- 1 -              III Kr 115/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 115/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika P. J. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2019. broj K-813/2018. i presuda Županijskog suda u Splitu od 10. lipnja 2020. broj Kž-203/2020., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika P. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2019. broj K-813/2018. i presuda Županijskog suda u Splitu od 10. lipnja 2020. broj Kž-203/2020. osuđenik P. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 6 mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. siječnja 2018. do 23. veljače 2018. Na temelju članka 57. KZ/11. osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da od kazne na koju je osuđen izvršava 9 mjeseci zatvora, a dio kazne u trajanju 9 mjeseci se neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11. od osuđenika je oduzeto 5453,68 grama opojne droge marihuana.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) naloženo je osuđeniku da podmiri troškove kaznenog postupka na ime provedenog vještačenja u C. I. V. u iznosu od 3.000,00 kuna, trošak vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Ž. M. u iznosu od 2.448,00 kuna, trošak vještačenja po vještaku toksikologu ing. Z. K. u iznosu od 2.150,00 kuna te paušalnu svotu u iznosu od 2000,00 kuna.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik po branitelju R. K., odvjetniku u Z., iz osnove sadržane u članku 517. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to zbog povreda počinjenih u prvostupanjskom postupku „iz čl. 469. toč. 1. ZKP – djelo za koje se okrivljenik progoni nije kazneno djelo, čl. 469 toč. 2 ZKP-postoje okolnosti koje isključuju krivnju i 469 toč. 4 ZKP-glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen je zakon koji se ne može primijeniti“, kao i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., „a radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11. ZKP“.

 

Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19).

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Obrazlažući istaknute povrede za koje smatra da su počinjene u prvostupanjskom postupku, osuđenik navodi da ne postoji ni jedan dokaz da bi on drogu nabavio i posjedovao radi stavljanja u promet, odnosno da bi ista bila namijenjena daljnjoj prodaji, već da je istu pribavio za vlastite potrebe, a „njenu količinu obrazložio je namjerom proizvodnje ulja“, čime zapravo nastoji dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg razloga se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

 

U odnosu na onaj dio zahtjeva koji se odnosi na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koju osuđenik vidi u bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., treba reći da iz sadržaja zahtjeva proizlazi da osuđenik zapravo nezakonitost drugostupanjske presude vidi u tome da drugostupanjski sud nije odgovorio na njegove žalbene navode u kojima je ponovio svoju obranu danu u prvostupanjskom postupku i u kojoj je „vrlo iscrpno pojasnio postupak destilacije, prerade marihuane u ulje kanabisa, a da je to učinio, drugostupanjski bi sud svakako uočio da se ne radi o kaznenom djelu koje je okrivljeniku stavljeno na teret.“

 

Međutim, suprotno prigovoru osuđenika, drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi osuđenika, potpuno i jasno odgovorio na sve žalbene navode osuđenika pa tako i na one spomenute (prvi i drugi odlomak na strani 3. drugostupanjske presude), pa, stoga, nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, kako to neosnovano tvrdi osuđenik u zahtjevu.

 

Nije osnovan ni prigovor osuđenika da je počinjena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu iz članka 469. točke 2. ZKP/08. jer da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, odnosno da bi postupao u zabludi o protupravnosti djela, što obrazlaže na način da je bio „uvjeren da ne čini ništa nedopušteno iz razloga što od droge radi ljekovito ulje i ne namjerava ga distribuirati, zbog čega izostaje njegova krivnja za počinjeno djelo“.

 

Odredbom članka 32. stavka 1. KZ/11. propisano je da nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije znao da je njegovo djelo protupravno, a to nije bio dužan niti je mogao znati, dok je u stavku 2. istog članka propisano da ako je zabluda iz stavka 1. toga članka bila otklonjiva, počinitelj se može blaže kazniti.

 

Počinitelj je, dakle, u zabludi o protupravnosti onda kada misli da je njegovo djelo pravno dopušteno, iako je svjestan svih obilježja kaznenog djela, pri čemu treba reći da je isključena krivnja samo ukoliko je zabluda neotklonjiva, a ako je počinitelj bio dužan i mogao spoznati protupravnost djela, zabluda o protupravnosti je otklonjiva i u tom slučaju krivnja nije isključena, već to može biti razlog za blaže kažnjavanje.

 

U konkretnom slučaju iz obrane osuđenika proizlazi da je znao da je „kupovanje i posjedovanje ovakve količine opojne droge kažnjivo“, što znači da je bio svjestan svih bitnih obilježja djela, dok je pitanje namjene droge (prodaja ili uporaba za vlastite potrebe) u domeni činjeničnih utvrđenja iz kojeg osnova se, kao što je već ranije rečeno, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi. Međutim, sve i da je osuđenik pogrešno mislio da je drogu dopušteno koristiti i u medicinske svrhe, bio je dužan, a u objektivnom i subjektivnom smislu je bio i u mogućnosti, spoznati protupravnost djela, što znači da krivnja osuđenika ni u tom slučaju ne bi bila isključena jer bi se, radilo o otklonjivoj zabludi o protupravnosti.

 

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08-19.

 

Zagreb, 7. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.