Poslovni broj: Gž-323/2017-15

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A I  R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Slavka Teofilović, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Davorin Smičić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.B., iz V. OIB: …, zastupanog po punomoćniku S.K., odvjetniku iz V., protiv tužene banke d.d. Z., iz Z., OIB: … zastupane po odvjetnicima iz OD … iz Z., radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima (sada Općinski sud u Vinkovcima), poslovni broj: P-124/2016-62 od 7. travnja 2017., dana 7. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Dijelom se prihvaća žalba tužitelja kao osnovana, te se preinačava presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima (sada Općinski sud u Vinkovcima), poslovni broj: P-124/2016-62 od 7. travnja 2017. u točki I. podtočka 1. izreke i sudi:

I. Nalaže se tuženiku banci d.d. Z. da tužitelju T.B. iz V., s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 19.249,76 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena kako slijedi:

-          na iznos od 119,75 kuna počevši od 30. studenog 2007. do isplate

-          na iznos od 120,90 kuna počevši od 31. prosinca 2007. do isplate

-          na iznos od 121,88 kunu počevši od 31. siječnja 2008. do isplate

-          na iznos od 121,81kunu počevši od 29. veljače 2008. do isplate

-          na iznos od 247,73 kuna počevši od 31. ožujka 2008. do isplate

-          na iznos od 247,13 kune počevši od 30. travnja 2008. do isplate

-          na iznos od 241,03 kune počevši od 31. svibnja 2008. do isplate

-          na iznos od 242,78 kune počevši od 30. lipnja 2008. do isplate

-          na iznos od 241,82 kune počevši od 31. srpnja 2008. do isplate

-          na iznos od 238,04 kune počevši od 31. kolovoza 2008. do isplate

-          na iznos od 239,76 kune počevši od 30. rujna 2008. do isplate

-          na iznos od 243,85 kune počevši od 31. listopada 2008. do isplate

-          na iznos od 257,95 kune počevši od 30. studenog 2008. do isplate

-          na iznos od 251,70 kune počevši od 31. prosinca 2008. do isplate

-          na iznos od 266,28 kune počevši od 31. siječnja 2009. do isplate

-          na iznos od 266,27 kune počevši od 28. veljače 2009. do isplate

-          na iznos od 268,50 kune počevši od 31. ožujka 2009. do isplate

-          na iznos od 263,20 kune počevši od  30. travnja 2009. do isplate

-          na iznos od 264,33 kune počevši od 31. svibnja 2009. do isplate

-          na iznos od 260,23 kune počevši od 30. lipnja 2009. do isplate

-          na iznos od 257,77 kune počevši od 31. srpnja 2009. do isplate

-          na iznos od 331,53 kune počevši od 31. kolovoza 2009. do isplate

-          na iznos od 334,77 kune počevši od 30. rujna 2009. do isplate

-          na iznos od 331,92 kune počevši od 31. listopada 2009. do isplate

-          na iznos od 331,17 kune počevši od 30. studenog 2009. do isplate

-          na iznos od 335,41 kune počevši od 31.prosinca 2009. do isplate

-          na iznos od 339,26 kune počevši od 31. siječnja 2010. do isplate

-          na iznos od 344,10 kune počevši od 28. veljače 2010. do isplate

-          na iznos od 342,97 kune počevši od 31. ožujka 2010. do isplate

-          na iznos od 350,30 kune počevši od 30. travnja 2010. do isplate

-          na iznos od 350,07 kune počevši od 31. svibnja 2010. do isplate

-          na iznos od 358,80 kune počevši od 30. lipnja 2010. do isplate

-          na iznos od 372,92 kune počevši od 31. srpnja 2010. do isplate

-          na iznos od 363,30 kune počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate

