Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
S.
U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.
P. R. E. S. U. D. A.
O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj
stvari tužitelja J. J. iz S., D. 1, O.: , koja je zastupana po
punomoćnici A. C. V. odvjetnici u S., protiv tuženika D. d.o.o. S.,
P. S. 6, O.:, koji je zastupan po punomoćniku Z. M. odvjetniku u
S., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti
punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 7. prosinca 2020.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku D. d.o.o., iz S. P. S. 6, O.: , da
tužiteljici J. J., iz S., D. 1, O.: , položi račun i preda
potpuni pregled imovine povodom izgradnje objekta, kao i otklanjanja nedostataka na
nekretnini, odnosno stambeno-turističkog objekta, u S., na otoku H. u vlasništvu
J. J..
II. Nalaže se tuženiku D. doo, iz S. P. S. 6, O.: da
tužiteljici J. J., iz S., D. 1, O.: , naknadi štetu u iznos
od 1.350,000 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na niže navedene iznose
teku pojedinačno i to na iznos od
135.000.00 kn počevši od 01/11/2011.godine 135.000.00 kn počevši od 01/11/2012.godine 135.000.00 kn počevši od 01/11/2013.godine 135.000,00 kn počevši od 01/1l/2014.godine 135.000,00 kn počevši od 01/1l/2015.godine 135.000,00 kn počevši od 01/1l/2016.godine 135.000,00 kn počevši od 01/1l/2017.godine 135.000,00 kn počevši od 01/1l/2018.godine 135.000,00 kn počevši od 01/1l/2019.godine 135.000,00 kn počevši od 01/1l/2020.godine
pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku podmiriti troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja ove tužbe, pa do
isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.“
II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od
58.750,00 kn.
Obrazloženje
Tužiteljica je 10. lipnja 2013. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi
se navodi da je tužiteljici zbog nedostataka u gradnji stambeno-turističke građevine u S. na
otoku H. nastala šteta izgubljene zarade zbog nemogućnosti bavljenja turističkom djelatnosti
u tom objektu. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da tuženik položi
račun i preda potpuni pregled imovine povodom izgradnje objekta, kao i otklanjanja nedostataka
na predmetnoj nekretnini te joj naknaditi štetu isplatom ukupnog iznosa od 1.350.000,00 kn sa
zateznim kamatama.
U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev te istakao da se u konkretnom slučaju radi o apstraktnoj, ne konkretnoj šteti.
Predmetna tužba podnesena je kao protutužba u predmetu ovog suda P-5361/16 (stari
broj P.-850/16). Međutim, raspravnim rješenjem od 8. ožujka 2016. postupak po protutužbi je
razdvojen u zaseban postupak pod posl. br. P.-137/16.
U postupku su izvedeni dokazi čitanjem prijepisa posjedovnog lista 625 k.o. S.,
saslušanjem parničnih stranaka tužitelja i tuženika, te čitanjem spisa ovog suda P-5361/16 i u
njemu priložene dokumentacije.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.
Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine
70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na
prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za
prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su
izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.
Čitanjem ugovora o izvođenju radova na izgradnji stambeno-turističke građevine od 31.
ožujka 2010. (str. 5.-12. spisa P-5361/16), okončane situacije 02/11 od 31. prosinca 2011. (str.
16.-31. spisa P-5361/16), zapisnika od 14. travnja 2011. (str. 32.-26. spisa P-5361/16),
rekapitulacije (str. 37. spisa P-5361/16), zapisnika o primopredaji dokumentacije za stambeno-
turističku građevinu „J.“, S., O. H. od 21. travnja 2011. (str. 38. spisa P-5361/16),
troškovnika građevinsko-obrtničkih radova s privremenim situacijama (str. 39.-69. spisa P-
5361/16) te arhitektonskog projekta s rješenjem o uvjetima građenja klasa: U./I-361-03/09-
02/0051 od 19. siječnja 2010. i posebnim uvjetima građenja (str. 164.-304. spisa P-5361/16), sud
je utvrdio:
- da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o građenju s odredbom „ključ u ruke“,
- da se ugovor odnosio na izgradnju stambeno-turističke građevine „J.“, S., O.
