- 1 -              Revd 2047/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2047/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. F. iz F., ..., OIB ..., kojega zastupa V. Š., odvjetnik u O. društvu R. i kolege j.t.d. Z., Pisarnica P., protiv prvotuženika C. d.o.o. P., ..., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P. i drugotuženika H. c. d.o.o. Z., ..., OIB ..., radi smetanja posjeda i izdavanja privremene mjere, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda Dubrovniku poslovnog broja Gž-295/2020-2 od 15. travnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzzo poslovnog broja 29 Psp-118/2019-14 od 14. veljače 2020., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), u svezi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da niti jedno u prijedlogu postavljeno pravno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a.

 

Naime, pravna pitanja pod brojem 1. i 4. se svode na upiranje na eventualnu povredu odredaba parničnog postupka učinjenu pred drugostupanjskim sudom u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije u smislu čl. 382.a ZPP-a. Čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom (ovdje nedopuštene) revizije, pa tako nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Pravna pitanja pod brojem 2. i 3. su u svojoj osnovi pitanja činjenične naravi, te se njima propituje na koji se način određena činjenica može utvrditi i, zapravo, je li u konkretnom slučaju valjano utvrđeno činjenično stanje (a u pogledu drugog pravnog pitanja i je li utvrđeno činjenično stanje u suprotnosti sa izvedenim dokazima); međutim, činjenično stanje ne može biti predmetom preispitivanja u ovom stupnju postupka. U pogledu trećeg pitanja je za nadodati da odgovor na to pitanje prvenstveno ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja te se u pogledu njega ne može ustaliti jedan, opći pravni standard.

 

Slijedom obrazloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, sve u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.