Broj: Kž 495/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. F., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 13. prosinca 2017. broj Kov-9/2017-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog S. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. F., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) ZKP/08. te mu je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od ... pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, odvjetniku R. I., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se okrivljeniku istražni zatvor ukine ili zamijeni jednom ili više mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, iako okrivljeni S. F. izričito ne navodi žalbene osnove, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja istovrsnog ili sličnog težeg kaznenog djela na njegovoj strani.

Protivno takvim žalbenim navodima okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da realna i konkretna opasnost da će okrivljeni S. F., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, u prvom redu proizlazi iz njegove dosadašnje višestruke osuđivanosti. Naime, okrivljenik se prema izvatku iz kaznene evidencije (list 59. spisa predmeta) od ... pa nadalje učestalo javlja kao počinitelj kaznenih djela, i to pretežno kaznenih djela kojima je zaštitni objekt imovina (teške krađe i krađe), ali i kaznenih djela s elementima nasilja (teške tjelesne ozljede), pri čemu je presudom Županijskog suda u Osijeku od 26. svibnja 2003. broj K-16/03, koja je pravomoćna 9. prosinca 2004., osuđen upravo zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.) u stjecaju s kaznenim djelom teške krađe iz članka 217. stavka 3. KZ/97., dakle istovrsnog kaznenog djela ovom zbog kojeg je sada osnovano sumnjiv.

Navedeno upućuje na upornost okrivljenika u činjenju kaznenih djela, a jednako tako i na činjenicu da sve dosad izrečene kazne na njega nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Te okolnosti dovedene u vezu s načinom počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti u ovom postupku, kao i s činjenicom da je nezaposlen, bez ikakvih izvora prihoda i imovine, u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenog S. F., kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenog S. F. bez utjecaja je tvrdnja žalitelja da okrivljenik nije stvarno nezaposlena osoba jer da on povremeno radi, ali da ga poslodavci ne prijavljuju. Žalitelj ujedno smatra da ne postoji bojazan da bi okrivljenik činjenjem kaznenih djela pribavljao sredstva za život jer da ... prima mirovinu ostvarenu u Austriji. No, osnovanost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti tim žalbenim prigovorom okrivljenika.

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji za sada ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nisu utvrđeni niti propusti iz odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. zbog kojih se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. prosinca 2017.