H. prema projektnoj dokumentaciji – rješenju o uvjetima građenja izdanom na temelju
arhitektonskog projekta,
- da su tim ugovorom stranke ugovorile fiksnu i nepromjenjivu cijenu u iznosu od
170.000,00 Eur plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja, s tim da je dodatkom 1. ugovorena cijena za naknadne i nepredvidive radove u iznosu
od 57.398,23 kn, a dodatkom II. dogovoren je daljnji iznos nepredvidivih i naknadnih radova,
- da je rok izvođenja radova bio 100 radnih dana računajući od dana prijave početka
građenja nadležnom organu,
- da je 21. travnja 2011. izvršena primopredaja predmetnog objekta investitoru J.
J. predajom ključeva predmetnog objekta i predajom potrebne dokumentacije (građevinskog
dnevnika pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine te
isprava i dokaza kvalitete) – str. 38. spisa P-5361/16.
Ugovor o građenju s odredbom „ključ u ruke“ reguliran je odredbom čl. 630. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, koja
propisuje ako ugovor o građenju sadrži odredbu »ključ u ruke« ili neku drugu sličnu odredbu,
izvođač se samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu građevine.
Tim ugovorom mogu biti obuhvaćeni i poslovi projektiranja. Ugovorena cijena obuhvaća i
vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje utjecaj manjkova radova na
ugovorenu cijenu, pod pretpostavkom da nije došlo do izmjene opsega ugovorenih radova na
temelju sporazuma ugovornih strana ili iz razloga za koje odgovara naručitelj. Ako u ugovoru
»ključ u ruke« sudjeluje kao ugovorna strana više izvođača, njihova odgovornost prema
naručitelju je solidarna.
Iz navedene odredbe proizlazi da je ugovor o građenju s odredbom „ključ u ruke“
posebna vrsta ugovora o građenju čija se specifičnost odnosi na cijenu. Cijena kod ugovora s
odredbom »ključ u ruke« obuhvaća rizik izvođača za dovoljnost ugovorenih radova koji trebaju
omogućiti uporabu određene građevine za ugovorene i definirane potrebe. Istodobno, cijena kod
tako ugovorenih radova obuhvaća i cijenu za nepredviđene radove koji bi bili potrebni za
dovršetak i uporabu neke građevine, kao i nemogućnost posebnog traženja naknade za viškove
radova koji bi bih potrebni, osim ako su oni posljedica sporazumne izmjene ugovorenih radova
iz razloga za koje odgovara naručitelj. Istodobno, naručitelj ne može tražiti da se neka cijena
smanji zbog »manjkova« radova, tj. zbog činjenice da je izvođač izveo manje radova od onih
koje je u svojoj cijeni kalkulirao, osim ako je do smanjenja opsega ugovorenih radova došlo na
temelju sporazuma ugovornih strana. Zbog toga su ugovori s klauzulom »ključ u ruke«, očito su
skuplji od ugovora bez te klauzule. Međutim, mnogi naručitelji su spremni platiti povećanu
cijenu za manji rizik koji snose oni sami, a koji je posljedica povećane odgovornosti izvođača.
Odredbom čl. 633. ZOO-a propisana je odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu.
Čl. 633. st. 1. ZOO-a propisano je da izvođač odgovara za nedostatke građevine koji se
tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za
vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova. Stavkom 2. istog članka propisano je da
izvođač odgovara i za nedostatke zemljišta na kojem je podignuta građevina, koji bi se pokazali
za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova, osim ako elaboratom o geotehničkim
istražnim radovima ili drugom odgovarajućom ispravom nije utvrđeno da je zemljište podobno
za građenje, a tijekom građenja se nisu pojavile okolnosti koje dovode u sumnju osnovanost
navedenih isprava.
