- 1 -              Rev 620/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 620/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz T., OIB:..., koju zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada Trogira, T., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnica B. V., odvjetnica u T., radi utvrđenja ništetnosti sporazuma, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj GžR-815/2019-2 od 12. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-917/18 od 29. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporazuma o prestanku službe, Klasa ..., Ur.broj ... od 12. siječnja 2009., sklopljenog između stranaka te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.132,50 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijana je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11 i 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje ništetnosti sporazuma o prestanku službe koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da u vrijeme sklapanja sporazuma, zbog svog zdravstvenog stanja, nije bila sposobna shvatiti značenje i posljedice svog postupanja.

 

Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje da se nalazi i mišljenja vještaka dr. M. M. i dr. N. S. o bitnoj činjenici – sposobnosti tužiteljice za rasuđivanje u vrijeme zaključenja spornog sporazuma razlikuju; da je tužiteljica upozorena da je s obzirom na činjenicu da je tijekom postupka vještak dr. M. M. umro nemoguće nesuglasnost podataka vještaka otkloniti njihovim ponovnim saslušanjem (čl. 261. st. 2. i 3. ZPP) već da je potrebno dopunski saslušati vještaka S. i na taj način pokušati otkloniti nesuglasnosti, koji prijedlog tužiteljica nije prihvatila. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da na temelju dotad izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti o nesposobnosti tužiteljice za rasuđivanje.

 

Drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je utvrđenje i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica određeno ne obrazlaže tvrdnjom o postojanju neke bitne povrede odredaba parničnog postupka, a sadržajno, osporavajući zaključak nižestupanjskih sudova o postojanju nesuglasnosti u mišljenju vještaka ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. i 221.a ZPP.

 

Tvrdnja revidentice nije osnovana.

 

Naime, i po ocjeni ovog suda u situaciji kad tužiteljica prema mišljenju dr. M. S. u vrijeme zaključenja spornog sporazuma nije bila sposobna shvatiti stvarni značaj poduzimanja radnje sporazumnog raskida ugovora o radu, a prema mišljenju dr. N. S. "iz medicinske dokumentacije nema jasnih dokaza da je ista bila pod uplivom sumanutih doživljaja koji bi se odnosili na radnu sredinu (na način da bi u potpunosti kompromitirale njeno shvaćanje pravnog čina) prilikom potpisivanja otkaza ugovora o radu, te da stoga nema elemenata da bi se njezine sposobnosti shvaćanja stvarnog značaja poduzetih radnji ocijenile kao apsolutno kompromitirane" …."da su motivi ispitanice dijelom racionalni, a dijelom prelaze granicu psihološki razumljivog reagiranja, a sve zbog karakternih promjena koje su bile prisutne i od prije","da su sposobnosti shvaćanja stvarnog i pravnog značaja poduzetih radnji A. K. koje su dovele do zaključenja sporazuma o prestanku službe bile smanjene u umjerenom stupnju, te također sam mišljenja da je ista imala reducirane mogućnosti (u umjerenom stupnju) realnog uvida u poduzetu radnju traženja sporazumnog raskida ugovora o radu, posljedično sklapanja sporazuma o raskidu službe", nalazi i mišljenja vještaka bitno se razilaze.

 

Stoga nisu nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 261. st. 2. i 3. ZPP kada su ocijenili da se na temelju dotad izvedenih vještačenja ne može sa sigurnošću zaključiti o nesposobnosti tužiteljice za rasuđivanje, a posljedično tome ni odredbu čl. 221.a ZPP.

 

Nisu stoga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 261. st. 2. i 3. i čl. 221.a ZPP niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke.

 

Za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora (čl. 276. st. 1. ZOO), što znači da su izjave volje potpuno poslovno nesposobne osobe te pravni poslovi sklopljeni na temelju tih izjava ništetni. Jednaki učinak na valjanost pravnih poslova imaju i prolazne smetnje u vidu nesposobnosti za rasuđivanje (duševne neubrojivosti) inače duševno zdrave i punoljetne osobe izazvane iznimnim napadom duševne bolesti, utjecajem opojnih droga i slično.

 

Motivi tužiteljice pri sklapanju sporazuma koji su dijelom bili racionalni, a dijelom prelazili granicu psihološki razumljivog reagiranja, a sve zbog njenih karakternih osobina i tim u vezi umjereno smanjena sposobnost shvaćanja stvarnog i pravnog značaja poduzetih radnji tužiteljice koje su dovele do zaključenja sporazuma o prestanku službe ne znače nesposobnost za rasuđivanje, koja bi dovodila do poslovne nesposobnosti i posljedično tome ništetnosti sporazuma.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.