom.

 

Drugostupanjski sud je nadalje ocijenio da V. R. ničim nije dokazao kako su on ili pak sada pok. T. i M. na bilo koji način izvršavali faktičnu vlast na sedam međusobno nepovezanih i odvojenih nekretnina, ukupne površine 12.230 m2, niti je ičim dokazano posjedovanje te nekretnine od strane pok. I. R..

 

Kćerke pok, I. R., pok. T. i M., su od 1980. godine bile su teško pokretne, a tek povremeno je na tim zemljištima V. R. skupljao drva i prije dosta godina držao nekoliko košnica, ali je to činio vremenski i količinski neodređeno, što po shvaćanju drugostupanjskog suda ne može samo za sebe predstavljati dostatan dokaz koji bi imao za posljedicu priznaje faktičnog stanja i njegovog pretvaranja u pravno stanje koje bi rezultiralo pravom vlasništva V. R. na predmetnim nekretninama.

 

Posjed V. R. i njegovih pravnih prednica trebao je biti efektivan, kao stvarno vršen faktični, naturalni posjed na svim predmetnim zemljišnim česticama, što u ovoj pravnoj stvari nije dokazano.

 

U prilog zaključku da tužitelj nije bio posjednik nekretnina sud je uzeo i podatke iz rješenja donesenog 2003. u upravnom postupku koji je vođen na prijedlog susjeda radi izdavanja građevinske dozvole, a u kojemu je navedeno da su osim tužitelja suvlasnici na prijeporu još i djeca pok. V. i I. R., što dovodi u pitanje poštenje tužiteljevog posjeda.

 

Imajući na umu navedena utvrđenja drugostupanjski sud je zaključio da tužitelj i njegovi prednici nisu stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, a tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na temelju pravnog posla od pok. T. P. i pok. M. P., jer one nisu bile nasljednice iza pok. I. R. u odnosu na predmetne nekretnine.

 

Tužbeni zahtjev glavnog miješanja D. R. je pravomoćno odbijen, a protiv tog dijela D. R. nije podnio reviziju, pa taj dio presude nije predmetom ovog revizijskog postupka.

 

Prema shvaćanju ovoga suda tužbeni zahtjev tužitelja V. R. je odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe čl. 396.a. st. 2. ZPP objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.