Odredbom čl. 631. ZOO-a propisana je primjena odredbi ugovora o djelu, a s obzirom na
činjenicu da je ugovor o građenju podvrsta ugovora o djelu. Ako u sljedećim odredbama nije
drukčije određeno, na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe
ugovora o djelu – čl. 631. ZOO-a.
Odgovornost za nedostatke propisana je odredbama čl. 604.-611. ZOO-a. Zbog
nedostataka izvršenog djela, naručitelj može, ovisno o određenim pretpostavkama (čl. 608.-
611.ZOO-a), alternativno koristiti pravom na otklanjanje nedostataka, raskid ugovora ili sniženje
naknade. Sa svakim od tih prava može se kumulirati zahtjev za naknadu štete.
Čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu
nekretnina A. N., dipl. ing. građ. od 14. veljače 2019. (str. 307.-343. spisa P-
5361/16), sud je utvrdio:
- da je tužitelj bio izvođač radova na stambeno-turističkoj građevini tužene,
- da je ugovorom o izvođenju radova na izgradnji stambeno – turističke građevine od
31.03.2010. ugovorena je gradnja po sistemu "ključ u ruke", u svemu prema glavnom projektu, a
za sveukupan iznos od 170.000,00 EUR (1.241.000,00 kn),
- da je izvođač pregledao projektnu dokumentaciju, te nije imao primjedbi na utvrđene
količine. Izvođač se među ostalim, obvezao izvesti radove prema opisu iz ugovorenog
troškovnika, kao i sve druge radove nužne za izvođenje istih,
- da su u anexu 1 sadržani su naknadni i nepredviđeni radovi. Ponudbeni troškovnik od
11.10.2010. u iznosu od 57.398,23 kn je potpisan od strane tužene. Radove izvedene po Anexu 1
tužena ne osporava,
- da su u ponudbenom troškovniku za Anex 2 sadržani prema viđenju izvođača (tužitelja)
nepredviđeni i naknadni radovi u iznosu od 60.601,93 kn, međutim, jedina nesporna stavka u
tom aneksu je stavka vodovodne instalacije NR 1 u iznosu od 802,44 kn,
- da je izvođač radova (D. d.o.o.) konačni obračun radova izvršio okončanom
situacijom br.02/11 od 21.04. 2011.god. (spis str. 16). Okončana situacija nije ovjerena od strane
investitora (tužene) niti od strane nadzornog inženjera. Sveukupna vrijednost i struktura cijene,
vidljivi su u sveukupnoj rekapitulaciji tužitelja (spis P-5361/16 str. 31), koju daje u nastavku:
Ugovor 1.241.000,00 kn, Anex 1 – 57.249,21 kn, Anex 2 – 60.601,93 kn, Trajno umanjenje – -
33.778,10 kn, sveukupno 1.325.073,05 kn,
- da trajno umanjenje na ime nedostataka u izgradnji predloženo okončanom situacijom
od strane izvođača, po mišljenju vještaka ne odražava stvarno stanje, te ga nije uzeo u obzir,
- da je pod točkom 2.5 svog nalaza i mišljenja vještak je dao umanjenje cijene radova
zbog nedostataka u izgradnji kroz 43 točke Zapisnika od 14.04.2011. (zemljani, betonski,
keramičarski radovi, vodovodne instalacije i dr.), kojim su stranke definirale nedostatke u
izgradnji,
- da je vještak mišljenja je da je trajno umanjenje u vrijeme okončane situacije, a na ime nedostataka u izgradnji za ugovorene radove i radove po Anexu 1, trebalo iznositi minimalno
76.595,81 kn. Prethodni iznos vještak je označio kao minimalan zato što postoji mogućnost da se
iznos poveća iz razloga što se na umanjenje po dijelu nedostataka nije bio u mogućnosti
očitovati,
- da je po mišljenju vještaka struktura cijene u okončanoj situaciji trebala biti sljedeća:
Ugovor – 1.241.000,00 kn, Anex 1 – 57.398,23 kn, Anex 2 (moguća promjena) – 802,44 kn,
Umanjenje (minimalno) – 76.595,81 kn, Sveukupno (moguća promjena) – 1.222.604,86 kn
(1.241.000,00 + 57.398,23 + 802,44 - 76.595,81 = 1.222.604,86),
- da su stavke o kojima se vještak nije bio u mogućnosti očitovati:
- Stavke koje su dio Anexa 2 i koje potencijalno mogu promijeniti vrijednost
radova po Anexu 2: Keramičarski radovi NR1 (potrebno definirati prosječnu
cijenu pločica), Vodovodna instalacija NR 4, 5, 6, 7 (potrebno identificirati
stavke),
- Umanjenje radova po sljedećim nedostacima koje može potencijalno povećati
vrijednost umanjenja: Nedostatak br. 33 - premalo elemenata za izjašnjavanje,
potrebna dodatna dokumentacija i sondiranje vodovodne instalacije, Nedostatci
br. 28, 30, 31 – potrebno određivanje umanjenja po vještaku druge struke
(elektro), Nedostatak br. 42 – potrebno određivanje umanjenja po vještaku druge
struke (strojarske).
Pisanim očitovanjem i usmenim saslušanjem vještak je uspješno otklonio istaknute
primjedbe. Vještak je istakao da što se tiče izgrađenosti kuće po projektnoj dokumentaciji da je
mišljenja da svaki nedostatak, pa i onaj najmanji, predstavlja u određenom smislu odstupanje od
projektne dokumentacije. Pri tom je potrebno razlikovati nedostatke koji utječu na bitne uvjete
za građevinu, odnosno na uporabljivost ili na lokacijske uvjete, od onih koji na njih ne utječu.
Sama tužiteljica je Zapisnikom o primopredaji od 21.04.2011. preuzela objekt bez ikakve
primjedbe o kvaliteti izvedenih radova, iako je bila itekako dobro svjesna neotklonjenih
nedostataka koji su bili navedeni u prethodnom zapisniku od 14.04.2011. (sedam dana ranije).
Uz neke od tih nedostataka su u zapisniku stajale napomene vezane za odstupanje od projektne
dokumentacije i problematiku dobivanje uporabne dozvole. Bitno je napomenuti i to da se objekt
koristi već skoro devet godina.
Kako među nedostatcima nema onih koji utječu na bitne zahtjeve mehaničke otpornosti i
stabilnosti i uštede energije i toplinske zaštite vještak je mišljenja, a uzimajući u obzir iskaz
nadzornog inženjera, stanje lica mjesta i period korištenja objekta od skoro devet godina, da
tužena vjerojatno može dobiti akt za uporabu svoje građevine. Prethodno je potrebno preuzeti
završno izvješće od nadzornog inženjera, koje je po njegovom iskazu već izradio. Dalje je
potrebno podnijeti zahtjev za izdavanje Potvrde o dostavljenom završnom izvješću, kojemu se uz
završno izvješće nadzornog inženjera prilaže kopija akta o građenju i energetski certifikat.
Upravno tijelo na osnovu dostavljene dokumentacije, bez provođenja tehničkog pregleda, izdaje
Potvrdu o dostavi završnog izvješća, koja predstavlja akt za uporabu istovrijedan uporabnoj
dozvoli.
Naime, za predmetnu stambeno-turističku građevinu, građevinske(bruto) površine manje
od 400 m2, tuženoj je izdan akt za gradnju Rješenje o uvjetima građenja od 19.01.2010., a
sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine 76/07), kao tad važećem
materijalnom pravu. Sukladno točki 7. tog rešenja građevina se može početi koristiti, odnosno
staviti u pogon nakon što investitor nadležnom upravnom tijelu dostavi završno izvješće
nadzornog inženjera o izvedbi građevine.
