1               Poslovni broj: 3 UsImio-30/20-8

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu,  po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. F. iz S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica D. P., radi obiteljske mirovine, nakon usmene i javne rasprave zaključene 27. studenog 2020., a objavljene 7. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA:UP/II-140-03/19-01/03065939483, URBROJ: 341-99-05/3-19-009786 od 20. prosinca 2019., kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, KLASA:UP/II-140-03/19-01/03065939483, URBROJ: 341-99-05/3-19-009786 od 20. prosinca 2019., u točci I. izreke poništeno je rješenje HZMO-a, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/17-01/OB; URBROJ: 341-99-05/3-17-001933 broj:704883 od 19. travnja 2017.

Točkom II. izreke, odbijena je žalba A. F. rođ. ..., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA:UP/I-140-03/16-01/03065939483, URBROJ: 341-18-05/3-16-044637 od 19. siječnja 2017., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Područne službe u S., KLASA:UP/I-140-03/16-01/03065939483, URBROJ: 341-18-05/3-16-044637 od 19. siječnja 2017., odbijen je zahtjev A. F. rođ. ..., ovdje tužitelja, da mu se prizna pravo na obiteljsku mirovinu, kao neosnovan.

Protiv osporavanog rješenja i to točke II. izreke, tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja HZMO-a, Središnje službe Zagreb, KLASA:UP/II-140-03/19-01/03065939483, URBROJ: 341-99-05/3-19-009786 od 20. prosinca 2019. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari, navodi medicinske nalaze i dijagnoze, navodi dijelove obrazloženja osporavanog rješenja  te u bitnom ističe da u konkretnom slučaju nisu uzeti u obzir nalazi struke, psihijatra, fizijatra, plastičnog kirurga, ortopeda i dr. nalazi koji ukazuju na činjenicu da su kod tužitelja nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju zbog kojih proizlazi da kod tužitelja postoji nesposobnost za  rad, smanjenje radne sposobnosti, djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno preostala radna sposobnost, a što da je jedan od uvjeta za obiteljsku mirovinu. Ističe da je priložio i dokaze o uzdržavanju i medicinske nalaze iz kojih proizlazi nesposobnost za rad, pa da je stoga nesporno kako je osporavano rješenje nezakonito.

Tužitelj se poziva na iznimku propisanu odredbom čl. 69. st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju navodeći kako je osoba s invaliditetom te da ispunjava uvjete propisane citiranom odredbom. Osporava navode tuženog tijela da nije dostavljena medicinska dokumentacija o rehabilitaciji te ističe kako je dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju o provedenim rehabilitacijama u B. u M. te u KBC-u ., kao i otpusna pisma KB S. M., te nalaze psihijatra, fizijatra, ortopeda, kirurga, radi čega prigovara načinu na koji je provedeno vještačenje pred institucionaliziranim tijelom vještačenja HZMO-a, Područnog ureda u Splitu ujedno ističući da nije bio pozvan na vještačenje u drugostupanjskom postupku pred drugostupanjskom liječničkom komisijom, a što da također osporavano rješenje čini nezakonitim. Pored navedenog, prigovara i tome što u upravnom postupku, ni prilikom vještačenja nije uzeto u obzir vještačenje koje je proveo Centar za socijalnu skrb.

Ističe kako je osporavano rješenje doneseno protivno uputi i pravnom shvaćanju sadržanom u presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsImio-81/19-7 od 4. srpnja 2019., kojom je bilo poništeno rješenje tuženog tijela HZMO-a, Središnje službe, Zagreb, KLASA:UP/II-140-03/19-01/03065939483, URBROJ: 341-99-05/3-19-001252 od 22. veljače 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak jer da tuženo tijelo nije navelo razloge zbog kojih smatra da nisu ispunjeni ni ostali zakonom propisani uvjeti iz čl. 69. ZOMO-a za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, odnosno da u obrazloženju rješenja nije određeno navelo činjenice i dokaze na kojima je utemeljilo zaključak da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iz čl. 69. st. 5. ZOMO-a, te da je između ostalog, propustilo cijeniti spomenuto rješenje HZMO-a, KLASA:UP/I-141-06/09-01, URBROJ: 341-18-05/3-09-53810 od 11. prosinca 2009.

Navodi kako je tuženo tijelo umjesto da postupi po presudi, tužitelja pozvalo da u roku od 15 dana dostavi Rješenje Centra za socijalnu skrb, Rješenja Ureda državne uprave o pravima civilnih i vojnih invalida ili rješenja nadležnog ministarstva, odnosno rješenje nadležnog tijela o priznavanju za osposobljavanje za rad ili rješenje kojim je kao dijete s invaliditetom s preostalom radnom sposobnošću ostvario pravo na osposobljavanje za određeno zanimanje, a koja rješenja je tužitelj pokušao dostaviti, međutim da nije uspio u tome jer da stalno  nailazi na nerazumijevanje osoba koje vode postupak.

Konačno, tužitelj je naveo kako mu je u prethodnom upravnom sporu odbijen zahtjev za provođenje sudskog vještačenja radi čega predlaže i traži da se provede dokaz  vještačenjem po neovisnom stalnom sudskom vještaku koji će vještačiti zdravstveno stanje tužitelja i nesporno utvrditi činjenice na okolnost radne sposobnosti tužitelja prema čl. 39. u svezi s čl. 69. st. 5. ZOMO-a, a nakon čega da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela te tužitelju priznati pravo na obiteljsku mirovinu.

Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 20.05.2020. navelo da tužba nije osnovana, te da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi tužbe nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

Također je navelo da je osporavano rješenje doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsImio-81/19-7 od 4. srpnja 2019., da je ocjenom višeg vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje ZOSI) od 23. kolovoza 2018. utvrđeno da kod tužitelja nije utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. st. 4. ZOMO-a radi čega je i odbijen zahtjev tužitelja uz obrazloženje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani u čl. 69. st. 3. ZOMO-a.

Da je u žalbenom postupku Vijeće vještaka ZOSI-a svojim nalazom i mišljenjem potvrdilo nalaz vještaka prvog stupnja da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti te da je pravilno odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu na temelju čl. 69. st. 2. ZOMO-a.

Također je navelo da prema stanju spisa predmeta proizlazi da isti ne ispunjava uvjete propisane čl. 69. ZOMO-a, te da tužitelj u dopuni postupka nije postupio po Zaključku  Središnje Službe HZMO-a broj 704883 od 13. studenog 2019., slijedom čega da se tužbeni navodi tužitelja u cijelosti ukazuju neosnovanim. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na ročištu održanom pred ovim Sudom 4. rujna 2020. tužitelj je ustrajao u navodima tužbe ističući kako u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 69. st. 5. ZOMO-a jer  da se u konkretnom slučaju radi o iznimci obzirom da ima status osobe s invaliditetom, a što da nije sporno jer da je zbog toga oslobođen plaćanja zdravstvenog osiguranja, međutim da rješenje koje to dokazuje, osim onih koja je već priložio u upravnom postupku, nema. Istovremeno je ustrajao u prijedlogu za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem na okolnosti ocjene radne sposobnosti na dan prije smrti svog pokojnog oca.

Opunomoćenica tuženika je ustrajala u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, kao i u navodima iz odgovora na tužbu, dok je odluku o izvođenju predloženog dokaza vještačenjem prepustila Sudu.

Sud je prihvatio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza sudsko medicinskim  vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada na okolnosti ocjene radne sposobnosti tužitelja, odnosno na okolnosti je li kod tužitelja postojao potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti njegovog pokojnog oca koji je umro … te je naložio tužitelju da u roku od 30 dana predloži osobu stalnog sudskog vještaka medicine rada s liste stalnih sudskih vještaka Županijskog suda u S. te da u istom roku uplati predujam u iznosu od 3.000,00 kn na račun sudskog depozita za izvođenje predloženog dokaza, uz upozorenje ukoliko tužitelj u ostavljenom roku ne postupi po nalogu Suda, da će Sud odustati od izvođenja predloženog dokaza te odluku donijeti prema stanju spisa predmeta.

