- 1 -              Revr 194/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 194/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz S., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. C. i S. P., odvjetnici u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-178/2014-3 od 15. rujna 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-64/2012 od 27. lipnja 2013., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 350.000,00 kn sa zateznom kamatom kao i naknadu parničnih troškova, dok je u stavku II izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.500,00 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. U stavku II izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 7.812,50 kuna, dok je u stavku III izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tužiteljice kao osnovanu, preinači nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili prihvati reviziju tužiteljice, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženica se protivi navodima revizije pa predlaže da se ista kao neosnovana odbije.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete koju je tužiteljica kao zaposlenica tuženika (Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko-moslavačke), pretrpjela uslijed zadobivenih ozljeda u štetnom događaju 15. siječnja 2007. kao žrtva kaznenog djela počinjenog na njenu štetu, a koje je počinjeno za vrijeme njezinog puta na posao (na parkiralištu), radi čega tvrdi da se radi i o ozljedi na radu.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica povrijeđena 15. siječnja 2007. u štetnom događaju kao žrtva kaznenog djela počinjenog na njenu štetu,

 

- da je štetni događaj počinjen za vrijeme njenog puta na posao (na parkiralištu),

 

- da je do štete došlo na način da je nakon što je tužiteljica parkirala automobil na parkiralištu i krenula prema uredu u ... ulicu, tužiteljicu presreo počinitelj kaznenog djela, uhvatio je za ruku, dovukao do automobila i aktivirao bombu.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev ocjenivši pritom da se štetni događaj dogodio na putu prema radnom mjestu, u vrijeme dok tužiteljičino radno vrijeme još nije započelo, dok nije bila na radnom mjestu, pa ocjenjuju da nema primjene odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/92, 65/95, 17/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR).

 

Odredbom čl. 102. ZR propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu i u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je stavkom 2. propisano pravo na naknadu štete iz st. 1. odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

 

Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaj odredbe čl. 102. ZR i prema shvaćanju ovog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužiteljica nije pretrpjela štetu u procesu rada nego dolazeći na posao, tj. na parkiralištu, a što znači da joj tuženik kao poslodavac ne može biti odgovoran za štetu i stoga što nema uzročne veze između povrjeđivanja tužiteljice i procesa rada na njezinom radnom mjestu.

 

Dakle, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 102. st. 1. ZR kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, jer odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku postoji samo u situaciji ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, pa kako u ovom konkretnom slučaju nisu ostvarene navedene zakonske pretpostavke to su pravilno nižestupanjski sudovi presudili kada su tužbeni zahtjev tužiteljice odbili.

 

Isto tako je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da se u ovom predmetu ne mogu primijeniti ni odredbe Europske konvencije o naknadi štete žrtvama kaznenih djela nasilja niti Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenog djela ("Narodne novine" broj 80/08, 27/11 – dalje: Zakon o naknadi) jer tužiteljica ničim nije dokazala da se sukladno odredbama navedenog Zakona o naknadi obraćala odboru u svrhu ostvarivanja njezina prava.

 

Okolnost što je sastavljena prijava ozljede na radu i što je ta ozljeda kvalificirana kao ozljeda na radu u smislu Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o mirovinskom osiguranju i što je doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S., Klasa: UP/I-141-02/11-01/03431584735, od 21. srpnja 2011., ne znači, kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi da navedeni štetni događaj ima karakter nezgode na radu, nego se ta prijava i rješenje ocjenjuju po propisima mirovinskog invalidskog osiguranja, a zbog koje ozljede zaposlenik ostvaruje određena prava iz tog osiguranja.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Iz iznijetih razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.