Znači za predmetnu građevinu se ne izdaje uporabna dozvola i nema tehničkog pregleda,
već akt za uporabu predstavlja Potvrda o dostavi završnog izvješća nadzornog inženjera koju
upravno tijelo izdaje temeljem članka 256. Zakonu o prostornom uređenju i gradnji (Narodne
novine 76/07), kao tad važećeg materijalnog prava.
Prema članku 186. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine 76/07),
stručni nadzor građenja zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400m2 provodi se
samo u odnosu na bitne zahtjeve mehaničke otpornosti i stabilnosti te uštede energije i toplinske
zaštite. Zapisnik sa rasprave od 16. listopada 2013. spisa P-5361/16 sadrži i iskaz nadzornog
inženjera I. B. koji navodi da je sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji vršio
nadzor nad konstrukcijom objekta i fizikom zgrade, te o istome sačinio izvješće, ali ga nikome
nije predao, jer to od njega nitko nije tražio.
U odnosu na pukotinu na balkonu te širinu zidova vještak je naveo da to nisu nedostaci
koji se tiču bitnih zahtjeva za građevinu, a o vrijednosti sanacije istih vještak se očitovao u
nalazu i mišljenju i uvrstio ih u umanjenje cijene.
U odnosu na ispravu vještaka M. G. (spis P-5361/16 str. 68.), angažiranog od
strane punomoćnika tužitelja, a koju ispravu je D. d.o.o. koristio kao argumentaciju za svoj
obračun visine cijene, vještak je naveo da nije ispravno sastavljena s obzirom da se odnosi na
radove koji su većinom osporeni.
Sud napominje da značaj nalaza i mišljenja sudskog vještaka ima samo nalaz i mišljenje
onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je
angažirala neka od stranaka. Sud može u dokazne svrhe koristi ispravu izrađenu od privatno
angažiranog vještaka priloženu uz tužbu, ali s dokaznom snagom koja je jednaka ostalim
dokazima priloženim uz tužbu, dakle ne sa značajem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.
Nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. N., dipl. ing. građ. sud u cijelosti
prihvaća kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.
Dakle, iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da predmetna građevina
(stambeno-turističke građevine „J.“, S., O. H.) ima nedostatke u građenju koje je
ne čine neuporabljivom i koji se ne tiču bitnih zahtjeva za građevinu tj. na bitne zahtjeve
mehaničke otpornosti i stabilnosti i uštede energije i toplinske zaštite. Posebno je bitno istaknuti
da ti nedostaci ne utječu na mogućnost ishodovanja „Potvrde o dostavi završnog izvješća
nadzornog inženjera“, a koji akt za predmetnu građevinu ima funkciju kao uporabna dozvola.
Nadalje, troškovi uklanjanja predmetnih nedostataka iznose ukupno 76.595,81 kn. Stoga
prema ispravnom obračunu ukupna cijena po predmetnom ugovoru treba iznositi 1.222.604,86
kn, a kako to proizlazi iz provedenog vještačenja.
U predmetu ovog suda P-5361/16 izvođač radova (D. d.o.o.) tužio je investitora
(J. J.) na isplatu nepodmirenog dijela cijene izvedenih radova po predmetnom
ugovoru. I. J. J. istakla je prigovor nedostataka u građenju i sukladno tome
sniženje cijene.
Stoga je u predmetu ovog suda P-5361/16 nepravomoćnom prvostupanjskom odlukom
odlučeno o pravu izvođača radova da naplati ugovorenu cijenu za izvršene radove i pravu
investitora na sniženje cijene zbog nedostataka u gradnji (čl. 22. ugovora o izvođenju radova na
izgradnji stambeno-turističke građevine od 31. ožujka 2010. - str. 5.-12. spisa P-5361/16 u svezi
s odredbom čl. 608.-611. ZOO-a).