-          na iznos od 385,93 kune počevši od 30. rujna 2010. do isplate

-          na iznos od 379,59 kune počevši od 31.listopada 2010. do isplate

-          na iznos od 377,15 kune počevši od 30. studenog 2010. do isplate

-          na iznos od 274,60 kune počevši od 31. prosinca 2010. do isplate

-          na iznos od 284,98 kune počevši od 31. siječnja 2011. do isplate

-          na iznos od 279,59 kune počevši od 28. veljače 2011. do isplate

-          na iznos od 277,88 kune počevši od 31. ožujka 2011. do isplate

-          na iznos od 273,77 kune počevši od 30. travnja 2011. do isplate

-          na iznos od 290,29 kune počevši od 31. svibnja 2011. do isplate

-          na iznos od 298,08 kune počevši od 30. lipnja 2011. do isplate

-          na iznos od 292,23 kune počevši od 31. srpnja 2011. do isplate

-          na iznos od 290,25 kune počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate

-          na iznos od 289,56 kune počevši od 30. rujna 2011. do isplate

-          na iznos od 265,54 kune počevši od 31. listopada 2011. do isplate

-          na iznos od 264,25 kune počevši od 30. studenog 2011. do isplate

-          na iznos od 261,13 kune počevši od 31. siječnja 2012. do isplate

-          na iznos od 268,06 kune počevši od 29. veljače 2012. do isplate

-          na iznos od 270,72 kune počevši od 31. ožujka 2012. do isplate

-          na iznos od 270,08 kune počevši od 30. travnja 2012. do isplate

-          na iznos od 267,86 kune počevši od 31. svibnja 2012. do isplate

-          na iznos od 268,74 kune počevši od 31. lipnja 2012. do isplate

-          na iznos od 270,66 kune počevši od 31. srpnja 2012. do isplate

-          na iznos od 268,69 kune počevši od 31.kolvoza 2012. do isplate

-          na iznos od 269,44 kune počevši od 30. rujna 2012. do isplate

-          na iznos od 267,49 kune počevši od 31. listopada 2012. do isplate

-          na iznos od 264,74 kune počevši od 30. studenog 2012. do isplate

-          na iznos od 268,68 kune počevši od 31. prosinca 2012. do isplate

-          na iznos od 267,67 kune počevši od 31. siječnja 2013. do isplate

-          na iznos od 269,03 kune počevši od 28. veljače 2013. do isplate

-          na iznos od 264,54 kune počevši od 31. ožujka 2013. do isplate

-          na iznos od 266,37 kune počevši od 30. travnja 2013. do isplate

-          na iznos od 269,13 kune počevši od 31. svibnja 2013. do isplate

-          na iznos od 264,60 kune počevši od 30. lipnja 2013. do isplate

-          na iznos od 261,99 kune počevši od 31. srpnja 2013. do isplate

-          na iznos od 169,38 kune počevši od 31.srpnja 2014. do isplate

-          na iznos od 170,42 kune počevši od 31. kolovoza 2014. do isplate

-          na iznos od 171,17 kune počevši od 30. rujna 2014. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

U preostalom dijelu zahtjev po ovome osnovu do iznosa od 19.611,30 kuna se odbija.

 

II.Nalaže se tuženiku banci d.d. Z.da tužitelju T.B. iz V., s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 59.118,83 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena kako slijedi:

