- 1 -              Revd 2172/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2172/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u R., protiv tuženika T. d.d., Z., R., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici S. P. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & partneri j.t.d. u R., radi naknade štete, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1412/2019-2 od 22. travnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-161/2016-67 od 9. svibnja 2019., u sjednici održanoj 8. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podneskom od 15. lipnja 2020., primljenim u Općinskom sudu u Rijeci, predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1412/2019-2 od 22. travnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-161/2016-67 od 9. svibnja 2019.

 

Postupajući sukladno odredbama 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prva dva postavljena pitanja ne predstavljaju pravna pitanja u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a jer se ta pitanja odnose samo na konkretan odnos pa odgovor na ta pitanja ovisi o okolnostima konkretnog slučaja i davanjem odgovora na ta pitanja ne bi se mogao uspostaviti opći pravni standard za ujednačavanje sudske prakse.

 

U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje valja reći da od odgovora na ta pitanja ne ovisi ishod spora pa ona nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je u ovom postupku tuženik dokazao da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, a odluke na koje se tužitelj pozvao nisu donesene u činjenično i pravno usporedivoj situaciji pa ne predstavljaju razloge važnosti postavljenih pitanja.

 

Osim toga, za postavljena pitanja nisu navedeni niti odgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 3. ZPP-a jer je u odlukama na koje se tužitelj poziva činjenična i pravna situacija drugačija od one u ovom konkretnom predmetu.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 8. prosinca 2020.