Stoga je u ovom predmetu potrebno odlučiti o zahtjevu investitora (naručitelja) radova za
naknadom štete koju može kumulirati sa zahtjevom za sniženje naknade, a kako je to naprijed
objašnjeno (čl. 608.-611. ZOO-a). O naknadi štete odlučuje se po općim propisima naknade
štete.
U konkretnom slučaju tužiteljica je zatražila naknadu štete – izgubljene zarade zbog
nemogućnosti bavljenja turističkom djelatnosti u periodu od 2010. do 2020., a kao posljedicom
predmetnih nedostataka na građevini - stambeno-turističkoj građevini „J.“, S., O.
H..
Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
Izmakla korist je dobitak kojem se netko nada po redovnom tijeku stvari ili prema
posebnim okolnostima i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje (čl. 1089. st. 3. ZOO-a).
Upravo zato u pogledu izmakle koristi potrebno je dokazati da se radi o realnoj, stvarnoj šteti, a
ne apstraktnoj. Stoga dakle, nije dovoljno da neka osoba ima apstraktnu mogućnost ostvariti
korist, već je potrebno dokazati da bi po redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnosti
određena dobit bila ostvarena. Ovakav pravni stav zauzima i dosadašnja sudska praksa (odluka
Županijski sud u Splitu rješenje Gžp-695/10 od 3. prosinca 2010.; Ps, Pž-3095/93 od 31.
prosinca 1993.g; Vs, Rev-236/82 od 7. listopada 1982.; sentenca odjavljena u Zakonu o
obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Ivica Crnić, Organizator, Zagreb, 2002., str.
227.).
Konkretnom slučaju tužiteljica je u svom iskazu istakla da je predmetni objekt gradila
zbog toga što se po odlasku u mirovinu planirala baviti turizmom. Međutim, tužiteljica u spis
nije dostavila nikakve konkretne dokaze kojima bi dokazala da je doista imala mogućnost
realizirati tu svoju namjeru.
U svom iskazu tužiteljica je navela da se na tom području (uvala Č. u S. na
otoku H.) ljudi općenito bave turizmom. Također je istakla da se i objekt koji je je bloku s
predmetnim turističko-stambenim objektom tužiteljice iznajmljuje u turističke svrhe. Ujedno je
istakla blizinu predmetnog objekta trajektnoj luci. Nadalje, je navela da ju je neka turistička
agencija kontaktirala radi turističkog iznajmljivanja predmetnog objekta, ali zbog nedostataka u
gradnji da ona nije mogla s agencijom sklopiti ugovor.
Dakle, tužiteljica je u svom iskazu jasno istakla apstraktnu mogućnost bavljenja
iznajmljivanjem u turističke svrhe i ostvarivanja zarade po tom osnovu (turističko mjesto, blizina
trajektne luke i dr.). Međutim, tužiteljica nije pružila sudu niti jedan konkretan, opipljiv dokaz
kojim bi dokazala da bi se doista bavila turizmom. Stvarnu mogućnost iznajmljivanja tužiteljica
je mogla dokazati putem svjedoka ili pisanih ponuda, predugovora i sl. o mogućnosti
iznajmljivanja u turističke svrhe. Međutim, tužiteljica niti jednim dokazom nije dokazala da je
imala stvarnu, konkretnu mogućnost iznajmljivanja turistima direktno ili putem agencije. Osim
što to tužiteljica nije dokazala niti jednim dokazom, ona ni u samoj tužbi nije navela da je imala
konkretnu, stvarnu mogućnost iznajmljivanja turistima.
Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st.1. i čl. 219. st.1., čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad
stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu
dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba
uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem
est non esse aut non probari).