-          na iznos od 90,37 kune počevši od 30. studeni 2008. do isplate

-          na iznos od 220,63 kune počevši od 31. siječnja 2009 do isplate

-          na iznos od 220,34 kune počevši od 28. veljače 2009. do isplate

-          na iznos od 255,20 kune počevši od 31. ožujka 2009. do isplate

-          na iznos od 172,37 kune počevši od 30. travnja 2009. do isplate

-          na iznos od 190,08 kune počevši od 31. svibnja 2009. do isplate

-          na iznos od 125,99 kune počevši od 30. lipnja 2009. do isplate

-          na iznos od 87,61 kune počevši od 31. srpnja 2009. do isplate

-          na iznos od 91,82 kune počevši od 31.kolovoza 2009. do isplate

-          na iznos od 131,16 kune počevši od 30. rujna 2009. do isplate

-          na iznos od 96,50 kune počevši od 31. listopada 2009. do isplate

-          na iznos od 87,44 kune počevši od 30. studeni 2009. do isplate

-          na iznos od 138,99 kune počevši od 31. prosinca 2009. do isplate

-          na iznos od 185,73 kune počevši od 31. siječnja 2010. do isplate

-          na iznos od 244,69 kune počevši od 28. veljače 2010 do isplate

-          na iznos od 230,85 kune počevši od 31. ožujka 2010. do isplate

-          na iznos od 320,08 kune počevši od 30. travnja 2010. do isplate

-          na iznos od 317,22 kune počevši od 31. svibnja 2010. do isplate

-          na iznos od 399,05 kune počevši od 30. lipnja 2010. do isplate

-          na iznos od 595,13 kune počevši od 31. srpnja 2010. do isplate

-          na iznos od 478,10 kune počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate

-          na iznos od 753,31 kune počevši od 30. rujna 2010. do isplate

-          na iznos od 676,28 kune počevši od 31. listopada 2010. do isplate

-          na iznos od 536,67 kune počevši od 30. studenog 2010. do isplate

-          na iznos od 797,98 kune počevši od 31. prosinca 2010. do isplate

-          na iznos od 977,18 kune počevši od 31. siječnja 2011 do isplate

-          na iznos od 884,20 kune počevši od 28. veljače 2011. do isplate

-          na iznos od 854,55 kune počevši od 31. ožujka 2011. do isplate

-          na iznos od 783,63 kune počevši od 30. travnja 2011. do isplate

-          na iznos od 896,14 kune počevši od 31. svibnja 2011. do isplate

-          na iznos od 1203,12 kune počevši od 30. lipnja 2011. do isplate

-          na iznos od 1102,23 kune počevši od 31. srpnja 2011. do isplate

-          na iznos od 1727,91 kune počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate

-          na iznos od 1714,30 kune počevši od 30. rujna 2011. do isplate

-          na iznos od 1245,31 kune počevši od 31. listopada 2011. do isplate

-          na iznos od 1220,02 kune počevši od 30. studenog 2011. do isplate

-          na iznos od 1159,26 kune počevši od 31. prosinca 2011. do isplate

-          na iznos od 1255,42 kune počevši od 31. siječnja 2012. do isplate

-          na iznos od 1346,38 kune počevši od 29. veljače 2012. do isplate

-          na iznos od 1333,91 kune počevši od 31. ožujka 2012. do isplate

-          na iznos od 1290,60 kune počevši od 30. travnja 2012. do isplate

-          na iznos od 1307,86 kune počevši od 31. svibnja 2012. do isplate

-          na iznos od 1345,23 kune počevši od 30. lipnja 2012. do isplate

-          na iznos od 1306,77 kune počevši od 31. srpnja 2012. do isplate

-          na iznos od 1321,49 kune počevši od 31. kolovoza 2012. do isplate

-          na iznos od 1283,40 kune počevši od 30. rujna 2012. do isplate

-          na iznos od 1229,72 kune počevši od 31. listopada 2012. do isplate

-          na iznos od 1306,60 kune počevši od 30. studenog 2012. do isplate

-          na iznos od 1308,94 kune počevši od 31. prosinca 2012. do isplate

-          na iznos od 1189,02 kune počevši od 31. siječnja 2013. do isplate

-          na iznos od 1290,90 kune počevši od 28. veljače 2013. do isplate

-          na iznos od 1299,81 kune počevši od 31. ožujka 2013. do isplate

-          na iznos od 1259,87 kune počevši od 30. travnja 2013. do isplate

-          na iznos od 1135,68 kune počevši od 31. svibnja 2013. do isplate

-          na iznos od 1132,52 kune počevši od 30. lipnja 2013. do isplate

-          na iznos od 1163,02 kune počevši od 31. srpnja 2013. do isplate

-          na iznos od 1299,46 kune počevši od 31. srpnja 2014. do isplate

-          na iznos od 1331,79 kune počevši od 31. kolovoza 2014. do isplate

-          na iznos od 1360,96 kune počevši od 30. rujna 2014. do isplate

-          na iznos od 498,13 kune počevši od 31. listopada 2014. do isplate

-          na iznos od 509,46 kune počevši od 30. studeni 2014. do isplate

-          na iznos od 515,64 kune počevši od 31. prosinca 2014. do isplate

-          na iznos od 513,86 kune počevši od 31. siječnja 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 28. veljače 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 31. ožujka 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 30. travnja 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 31. svibnja 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 30. lipnja 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 31. srpnja 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 31. kolovoza 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 30. rujna 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 31. listopada 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 30. studeni 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 31. prosinca 2015. do isplate

-          na iznos od 520,09 kune počevši od 31. siječnja 2016. do isplate

-          na iznos od 655,65 kune počevši od 29. veljače 2016. do isplate

-          na iznos od 702,01 kune počevši od 31.ožujka 2016. do isplate

-          na iznos od 670,46 kune počevši od 30. travnja 2016. do isplate

-          na iznos od 657,09 kune počevši od 31. svibnja 2016. do isplate

-          na iznos od 642,50 kune počevši od 30. lipnja 2016. do isplate

-          na iznos od 686,99 kune počevši od 31. srpnja 2016. do isplate

-          na iznos od 676,84 kune počevši od 31. kolovoza 2016. do isplate

-          na iznos od 651,93 kune počevši od 30. rujna 2016. do isplate, sve u roku 15 dana.

Odbija se žalba u preostalom dijelu te se potvrđuje presuda u točki I. podtočka 2. izreke.

 

r i j e š i o  j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima (sada Općinskog suda u Vinkovcima) poslovni broj: P-124/2016-52 od 7. rujna 2017. u točki I. i IV. izreke na način da se dopušta preinaka tužbe sukladno podnesku tužitelja od 22. rujna 2016. te se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.295,00 kuna u roku 15 dana.

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje prvostupanjsko  rješenje u točki II. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženoj da tužitelju na ime preplate kredita isplati 41.595,69 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki preplaćeni mjesečni iznos po dospijeću u razdoblju od 5. siječnja 2009. do 5. ožujka 2013. kao i zahtjev da mu se vrši obračun budućih rata kredita po tečaju CHF u odnosu na kunu od 4,687947 koji je bio važeći na dan sklapanja ugovora o kreditu (točka I. izreke podtočka 1. i 2. ).

Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe (točka I. izreke rješenja) te je odbačen dio tužbe radi utvrđenja da je od strane tuženika nepropisno i nepravično primjenjivana valutna klauzula prilikom otplate kredita kao i prijedlog za ponovnim otvaranjem glavne rasprave (točka II. i III. izreke rješenja).

Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.372,50 kuna u roku 15 dana.

Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj osporava prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 190. stavak 2. kada nije dopustio preinaku tužbe odnosno odredbu članka 305.

navedenog zakona kada je odbacio prijedlog za ponovnim otvaranje glavne rasprave smatrajući da je time došlo do narušavanja načela neposrednosti obzirom na promjenu suca tijekom postupka.

U pogledu merituma spora vezanog za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelj u cijelosti ostaje kod svih navoda tijekom prvostupanjskog postupka te pozivajući se na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda RH donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača povodom tužbe Udruge potrošač - Hrvatskog saveza za zaštitu potrošača protiv osam banaka (dalje u tekstu Kolektivni spor) smatra nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva.

U dopuni žalbe tužitelj dodatno elaborira žalbene razloge te analizira presude u postupku kolektivne zaštite, odluke Ustavnog suda RH vezane za procjenjivanje ustavnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu vezanim za CHF te presude Suda EU u pogledu tumačenja Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1997. o nepoštenim uvjetima u potrošačkom ugovoru ukazujući na nepoštenu poslovnu praksu prilikom sklapanja ugovora.

Predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude i rješenja odnosno njihovo ukida nje i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu tužena u cijelosti osporava žalbene navode ostajući u cijelosti kod tvrdnji iz prvostupanjskog postupka o neosnovanosti zahtjeva.

Tužena se poziva i na mišljenje nezavisnog odvjetnika Suda EU u predmetu C-186/2016. od 27. travnja 2017. iz kojeg proizlazi da prilikom odlučivanja o poštenosti odnosno nepoštenosti ugovornih odredbi treba imati u vidu i svojstva potrošača pri čemu napominje da tužitelj nije običan potrošač obzirom da je sudski vještak knjigovodstveno-financijske struke.

Slijedom izloženog predlaže drugostupanjskom sudu odbijanje žalbe i dopune žalbe kao neosnovanih te potvrdu prvostupanjske presude i rješenja.

Nakon dostave predmeta ovome sudu a imajući u vidu navode stranaka te utvrđene činjenice u postupku ovaj sud je sukladno odredbi članka 366a. stavak 1. članka 373b. stavak 3. ZPP-a pozvao prvostupanjski sud na dopunu činjeničnog stanja sa uputom da provede dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja nakon čega je održana rasprava pred drugostupanjskim vijećem na kojem je vještak dopunski saslušan na ročištu.

Žalba je osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti no pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog iznosa zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka dana 26. rujna 2006. broj: 3207496907 kojim mu je odobren nenamjenski kredit u iznosu od 80.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna uz kamatnu stopu od 4,90% godišnje.

Naime tužitelj smatra ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pozivajući se na odluke sudova u kolektivnom sporu.

Tužena u cijelosti osporava zahtjev tužitelja smatrajući ga neosnovanim.

U bitnom navodi kako valutna klauzula u konkretnom slučaju nije ugovorena kao jednosmjerna odredba slijedom čega je dopuštena posebno iz razloga što se tužitelj istoj nije protivio u vrijeme pada tečaja CHF u odnosu na kunu.

Nadalje u cijelosti smatra neosnovanim navode tužitelja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi a obzirom da je tužitelj tek svojim podneskom od 22. rujna 2016. postavio zahtjev za isplatu po ovome osnovu smatra da je došlo do zastare tražbine.

Prvostupanjski sud imajući u vidu navode stanaka kao i postavljeni tužbeni zahtjev te naknadne podneske tužitelja ne dopušta preinaku tužbe smatrajući da to u konkretnom slučaju nije svrsishodno jer se preinaka temelji na izmijenjenoj činjeničnoj osnovi i to nakon nekoliko godina od podnošenja tužbe.

Nadalje odbacuje dio tužbe koji se odnosi na utvrđenje da je od strane tuženika nepropisno i nepravično primijenjena valutna klauzula prilikom otplate ugovora o kreditu jer takav zahtjevu u biti predstavlja zahtjev za utvrđenje činjenice u pogledu primjene valutne klauzule što ne može biti predmet pružanja deklaratorne pravne zaštite u smislu odredbe članka 187. stavak 1. ZPP-a.

Sud je također odbacio kao nedopušten prijedlog za ponovno otvaranje glavne rasprave u smislu odredbe članka 305. ZPP-a jer samo sud može odlučiti da li je potrebno otvaranje glavne rasprave ili ne radi dopune postupka.

Pri tome napominje da u konkretnom slučaju a obzirom na pravni stav u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva i odluke kojom ne dopušta preinaku tužbe nije bilo potrebe za ponovnim otvaranjem glavne rasprave.

U pogledu zahtjeva vezanog za preplatu kredita u pogledu valutne klauzule vezane za CHF po utvrđenju prvostupanjskog suda ista nije nepravično primijenjena prema tužitelju jer u konkretnom slučaju su činidba i protučinidba ugovorene u toj valuti slijedom čega nije došlo do povrede načela jednake vrijednosti činidaba u smislu članka 7. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu ZOO).

