Broj: Kž 13/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. Z. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 22. prosinca 2017. broj Kv I-18/17 (K.13/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. Z. i optuženog L. V., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 124., članka 127. stavka 4. i članka 131. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. -  dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. Z. i optuženog L. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. Z. po branitelju, odvjetniku D. P., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine uz zamjenu mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi Z. Z., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da su prestali razlozi koji su do sada bili dostatni za produljenje istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer da se svrha istražnog zatvora može postići blažim mjerama, odnosno mjerom opreza zabrane približavanja i ostvarivanja kontakata s oštećenicima te obveznog svakodnevnog javljanja službenicima policije.

Protivno tim žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog Z. Z. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, s obzirom na to da uložena optuženikova nepopustljivost i agresivnost u tijeku inkriminiranog događaja za kojeg se tereti, kao i njegovo naknadno bezosjećajno ponašanje, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupka, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela na njegovoj strani.

Vidljivo je, dakle, da je prvostupanjski sud utvrdio konkretne osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost na strani optuženika, a time ujedno, nasuprot tvrdnjama žalitelja, nije propustio respektirati dosadašnju neosuđivanost optuženika. Stoga je neosnovana tvrdnja žalitelja da je „apstraktan“ zaključak prvostupanjskog suda da će boravkom na slobodi optuženik ponoviti slično ili isto kazneno djela, kao i da je u pobijanoj odluci iteracijska opasnost „predimenzionirana“ i da predstavlja „selektivni pristup činjeničnoj građi“.

Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti tvrdnjom žalitelja da iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da kod optuženika ne postoji opasnost da bi bio sklon piromaniji. Žalitelj, naime, ispušta iz vida činjenicu da je među ostalim u nalazu i mišljenju sudskog vještaka prim. dr. N. G. navedeno da je optuženik impulzivna osoba koja nije u stanju odgoditi gratifikaciju impulsa, pa se često sukobljava s drugima, ne poštujući socijalne standarde i vrijednosti, sklon ispadima i rizicima, nestrpljiv, ograničene tolerancije na frustraciju, ne uči na temelju iskustva i ne razvija osjećaj krivnje zbog svojeg ponašanja, dok psihičkim statusom optuženika dominira poremećaj osobnosti - psihopatija.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik.

Žalitelj ujedno smatra da se mjera istražnog zatvora, s obzirom na dugotrajnost optuženikova boravka u istražnom zatvoru (od ...), pretvara u izdržavanje kazne, upirući time na povredu načela razmjernosti. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. siječnja 2018.