Kako u ostavljenom roku, a ni nakon proteka istog tužitelj nije postupio po nalogu Suda, Sud je zakazao ročište 27. studenog 2020. na kojem ročištu je Sud odustao od izvođenja predloženog dokaza vještačenjem te je izveo dokaze pregledom i  čitanjem isprava priloženih spisu, te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, te savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA:UP/II-140-03/19-01/03065939483, URBROJ: 341-99-05/3-19-009786 od 20. prosinca 2019.

Među strankama je sporno je li prvostupanjsko upravno tijelo pravilno i zakonito odbilo zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, uz obrazloženje da nema zakonske osnove za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu prema čl. 69. st. 5. ZOMO-a.

Među strankama je sporno je li tuženo tijelo u ponovljenom postupku, u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj UsImio-81/19-7 od 4. srpnja 2019., postupilo po pravnom shvaćanju i primjedbama Suda sadržanim u citiranoj presudi.

Odredbom čl. 69. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj:   propisano je da dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ovoga Zakona, do dobi iz stavka 1. ovoga članka, ima pravo na obiteljsku mirovinu za vrijeme dok traje potpuni gubitak radne sposobnosti.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da dijete kod kojega tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji potpuni gubitak radne sposobnosti.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da iznimno od odredbi stavaka 1. do 4. ovoga članka, pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja ima i dijete sa statusom osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, neovisno o tome je li ga osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.

Iz stanja i sadržaja spisa upravnog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na zahtjev tužitelja od 4. studenog 2016. za priznavanjem prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca R. F. koji je bio korisnik mirovine, a koji je preminuo dana ...;

- da je temeljem zahtjeva ovlašteni vještak Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda u S.u svrhu ocjene radne sposobnosti donio Nalaz i mišljenje, broj dnevnika: 102/17/171 09.01.2017. kojim je utvrdio da kod A. F., na temelju priložene medicinske dokumentacije nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti do dana smrti pok. R. F. dana ...;

- da je na temelju navedenog Nalaza i mišljenja doneseno rješenje KLASA:UP/I-140-03/16-01/03065939483, URBROJ: 341-18-05/3-16-044637 od 19. siječnja 2017. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na obiteljsku mirovinu prema odredbi čl 69. st. 3. ZOMO-a;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja podnio žalbu;

- da je u povodu žalbe u skladu s odredbom čl. 133. ZOMO-a pribavljen Nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, broj dnevnika: 133342 od 23.08.2018., u obrazloženju kojeg mišljenja je navedeno:

„Žalitelj je završio osnovnu i srednju školu i stekao zvanje hotelijersko turističkog djelatnika. Školovao se po redovnom programu. Žalitelj je imao eksplozivnu ozljedu šake 2004. godine. Liječen je operativno i rehabintiran. Amputirane su II II i IV prst te proksirnalna falanga palca, kao dijelovi metakarpalnih kostiju II, II i IV prsta. Kretnje su limitirane, ne može priključiti palac i mali prst. Kirurg 21.02.2004. navodi da je stanje definitivno, da je funkcija ruke ograničena za zahtjeve grube motorike ali i precizne motorike. Ne prilaže dokumentaciju o ranijem liječenju ili provođenju rehabilitacije do 2016. godine. Kirurg 30.9.2016. - kompletan nedostatak II, III i IV prsta te pripadajućih distalnih dijelova metakarpalnih kostiju i distalne falange palca. Funkcija desne šake reducirana u znatnoj mjeri što se tiče grube motorike, a što se tiče fine motorike reducirana u vrlo znatnoj mjeri, iz dokumentacije proizlazi i mogućnost popravka funkcije protezom. Specijalisti navode da je radna sposobnost smanjena, ali ne i da postoji gubitak radne sposobnosti zbog posljedica navedena ozljede.

