- 1 -              Revd 3273/2020-2

Broj: Revd 3273/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. P. iz S., OIB ..., zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku u O., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u Odvjetničkog društva G.1 & G.2 u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2512/2020-2 od 16. srpnja 2020. kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1640/2017-31 od 29. travnja 2020., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2512/2020-2 od 16. srpnja 2020. kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1640/2017-31 od 29. travnja 2020. pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime odgovor na prvo postavljeno pitanje koje se odnosi na primjenu čl. 502.c ZPP uslijed podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i pitanje obvezujuće snage sudske odluke za ostale sudove prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07 i 79/09) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., a riječ je o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu, poglavito što je identično pravno shvaćanje izraženo i u odluci na koju se predlagatelj poziva (Rev-18/18 od 26. svibnja 2020.).

Odgovor na drugo i treće pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, te o istima niti ne ovisi odluka o sporu, jer je odluka u konkretnom predmetu donesena prema utvrđenju iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, dok se u odnosu na četvrto pitanje (koje se odnosi tijek zatezne kamate na stečeno bez osnove ovisno je li pošten ili nepošten stjecatelj) polazi od drugačije pretpostavke nego li je sud utvrdio (da je tuženik nepošten stjecatelj), pa to o naznačenom pitanju ne ovisi odluka o sporu.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.

Zagreb, 8. prosinca 2020.