Sud nadalje navodi kako je iz dokaznog postupka vidljivo da tužena nije primjenjivala tečaj CHF prilikom obračuna otplate anuiteta po svojoj volji jer su stranke ugovorile primjenu srednjeg tečaja HNB čije formiranje je izvan kontrole ugovornih strana.

Obzirom na navedeno prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezuje tužitelja na naknadu troškova postupka.

Po ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno odbacio kao nedopušten dio tužbe kojim tužitelj traži utvrđenje da je tužena nepropisno i nepravično primijenila valutnu klauzulu prilikom otplate kredita obzirom da prema odredbi članka 187. stavak 1. ZPP-a tužitelj u tužbi može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

Utvrđenje nepoštene poslovne prakse koje obuhvaća i utvrđenje određenih činjenica dopušteno je samo u slučaju kolektivne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu odredbe članka 502b. ZPP-a.

Nadalje prvostupanjski sud je pravilno odbacio i zahtjev tužitelja za ponovnim otvaranjem glavne rasprave jer sukladno odredbi članka 305. ZPP-a samo je sud ovlašten ponovno otvoriti glavnu raspravu radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnih pitanja.

Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsko rješenje  u točki II. i III. izreke.

Po ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud je odlučujući o preinaci tužbe počinio povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. stavak 2. ZPP-a.

Obzirom na vrijeme podnošenja tužbe (29. studeni 2012.) a sukladno odredbi članka 102. stavak 1. ZID ZPP/13 (NN 25/13., stupio na snagu 1. travnja 2013.) tužitelj je prema tada važećoj odredbi članka 190. stavak 1. i 2. mogao preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave i pored protivljenja tuženika ukoliko sud smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Ovaj sud prihvaća konstataciju prvostupanjskog suda da preinaka tužbenog zahtjeva nakon više godina od podnošenja tužbe nije ekonomična no ista je svrsishodna obzirom na cjelokupan ugovorni odnos parničnih stranka.

Naime dopuštanjem preinake tužbe rješavaju se svi sporni odnosi vezani za preplatu iz ugovora o kreditu zbog spornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF.

Stoga je ovaj sud sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke i dopustio preinaku tužbe.

Nesporno je da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012. u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno kako je tužena u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći prilikom sklapanja ugovora o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF te u pogledu promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke.

Nadalje je nesporno da je predmetni ugovor sklopljen u periodu na koji se odnosi navedena presuda u kolektivnom sporu  slijedom čega su u cijelosti osnovani navodi tužitelja o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

Sukladno odredbi članka 502c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe.

Prema nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke M.I. a imajući u vidu priloženu dokumentaciju u spisu proizlazi da tužitelj u razdoblju od 30. studenog 2007. do 30. rujna 2014. po osnovi promjenjive kamatne stope ima preplatu u iznosu od 19.249,76 kuna a po osnovi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF ova preplata u razdoblju od 30. studenog 2008. do 30. rujna 2016. iznosi 64.408,65 kuna.

Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 22. rujna 2016. ovaj sud smatra osnovanim zahtjev za isplatu na ime preplaćene ugovorne kamate do iznosa od 19.249,76 kuna dok je u preostalom dijelu do iznos od 19.611,30 kuna zahtjev neosnovan.

U pogledu zahtjeva za isplatom na ime ništetene odredbe o valutnoj klauzuli sud u cijelosti prihvaća kao osnovan traženi iznos od 59.118,83 kune prema podnesku od 22. rujna 2016.

Na dosuđene mjesečne iznose preplate tužitelj ostvaruje pravo na zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

Neosnovani su navodi tužene o zastari tražbine.

Tužba u ovome predmetu sa zahtjevom za isplatom preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli je podnesena  29. studenog 2012.

Zahtjev za isplatu na ime preplate zbog ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi je postavljen 22. rujna 2016.

