Poslovni broj: 35 Pž-3256/2017-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 35 Pž-3256/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Nikoline Mišković, sutkinje izvjestiteljice te Ane Cvitković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, protiv tuženika M. L., vl. obrta „G. L.“ iz O., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u Z., radi isplate iznosa od 773.550,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2584/2014 od 31. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2584/2014 od 31. ožujka 2017. u pobijanim točkama II. i III. njene izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 10.037,50 kn.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 204.712,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama te troškove postupka u iznosu od 12.301,20 kn (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio od tuženika plaćanje iznosa od 397.418,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama te plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 204.712,95 kn u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. u odnosu na kamatnu stopu preko pet postotnih poena, odnosno tri postotna poena te troškove postupka u iznosu od 32.928,80 kn (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 48.036,00 kn (točka III. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 25.376,50 kn (točka IV. izreke).

 

Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 171.418,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Smanjeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 602.131,32 kn odnosi se na naknadu štete prouzročene tuženikovom protupravnom eksploatacijom mineralne sirovine tehničko- građevnog kamena u razdoblju od veljače 2011. do svibnja 2014. Tuženik je osporavao visinu utužene štete.

 

Primjenom odredbi Zakona o rudarstvu koji je vrijedio u utuženom razdoblju (Zakon o rudarstvu, koji je bio na snazi do 5. veljače 2014., „Narodne novine“ broj 75/09 i 49/11; dalje: ZR/09) i Zakona o rudarstvu koji je stupio na snagu 6. veljače 2014., „Narodne novine“ broj 56/13; dalje: ZR), prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u utuženom razdoblju vršio eksploataciju mineralne sirovine bez valjane pravne osnove. Zato je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu (čl. 17. i 131. ZR/09-a; čl. 165. ZR-a).

 

Prema ocijeni prvostupanjskog suda naknadu koja tužitelju pripada za vrijednost bespravno oduzete mineralne sirovine treba utvrditi na način da se od tržišne vrijednosti predmetne sirovine, dakle vrijednosti koju je tuženik stekao prodajom predmetne sirovine, oduzmu troškovi koje je tuženik imao. To su troškovi koji su bili nužni za (eksploataciju) stavljanje predmetne sirovine na tržište te iznos koji je tuženik tužitelju već platio po osnovi koncesijske naknade za predmetnu sirovinu.

 

Tržišnu vrijednost predmetne sirovine prvostupanjski sud je utvrdio na temelju sadržaja dopisa Uprave za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, klasa 310-01/04-03/85, ur.broj 526-04-04-02 od 30. kolovoza 2004.

 

Na temelju svih rezultata izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je prema nalazu i mišljenju vještaka profesora T. K. i S. D. (nalaz izradili u ime R.-G.-N. F. U. Z.), utvrdio da je tuženik dužan nakanditi tužitelju štetu u iznosu od 204.712,95 kn. Zato je taj dio tužbenog zahtjeva prihvaćen.

 

Prvostupanjski sud je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.

 

O zahtjevu za isplatu zateznih kamata, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 17. ZR/09 i čl. 165. ZR-a te odredbi čl. 29. st. 2. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

 

O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

 

Protiv presude (iz sadržaja žalbe vidljivo je da se žalba odnosi samo na odluke iz točke II. i III. izreke pobijane presude; arg. iz čl. 365. st. 1. ZPP-a), tužitelj je podnio žalbu zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Tužitelj je tako ponovio primjedbe koje je iznosio na nalaz i mišljenje vještaka rudarsko-geološke struke. Prema njegovom mišljenju, prvostupanjski sud je pogrešno na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio cijenu tehničko-građenog kamena i visinu pojedinih radnji koje se imaju smatrati nužnim troškovima. Pogrešno je i koristio termin „neprerađene mineralne sirovine“. Tužitelj je sažeo da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio vrijednosti koje su određene Elaboratom o rezervama tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju B. u pogledu izračuna cijene sirovine za tehničko-građevni materijal i izračuna nužnih troškova.

 

U odgovoru na tužiteljevu žalbu, tuženik je osporio osnovanost iznesenih žalbenih razloga.

 

Tužiteljeva žalba nije osnovana.

 

Nakon što je pobijana presuda u pobijanim dijelovima ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

 

Tužitelj u ovom sporu zahtjeva od tuženika naknadu za štetu prouzročenu tuženikovom protupravnom eksploatacijom mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena u razdoblju od veljače 2011. do svibnja 2014.

 

Među strankama je sporna visina štete koja je predmetom tužbenog zahtjeva.

 

Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze, ovaj sud jednako kao i prvostupanjski sud zaključuje da visina nastale tužiteljeve štete iznosi 204.712,95 kn. Samim time, ovaj sud dijeli zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti dijela tužbenog zahtjeva radi naknade štete u iznosu od 397.418,37 kn.

 

Prvostupanjski sud je cijeneći sve isprave u spisu, a osobito nalaz i mišljenje vještaka, profesora T. K. i S. D. kojeg su oni izradili u ime R.-G.- N. F. U. Z. (pisani nalaz, list 351. - 377., iskaz, 392. - 394. spisa), pravilno zaključio o visini nastale tužiteljeve štete.

 

Tužitelj je u žalbi ponovio svoje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, profesora T. K. i S. D.. Ti prigovori se odnose na njihovo utvrđenje cijene tehničko-građevnog kamena i nužnih troškova.

 

Tužiteljeve prigovore na svoj nalaz i mišljenje, vještaci profesori T. K. i S. D. su otklonili usmenim obrazlaganjem nalaza na ročištu od 16. veljače 2017. (list 392. - 394. spisa). Vještaci su detaljno, opširno i stručno obrazložili kako su obračunali vrijednosti bespravno eksploatirane mineralne sirovine. Uz to, vrlo su detaljno obrazložili kako je utvrđena cijena tehničko-građevnog kamena te pojasnili što sve čini nužne troškove eksploatacije. Oni su svoj nalaz i mišljenje izradili, između ostalog, na temelju Elaborata o rezervama tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju B., na kojeg se i sam tužitelj poziva.

 

Ovaj sud ne nalazi opravdanih razloga za sumnju u pravilnost danog mišljenja vještaka o procjeni cijene tehničko-građevnog kamena i nužnih troškova. Uostalom ni sam tužitelj nije predlagao zatražiti mišljenje o spornom pitanju od nekog drugog vještaka. Zato je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud taj nalaz i mišljenje, pravilno prihvatio. Odatle i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o visini nastale tužiteljeve štete, odnosno neosnovanost tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 397.418,37 kn.

 

Pravilna je i zakonita odluka o parničnim troškovima na tužiteljev teret (čl. 154. i 155. ZPP-a) koju je prvostupanjski sud valjano obrazložio, a tužitelj je u žalbi nije osnovano pobio.

 

Tuženik nema pravo na zatraženi iznos od 10.037,50 kn na ime troškova sastava odgovora na žalbu, jer po ocijeni ovog suda nije riječ o radnji nužnoj za vođenje ovog postupka (čl. 155. i 166. ZPP-a).

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. ZPP-a).

 

Zagreb, 7. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak