Broj: Kž 496/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Đ., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., br. 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 18. prosinca 2017. broj Kov-33/2017-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. prosinca 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog D. Đ. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. Đ., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 24. stavkom 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Ž. B. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. Đ. po braniteljici, odvjetnici V. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da „Vrhovni sud RH uvaži žalbu okr. te da ukine istražni zatvor i zamijeni ga nekom od blažih mjera“.
Žalba nije osnovana.
Protivno navodima u žalbi, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio te valjano obrazložio sve činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora te pravilno utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. Đ. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. te da se svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi u ovom stadiju postupka ne bi mogla postići blažom mjerom. Razloge za takvo utvrđenje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano jer da okrivljenik nikomu nije želio nauditi, kao i da nema bojazni da bi mogao ponoviti ovakvo ili slično protupravno djelo, budući da u istražnom zatvoru redovito prima terapiju i postao je svjestan svog protupravnog postupanja. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju jasno naveo da osnovana sumnja proizlazi iz prikupljenih dokaza koji su rezultirali podizanjem optužnice, a što je u ovom stadiju dostatno obrazloženje o postojanju osnovane sumnje kao nužne pretpostavke za odlučivanje o primjeni mjere istražnog zatvora.
Također je prvostupanjski sud svoj zaključak o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. pravilno utemeljio na psihijatrijskom nalazu i mišljenju doc. dr. sc. G. A., iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba koja boluje od shizofrenije, zbog koje bolesti i psihotične dekompenzacije u vrijeme počinjenja djela nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja i upravljati svojim postupcima. Ujedno je vještačenjem utvrđeno da kod okrivljenika postoji rizik da bi on u budućnosti zbog svoje duševne bolesti mogao počiniti novo teže djelo, kao i da se rizik od novog djela može umanjiti jedino smještajem i liječenjem u psihijatrijskoj ustanovi.
Na temelju takvih utvrđenja sudskog vještaka, a sukladno odredbi članka 551. stavka 1. ZKP/08., upravi zatvora će biti dostavljeno izvješće radi upućivanja okrivljenika u zdravstvenu ustanovu u smislu odredbe članka 135. stavka 2. ZKP/08., odnosno odlukom upravitelja zatvora okrivljenik će biti upućen u bolnicu za osobe lišene slobode ili odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu koja je dužna primiti okrivljenika i pružiti mu potrebnu zdravstvenu skrb. Stoga su tvrdnje žalitelja da je okrivljenik inače plahe naravi te da ga boravak u istražnom zatvoru onemogućava u nastavku psihijatrijskog liječenja (iako istodobno ističe da u istražnom zatvoru on redovito prima terapiju) bez utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja.
Sagledavajući sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću i značenje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da one predstavljaju okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva vjerojatnost da bi okrivljeni D. Đ. zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo, pri čemu je jednako pravilno, a imajući na umu rezultate psihijatrijskog vještačenja, isključena primjena neke blaže mjere (članak 551. stavak 3. ZKP/08.) kao zamjena istražnog zatvora. Napominje se pritom žalitelju da je istražni zatvor iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a u skladu s odredbom članka 551. stavka 3. ZKP/08., moguće zamijeniti jedino mjerom opreza liječenja na slobodi. Stoga je isključena primjena mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. (pa tako i onih koje se žalbom predlažu), budući da je njima moguće zamijeniti istražni zatvor određen iz osnova u članku 123. ZKP/08., o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.
Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 29. prosinca 2017.
