- 1 -              Revd 3773/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3773/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. M. iz U., V. C. E. 15, OIB …, zastupanog po punomoćniku I. C., odvjetniku u Z., protiv tužene … agencija iz Z., U. g. V. , OIB …, zastupane po punomoćnici S. M. L., zaposlenici tužene, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1397/2018-4 od 11. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-990/2018-10 od 13. srpnja 2018., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1397/2018-4 od 11. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-990/2018-10 od 13. srpnja 2018.

 

Tužena u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava dopuštenost tog prijedloga.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Naime, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje  revizije kao razlog važnosti naznačenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni navodi da o tim pravnim pitanjima nema definiranog stava revizijskog suda a da je praksa nižestupanjskih sudova neujednačena.

 

Okolnost da revizijski sud o određenom pravnom pitanju još uvijek ne bi zauzeo pravno shvaćanje, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Nije u pravu tužitelj kada smatra da praksa nižestupanjskih sudova glede predmetnih pravnih pitanja nije jedinstvena. Naime, niti u jednoj odluka nižestupanjskih sudova na koje se poziva tužitelj nije zauzeto pravno shvaćanje glede predmetnih pravnih pitanja koje bi bilo nepodudarno s pravnim shvaćanjima drugostupanjskog suda iz pobijane drugostupanjske presude.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.