Za istaknuti je i to da tužiteljica niti jednim dokazom nije dokazala visinu tužbenog
zahtjeva. Naime, ako bi tužiteljica iznajmljivala predmetni objekt turistima, onda bi trebalo
dokazati kolika bi bila neto dobit tužitelja po odbitku poreza, prireza i ostalih davanja. Nadalje,
ako bi iznajmljivala putem agencije trebalo bi dokazati kolika je provizija agencije, jer i to utječe
na visinu neto dobiti. Ako bi tužiteljica predmetni objekt iznajmljivala turistima, onda bi osim,
troškova poreza, prireza, provizije agencije, trebalo dokazati i visinu troškova boravišne
pristojbe i ostalih troškova djelatnosti iznajmljivanja turistima, jer svi ti troškovi utječu na visinu
neto dobiti od iznajmljivanja turistima. Također je trebala dokazati koliko zvjezdica bi trebali
imati njezini apartmani, jer visina najma, a time i zarade, ovisi o kategorizaciji apartmana (broju
zvjezdica). Međutim, tužiteljica niti jednim dokazom nije dokazala te troškove, niti je predložila
izvođenje dokaza na tu okolnost, iako prema ustaljenoj sudskoj praksi stoji da je prilikom
utvrđivanja visine izgubljene zarade potrebno te troškove uračunati u neto dobit.
Nadalje, upravo zato što tužiteljica nije imala stvarnu, realnu mogućnost bavljenja
turizmom na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužiteljica je dostavila podatke s Internet stranice
booking.com pa i ta činjenica jasno ukazuje da tužiteljica potražuje apstraktnu, ne konkretnu
štetu koji bi se odnosila na njezinu dobit od iznajmljivanja njezinih apartmana određene
kategorije u predmetnom objektu.
Odredbom čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta
nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.
Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će
dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.
U konkretnom slučaju navod da zbog nedostataka u gradnji tužiteljica nije mogla ishoditi
uporabnu dozvolu koja je osnovni uvjet da bi se u predmetnom stambeno-turističkom objektu
mogla baviti turizmom paušalan je, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka.
Naime, iz iskaza svjedoka I. B., koji je bio nadzorni inženjer, proizlazi da je vršio
nadzor nad konstrukcijom objekta i fizikom zgrade, te o istome sačinio izvješće koje je i danas
sadržao u njegovom kompjuteru, ali ga nikome nije predao, jer to od njega nitko nije tražio (str.
111. spis P-5361/16). Nadalje, na temelju tog izvješća tužiteljica može ishoditi „Potvrdu o
dostavi završnog izvješća nadzornog inženjera“, a koji akt za predmetnu građevinu čija
građevinska (bruto) površina nije veća od 400m2, ima funkciju kao uporabna dozvola.
Stoga dakle, tužiteljica, iako je predmetni objekt preuzela 21. travnja 2011., što proizlazi
iz zapisnika o primopredaji (str. 38. spisa P-5361/16), do danas nije, kao investitor, zatražila od
nadzornog inženjera završno izviješće, iako ga je on izradio. Time je tužiteljica, prema stavu
ovog suda, pridonijela vlastitoj šteti (nemogućnosti bavljenja turizmom u predmetnom objektu)
100%, a sukladno citiranoj odredbi čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO-a.
Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da je tužbeni zahtjev za naknadom štete
neosnovan jer tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje naknadu apstraktne, na realne, stvarne
štete. Nadalje, tužiteljica osim osnova nije dokazala ni visinu tužbenog zahtjeva.
Međutim, sve i kad bi tužiteljica trpjela realnu, stvarnu štetu (a ne trpi), tužbeni zahtjev
ne bi bio osnovan, jer je investitor (tužiteljica), dužna ishoditi „Potvrdu o dostavi završnog
izvješća nadzornog inženjera“, kao u akt koji je osnovni uvjet za ishodovanje dozvole za
bavljenje turizmom u predmetnom objektu. Međutim, tužiteljica, bez ikakvog opravdanog
razloga, nije ishodila taj akt, što bi značilo da je oštećenik 100% pridonio nastanku štete.