Prema stajalištu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj: Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekida se zastarni rok za individualne zahtjev te petogodišnji zastarni rok ponovo počinje teći pravomoćnošću odluke u kolektivnom sporu.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. (VTS Pž-7129/2013.) u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi a 14. lipnja 2018. (VTS Pž-6632/2017.) u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

Slijedom gore navedenog a imajući u vidu vrijeme podnošenja i preinake tužbe kao i pravomoćnost odluka u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nespornim proizlazi da nije nastupila zastara tražbine.

Po ocijeni ovoga suda neosnovani su i navodi koji se odnose na osobna svojstva tužitelja kao ugovorne strane.

Naime nesporno je da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora isti pročitao te da je kao sudski vještak upoznat sa značenjem odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

No imajući u vidu da se radi o potrošačkom ugovoru kao i učinke presude u kolektivnom sporu u smislu odredbe članka 502c. ZPP-a, osobna svojstva tužitelja nisu odlučna jer su sve relevantne okolnosti u svezi ništetnosti navedenih odredbi utvrđene u kolektivnom sporu a pravna stajališta izražena u tim odlukama su obvezujuća za sud u individualnim postupcima za restituciju (o tome VSRH, Rev-3142/2018. od 19. ožujka 2018.).

Zahtjev tužitelja kojim bi se naložilo tuženoj da od travnja 2013. pa do konačne otplate kredita prilikom obračuna anuiteta primjenjuje tečaj CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora po ocijeni ovoga suda nije osnovan.

Naime po ocijeni ovoga suda a obzirom na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF tužitelj ne može osnovano tražiti primjenu takve ništetne klauzule do isteka ugovora prema tečaju u vrijeme njegovog sklapanja.

Pri tome se napominje kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. osim utvrđenja o povredi prava i interesa potrošača zbog korištenja nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF tuženoj naloženo da prekine sa opisanim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita  pri čemu je taj sud imao u vidu svrhu ugovora i interese obaju ugovornih strana.

Dakle tužitelj je osnovano mogao postaviti zahtjev sukladno nalogu suda iz pravomoćne presude iz kolektivnog spora  sukladno odredbi članka 502c. ZPP-a a ne zahtjev za daljnjom otplatom kredita na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF.

Osim navedenog napominje se kako je tužitelj preinakom prvostupanjske presude u točki I. podtočka 1. izreke obeštećen u pogledu preplate na ime nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u razdoblju od 30. studenog 2008. do 30. rujna 2016. tako da bi i pod pretpostavkom osnovanosti zahtjeva za obračun anuiteta prema tečaju CHF u odnosu na kunu u vrijeme sklapanja ugovora takav zahtjev u svakom slučaju bio neosnovan u periodu od travnja 2013. do 30. rujna 2016.

Slijedom izloženog ovaj sud je sukladno odredbi članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a dijelom preinačio prvostupanjsku presudu u točki I. podtočka 1. izreke dok je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. podtočka 2. izreke.

Obzirom nas preinaku prvostupanjske presude ovaj  sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3.  u svezi s člankom 166. stavak 2. ZPP-a  preinačio i odluku o troškovima postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stanaka u postupku, Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje u tekstu OT) te odredbe članka 154., 155. i 164. navedenog zakona.

Tužitelju zastupanom po odvjetniku od zatraženih troškova u smislu odredbe članka 164. stavak 1. ZPP-a (troškovnik od 17. ožujka 2014. – list 230 spisa) kao osnovani su priznati troškovi zastupanja na dva ročišta po tbr 9.1 OT, jednom ročištu po tbr 9.2 OT, sastav tužbe, sastav četiri podneska po tbr 8.1 OT, PDV te troškovi sudskih pristojbi na prvostupanjsku presudu i žalbu u sveukupnom iznosu od 11.295,00 kuna.

Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi pristojbe na tužbu jer ista nije plaćena a sukladno odredbi članka 8. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18.) je prestalo pravo na naplatu iste.

Obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu te da je tuženik osporavao i pravni osnov zahtjeva ovi troškovi su tužitelju dosuđeni u cijelosti sukladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a.

 

Vukovar, 7. prosinca 2020.

              Predsjednik vijeća

              Slavko Teofilović,v.r.