Broj: Kž-1059/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Mirjane Rigljan kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. D. i dr., zbog kaznenog djela protuzakonitog lova i ribolova iz čl. 204. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-300/16 od 9. kolovoza 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 16. siječnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na njen oslobađajući dio.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom temeljem čl. 453. toč. 3 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođeni su od optužbe 1. optuženi B. D. i 2. optuženi G. D., zbog kaznenog djela protuzakonitog lova i ribolova iz čl. 204. st. 2. KZ/11, činjenično opisanog izrekom te presude. Istom presudom temeljem čl. 452. st. 3. ZKP/08 odbijena je optužba protiv 3. optuženog P. M. zbog kaznenog djela iz čl. 204. st. 2. KZ/11. Temeljem čl. 149. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. točka 1.-5 ZKP/08 troškovi kaznenog postupka, te nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv oslobađajućeg dijela presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu podnio je 1. optuženi B. D. po branitelju odvjetniku Ž. G. iz S., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda prvostupanjskog suda.

 

Spis je u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da nije dokazano da bi 1. optuženik i 2. optuženik počinili inkriminirano im kazneno djelo na način i pod uvjetima kako je to opisano izrekom presude.

 

Državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje obzirom da sadržaj izvedenih dokaza i iskazi ispitanih svjedoka policijskih službenika J. D. i M. J. ozbiljno dovode u pitanje pravilnost, odnosno pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri po ocjeni žalitelja, analizirao i cijenio okolnosti da su optuženici u navedeno doba noći boravili u mjestu N. K., unutar područja N. parka K. na lokalnoj cesti 65043, odnosno da su isti boravili na području na kojem je lov zabranjen. Isti su pri tome zatečeni u osobnom vozilu marke S. njemačkih registarskih oznaka LU … te se u istom vozilu nalazila lovačka puška marke "Marlen 1894", tv. br. 19157807, call. 44 Winchester, vlasništvo J. D., u kojoj se nalazio metak u cijevi i 9 komada streljiva u spremniku, dok se na lovačkoj pušci nalazila montirana optika i noćna svjetiljka sa mikroprekidačem.

 

Suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda, državni odvjetnik navodi da je bilo potrebno uzeti u obzir i kritičnije sagledati iskaze svjedoka J. D. i M. J. koji su kritične zgode u svojstvu policijskih djelatnika zatekli optuženike unutar područja N. parka K. u vozilu gdje su vidjeli lovačku pušku, a u istoj se nalazio metak, te ističe odredbe čl. 20. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu u N. parku K. (NN 119/11), kojom je unutar područja N. parka K. zabranjen lov a 1. optuženi B. D. i 2. optuženi G. D. zatečeni su s lovačkom puškom u noćnim satima, te su se na pušci nalazila i nedopuštena sredstva, navodeći da je odredbom čl. 64. st. 1. toč. 4. i 5. Zakona o lovstvu, propisano da je zabranjeno loviti divljač između ostalog, optičkim ciljnicima za noćni lov, te upotrebom reflektora i sličnih svjetlećih sredstava.

 

              Nadalje, žalitelj ističe da su 1. i 2. optuženici lovci kojima je dobro poznato na kojem području i kojim sredstvima je lov na divljač zabranjen. S obzirom na navedeno se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da iz obrana optuženika i iskaza svjedoka da su 1. i 2. optuženici zajedno s M. J. imali dogovor isprobati oružje na streljani u K., a da to nisu učinili jer su bili pozvani na večeru gdje su prisutnima demonstrirali oružje i pri tome je 1. optuženik napunio pušku, te je htio pokazati da je njegova puška jača od pištolja 2. optuženog G. D.

 

              Nije sporno da su 1. i 2. optuženici kritične zgode zatečeni na području N. parka K. na lokalnoj cesti 65043 u mjestu N. K. sa navedenom lovačkom puškom u kojoj se nalazio metak u cijevi i 9 komada streljiva u spremniku, dok se na lovačkoj pušci nalazila montirana optika i noćna svjetiljka sa mikroprekidačem.

 

              Kada se ima na umu da su optuženici zaustavljeni po policijskim djelatnicima, ali, na lokalnoj cesti 65043, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da za postojanje ovog kaznenog djela nije uvjet samo da divljač bude ustrijeljena, jer je radnja počinjenja ovog djela – lov, a što bi sukladno čl. 59. st. 1. Zakona o lovstvu bilo traženje, dočekivanje, osmatranje, vabljenje, odstrjel i hvatanje žive divljači, ovaj sud kao drugostupanjski sud također prihvaća takva utvrđenja, a imajući u vidu cjelokupnu dokaznu građu. Ne postoje dokazi koji bi nedvojbeno upućivali na zaključak da su 1. i 2. optuženici poduzeli bilo koju radnju koja bi se u smislu odredbe citiranog zakona mogla smatrati lovom, pa da bi tim radnjama ostvarili obilježja inkriminiranog im kaznenog djela za koje se terete.

 

              Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama žalitelja, samo posjedovanje puške u vozilu ne ukazuje na namjeru protuzakonitog lova, a posebno stoga što je 1. optuženik B. D. u svojoj obrani, a koja je potvrđena iskazima svjedoka M. J. i P. I. detaljno pojasnio zbog čega je ponio pušku i što je sa puškom namjeravao, kao i zbog čega je metak bio u cijevi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u postupanju 1. optuženog B. D. i 2. optuženog G. D. nema elemenata inkriminiranog kaznenog djela. Samo kretanje vozila kroz N. park s puškom u vozilu, i to na lokalnoj cesti gdje su zatečeni, ne predstavlja radnju počinjenja kaznenog djela nezakonitog lova što prihvaća i ovaj sud jer se čak i ovakvo postupanje optuženika ne bi moglo podvesti ni pod pripremne radnje. Slijedom navedenog drugostupanjski sud zaključuje da je činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno utvrdio, te na temelju instituta "in dubio pro reo" 1. i 2. optuženike oslobodio od optužbe.

 

Kako ovakvo činjenično stanje, a kako ga je utvrdio prvostupanjski sud i za to u svemu iznio valjane razloge, nije dovedeno u sumnju ni navodima žalbe, to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Ispitana je pobijana presuda i u smislu čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda, bilo kaznenog postupka, bilo povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, valjalo je po čl. 482. ZKP/08 odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u njenom oslobađajućem dijelu.

 

U Zagrebu 16. siječnja 2018.