Nadalje, ponašanje tužiteljice da bez ikakvog opravdanog razloga nije ishodila „Potvrdu
o dostavi završnog izvješća nadzornog inženjera“, koja je osnovni uvjet za bavljenje turizmom,
jasno ukazuje na zaključak da tužiteljica uopće nije imala namjeru realizirati svoj plan bavljenja
turizmom nakon umirovljenja, jer je takvim ponašanjem sama u cijelosti opstruirala mogućnost
bavljenja turizmom. Stoga opet dolazimo do zaključka o apstraktnoj, ne konkretnoj šteti.
Iz svega navedenog proizlazi da na predmetnom objektu postoje nedostaci u gradnji kako
je to naprijed objašnjeno. Zbog tih nedostatak tužiteljica je u predmetu P-5361/16 ishodovala
sniženje naknade. Međutim, tim nedostaci nisu tužiteljici uzrokovali nastanak štete – izmakle
koristi, sve kako je to naprijed objašnjeno.
Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev za naknadom štete nije osnovan, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 1089. ZOO-a.
U pogledu zahtjeva za polaganjem računa, predajom potpunog pregleda imovine
povodom izgradnje objekta, kao i otklanjanja nedostataka na nekretnini, odnosno stambeno-
turističkog objekta, u S., na otoku H. u vlasništvu J. J. za navesti je da je isti
u cijelosti neosnovan.
Naime, prema ugovoru o izvođenju radova na izgradnji stambeno-turističke građevine od
31. ožujka 2010. (str. 5.-12. spisa P-5361/16), i to čl. 21. i 23. izvođač je bio dužan tužiteljici,
kao investitoru, predati zapisnik o primopredaji objekta i dokumentaciju potrebnu za izdavanje
uporabne dozvole.
Nadalje, prema sadržaju zapisnika o primopredaji dokumentacije za stambeno-turističku
građevinu „J.“, S., O. H. od 21. travnja 2011. (str. 38. spisa P-5361/16), proizlazi
da je izvođač radova (D. d.o.o.) predao investitoru (tužiteljici) predmetni objekt i potrebnu
dokumentaciju (građevinskog dnevnika pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima
održavanja građevine te isprava i dokaza kvalitete) – str. 38. spisa P-5361/16.
Kod takvog stanja stvari izvođač radova (D. d.o.o.) je tužiteljici predao sve što joj je
bio dužan predati prema ugovoru o izvođenju radova na izgradnji stambeno-turističke građevine
od 31. ožujka 2010. (str. 5.-12. spisa P-5361/16). Stoga tužiteljica neosnovano potražuje
polaganje računa, predaju potpunog pregleda imovine povodom izgradnje objekta, kao i
otklanjanja nedostataka na nekretnini. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je u tom dijelu
neosnovan, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 186.b ZPP-a.
Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP i Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14,
118/14, 107/15) te vrijednosti premeta spora (dalje: VPS) od utuženja do 08.03.2020. od
270.000,00 kn, a od 09.03.20. do presuđenja 135.000,00 kn.
Tuženiku je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora na tužbu
iznos od 5.000,00 kn, za zastupanje na 3 ročišta (13.02.19., 27.11.19., 30.01.20.) na kojima se
raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 5.000,00 kn, za zastupanje na 2
ročišta (09.03.20. i 16.06.20.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi
iznos od po 13.500,00 kn, što ukupno iznosi 47.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od
11.750,00 na ime PDV-a, što sveukupno iznosi 58.750,00 kn. Trošak pristojbe odgovora na
tužbu nije priznat jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tuženik snosio taj trošak.
Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.
U Splitu 7. prosinca 2020.
S.
M.. sc. Z. T.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka
pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri
primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se
pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene
materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena
danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA: tužitelju po pun,
tuženom po pun,
u spis
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.