- 1 -              Rev 1176/2020-2

Broj: Rev 1176/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. OIB ... iz V., koga zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., protiv tuženika C. H. d.d. (ranije C. V. d.d.) OIB ... iz V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Gž R-11/2018-4 od 6. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Pr-12/15-10 od 28. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da Odluka o otkazu ugovora o radu od 6. rujna 2012. nije dopuštena kao i zahtjev za sudskim raskidom i naknadom štete od 375.000,00 bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatom.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje pred novo vijeće.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

              Pobijana presuda ispitana je po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP-a), samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Neosnovano tužitelj prigovora da u drugostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i da je stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i to stoga što je taj sud nije dao „nikakve kritike zaključaka da je tužitelj počinio povrede radne obveze (str. 7. odlomak 2. prvostupanjske presude) i da je time izgubio povjerenje tuženika“. Naime, prvostupanjski je sud zaključio da je zbog tužiteljevog postupanja neovlaštenog asfaltiranja dvorišta A. K. i naplaćivanje tog asfaltiranja, oštećujući time tuženika, to dovelo do gubitka povjerenja poslodavca u njega pa je pravilno sud utvrdio postojanje osobito važne činjenice za donošenje sporne odluke (str. 7. odlomak 2.). Time što je prvostupanjski sud uz navedeno naznačio da to po njemu predstavlja i povredu obveze iz radnog odnosa a drugostupanjski sud prihvatio zaključak o postojanju osobito važne činjenice, gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja, ne znači da je drugostupanjski sud bio dužan posebno se osvrtati i na zaključak prvostupanjskog suda da to ponašanje predstavlja i povredu obveze iz radnog odnosa.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da otkaz ugovora o radu nije dopušten uz sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida.

              Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da se izvanrednom odlukom o otkazu ugovora o radu tužitelju stavlja na teret da je sudjelovao u nedopuštenom asfaltiranju dvorišta privatnog investitora A. K. priliko obavljanja posla tuženika u Općini Privlaka, da je to asfaltiranje provedeno bez dokumentacije i radnih naloga, trošak asfaltiranja nije uplaćen tuženiku već je prema izjavi svjedoka M. M. i samog A. K. uplaćen M. M. koji navodi da je novac (19.000,00 kn) proslijedio tužitelju.

              Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši da navode obrazloženja odluke o otkazu kao istinite i u sudskom postupku dokazane. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio;

- da iz iskaza svjedoka M., koji je na zahtjev tužitelja izvršio potrebna mjerenja površine za asfaltiranje i od investitora primio novac kojeg je predao tužitelju (navodi 19.000,00 kn), proizlazi sudjelovanje tužitelja u dogovorima i realizaciji posla za privatnog investitora sredstvima poslodavca,

- da iskaz navedenog svjedoka potvrđuje iskaz svjedoka Ž. K. koji je A. K. (privatnog investitora) u vezi asfaltiranja prilaznog puta do njegovog dvorišta uputio na tužitelja kao inženjera gradilišta s kojim je K. razgovarao dvadesetak minuta ta da je istu večer svjedok M. rekao da je posao s K. dogovoren,

- da iz iskaza svjedoka A. K. proizlazi da je posao dogovorio s tužiteljem koji je i odredio cijenu radova,

- da navedeni radovi nisu obuhvaćeni radni nalozima u okviru poslovnog procesa tuženika.

S obzirom na navedena utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i da tuženik kao poslodavac više ne može imati povjerenja u tužitelja koji koristi njegova sredstva i materijale za stjecanje vlastite koristi. Stoga su prema ocjeni ovog revizijskog suda ispunjeni uvjeti iz čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR).

Obzirom na postojanje osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, to za ocjenu zakonitosti same odluke o otkazu nije relevantno je li drugostupanjski sud ispravno zaključio, je li pored toga poslodavcu narušen ugled ili ne.

              Upravo zbog navedenog, neosnovanim se ukazuju revizijski navodi tužitelja da korištenje sredstava i materijala tuženika nije dokazano (nejasno je želi i tužitelj reći da je dovezao svoj vlastiti asfalt i strojeve za ravnanje asfalta u navedenom slučaju) i da direktor tuženika nije izgubio povjerenje u tužitelja.

              Osnovano tužitelj ističe da sama činjenica da je tužitelj opominjan za povrede obveza iz radnog odnosa i to još 1994. i 2005. ne bi s obzirom na protek vremena trebala utjecati na odluku o otkazu. Međutim, kako su razlozi navedeni u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, prije kojeg otkazivanja nije ni predviđeno upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa, opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć, to navedeni prigovor nije relevantan.

              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 8. prosinca 2020.