- 1 -              Rev 1172/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1172/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene G. H. iz Z., P. 66, OIB …, zastupane po punomoćniku B. K.-Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja … komora iz Z., R. c. , OIB …, zastupanog po punomoćnici N. O., odvjetnici u Z., radi utvrđivanja nezakonitom Odluke o otkazu Ugovora o radu i naknadi plaće, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-246/2019-5 od 26. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1629/17-75 od 18. prosinca 2018., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I Revizija tužiteljice-protutužene odbija se kao neosnovana.

 

II Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je odluka o otkazu ugovora o radu broj HJK-O-186/12 od dana 01. ožujka 2013. godine nezakonita pa stoga radni odnos tužiteljici nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na posao i njezino radno mjesto tajnika Hrvatske javnobilježničke komore temeljem ugovora o radu sklopljenog s tuženikom 01. srpnja 2010. godine u roku tri dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Utvrđuje se da je tuženik dužan platiti tužiteljici naknadu plaće kako slijedi:

 

-   4.359,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.04.2013. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.06.2013. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.07.2013. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.08.2013. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.09.2013. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.10.2013. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.11.2013. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.12.2013. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.01.2014. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.02.2014. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.03.2014. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.04.2014. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.05.2014. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.06.2014. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.07.2014. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.08.2014. do isplate

- 22.885,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.09.2014. do isplate

- 25.721,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 03.04.2014. pa do isplate i to na način da iznos od 16.221,80 kn isplati u bruto iznosu, a ostatak od 9.500,00 kn u neto iznosu

-   1.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15.09.2014. godine do isplate.

 

4. Odbija se zahtjev tuženika za utvrđenje prestanka radnog odnosa tužiteljice s danom 26. ožujka 2013. godine.

 

5. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom u roku od osam dana."

 

II              Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 104.105,00 kn u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice - protutuženice i potvrđuju se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1629/17-75 od 18. prosinca 2018.g., u pobijanoj točki I/1, I/2, I/3 I/5 i točki II izreke."

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"I. Odbacuje se žalba u dijelu kojim tužiteljica pobija točku I/4 kao nedopuštenu.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica-protutužena iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupku te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik-protutužitelj u odgovoru na reviziju osporava osnovanost podnesene revizije. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

Revizija tužiteljice-protutužene nije osnovana.

 

Prema odredbe čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, ispituje pobijanu presude samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice-protutužene u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama povodom predmetnog tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene.

 

Tako nižestupanjski sudovi na jasan i potpun način ukazuju na razloge zbog kojih je tuženi-protutužitelj tužiteljici-protutuženoj otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja (povreda časti i ugleda tuženika-protutužitelja uslijed čega je izgubljeno povjerenje, nepoštivanje radnog vremena te neurednost u izvršavanja radnih obveza), te na razloge zbog kojih nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica-protutužena i počinila te povrede obveza iz radnog odnosa.

 

Kako tužiteljica-protutužena kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice-protutužene nisu uzete u razmatranje.

 

Nije u pravu tužiteljica-protutužena niti kada sadržajem revizije upućuje da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 434. ZPP. Naime, ne postupanjem nižestupanjskih sudova u rokovima određenim odredbama čl. 434. ZPP, samo po sebi, nije utjecalo a niti je moglo utjecati na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda.

 

S obzirom na revizijski navod tužiteljice-protutužene (koji ničim nije potkrijepljen) da bi svjedok Đ. M. 2020. godine u Policijskoj upravi zagrebačkoj izjavio da u ovom postupku nije govorio istinu, za ukazati je na slijedeće. Taj revizijski navod nije uzet u razmatranje (ne samo iz razloga što ničim nije potkrijepljen), već prvenstveno stoga što to niti ne može biti revizijski razlog već eventualno razlog za ponavljanje postupka (čl. 421. st. 1. toč. 4., 6. i 10. ZPP).

 

Kako tužiteljica-protutužena u uvodnom dijelu revizije navodi da drugostupanjsku presudu pobija i iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te kako ona taj revizijski razlog nije određena navela niti obrazložila (tako da iz sadržaja revizije nije vidljivo koju bi to određenu pravnu normu, po shvaćanju same tužiteljice-protutužene, drugostupanjski sud pogrešno primijenio ili bi je propustio primijeniti), to taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Konačno nije u pravu tužiteljica-protutužena niti kada smatra da je pri utvrđivanju potrebno parničnog troška valjalo imati u vidu samo vrijednost predmeta spora utvrđena rješenjem prvostupanjskog suda od 13. studenog 2013. Naime, kada je tužiteljica-protutužena nakon što je prvostupanjski sud donio navedeno rješenje preinačavala tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva – čl. 191. st. 1. ZPP), onda je za radnje u postupku poduzete nakon preinaka tužbe valjalo imati u vidu vrijednost predmeta spora prema preinačenoj tužbi (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP). Dakle, i odluka nižestupanjskih sudova o naknadi parničnog troška je pravilna.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice-protutužene, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.