- 1 -              Revr 19/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 19/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz V. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. u Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Z. Ž., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-753/15-3 od 24. listopada 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1274/11-33 od 16. siječnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-753/15-3 od 24. listopada 2017. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-753/15-3 od 24. listopada 2017. pod točkom 1. izreke potvrdio je presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1274/11-33 od 16. siječnja 2015. kojom je pod točkom 1. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 180.371,07 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki 1. izreke prvostupanjske presude te kojim je pod točkom 2. tražio da mu tuženik od 15. travnja 2014. nadalje svaki mjesec plaća iznos od 2.244,91 kuna. Nadalje, sud je pod točkom 2. izreke naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kuna u roku od 8 dana, a pod točkom 3. je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Pod točkom 2. izreke drugostupanjske presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Nije osnovan revizijski navod da postoji nesukladnost između iskaza svjedoka N. V. koji je dan na zapisnik i navoda drugostupanjskog suda o njegovom iskazu jer iz zapisnika s lista 129 spisa proizlazi da je taj svjedok izjavio da iz sporne nagodbe proizlazi da će se nakon sistematizacije potpisati novi ugovori o radu pa je stoga pravilan zaključak drugostupanjskog suda da i iz iskaza tog svjedoka proizlazi da će svaki radnik biti raspoređen prema novoj sistematizaciji kako to ona bude određivala.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu protumačili u skladu sa stavom tužitelja, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj ukazuje. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Nižestupanjski sudovi su proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze svjedoka i stranaka i drugu dokumentaciju koja je priložena u spis utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zbog navedenog nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na čije počinjenje također ukazuje revident.

 

U dijelu revizijskih navoda kojima revident zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće između radnog mjesta vozača kojeg tužitelj sada obavlja i radnog mjesta „organizatora i kontrolora portirsko-čuvarske službe“ koje poslove je obavljao prije otkaza povodom kojeg je protiv tuženika vodio radni spor odnosno naknada štete zbog neispunjenja uvjeta iz odredbe čl. 7. Nagodbe od 31. listopada 2006.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući djelomično osnovanim prigovor zastare za razdoblje od 15. prosinca 2006. do 15. veljače 2008. primjenom odredbe čl. 131. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/2003, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05 – dalje: ZR), a u preostalom dijelu je zaključio da jer tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije dokazao visinu štete.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, naveo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni te je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP odlučio o žalbi tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud je zaključio da odredba čl. 7. Nagodbe ne sadrži podatke na temelju kojih bi bilo moguće odrediti radno mjesto koje bi tuženik bio dužan ponuditi tužitelju, a posljedično tome niti broj bodova i visinu plaće koja bi tužitelju pripadala za to radno mjesto pa da se ne radi o odredivoj obvezi u smislu čl. 272. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) odnosno da iz sadržaja odredbe čl. 7. Nagodbe ne proizlazi obveza tuženika zaposliti tužitelja na radnom mjestu istog ranga i plaće kakvo je bilo tužiteljevo radno mjesto prije donošenja odluke o otkazu 12. lipnja 2003. Nadalje, sud je zaključio da tužitelj nema pravo zahtijevati ni naknadu štete zbog neispunjenja obveze jer zbog njezine neodredivosti nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe čl. 342. st. 2. ZOO, slijedom čega je ocijenio da je pravilno odbijen tužbeni zahtjev.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

 

 

 

 

Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.