U adolescentnoj dobi liječen je zbog poremećaja ponašanja, a potom je razvio ovisnost o opijatima radi čega je liječen u KB S. M. te potom u komuni ( ne prilaže dokumentaciju). Zbog hepatitisa C liječen je specifičnom terapijom i postignuto je izlječenje prema nalazu infektologa (2011).

Iz nalaza psihijatra je razvidno da se radi o poremećaju prilagodbe uz depresivno raspoloženje i poremećaj osobnosti. Aktualno apstinira, nije na supstitucijskoj terapiji. Prim. U. 27.04.2017. - dominira egzogena problematika na koju je fiksiran te niz egzogenih frustrirajućih faktora što dodatno produbljuje psihopatologiju. 22.3.2017. stalno je zabrinut psihomotorno napet.

Tijekom liječenja ostvarivao prava iz socijalne skrbi i bio privremeno nesposoban za rad prema tim mišljenjima, a 2009. utvrđena ograničena sposobnost za rad, ali ne i potpuni gubitak radne sposobnosti. 2009. godine radio pomoćne poslove.

Vijeće vještaka je utvrdilo da u žalitelja nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, niti je isti postojao prije smrti oca.

Postupajući po žabi vijeće viših vještaka nalazi da navedena stanja zahtijevaju ograničenja u radu s obzirom na stručnu osposobljenost, ali ne uvjetuju potpuni gubitak radne sposobnosti. Vještačenju nije priložena potrebna dokumentacija za ostvarivanje prava po čl. 69. stavak 5. ZOMO. Prava ostvarena preko Centra za socijalnu skrb ne vještače se po ZOMO-u. Mišljenja smo da su nalaz i mišljenje vijeća vještaka pravilni."

Da je na temelju naprijed citiranog nalaza i mišljenja doneseno rješenje KLASA:UP/II-140-03/19-01/03065939483, URBROJ: 341-99-05/3-19-001252 od 22. veljače 2019.;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja podnio tužbu koja je presudom ovog Suda poslovni broj UsImio-81/19-7 od 4. srpnja 2019. usvojena, poništeno osporavano rješenje KLASA:UP/II-140-03/19-01/03065939483, URBROJ: 341-99-05/3-19-001252 od 22. veljače 2019. te predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

U obrazloženju naprijed navedene presude, između ostalog, u bitnom je navedeno:

„Tuženik u obrazloženju rješenja osim što se isključivo pozvao na mišljenje vještaka Zavoda prema kojima kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak za rad na dan prije smrti oca, te nakon što je reproducirao nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda od 23. kolovoza 2019., nije naveo razloge zbog kojih smatra da nisu ispunjeni ni ostali zakonom propisani uvjeti iz čl. 69. ZOMO-a za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, odnosno u obrazloženju rješenja nije određeno naveo činjenice i dokaze na kojima bi se utemeljio zaključak da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iz čl. 69. st. 5. ZOMO-a te je, između ostalog, propustio cijeniti spomenuto rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA:UP/I-141-06/09-01, URBROJ: 341-18-05/3-09-53810 od 11. prosinca 2009....

Uzevši u obzir navedeno, osnovan je prigovor tužitelja kako je tuženik postupio protivno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a vezano za čl. 120. st. 2. i 3. ZUP-a, a nedostatno obrazloženje osporene odluke ne omogućuje ostvarivanje prava  stranke (ovdje: tužitelja) da bude valjano upoznata s razlozima odluka javnopravnih tijela.

Stoga, a budući da osporeno rješenje tuženika nije zakonito, valjalo je, na temelju odredbe čl. 58. st. 1., u svezi s člankom 31. stavkom 1. ZUS-a odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

U ponovnom postupku tuženik je dužan na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja. U ponovnom postupku tuženik će rješenje valjano, precizno i potpuno obrazložiti, a osobito jesu li kod tužitelja ispunjeni uvjeti iz članka 69. st. 5. ZOMO-a za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.

U ponovnom postupku nadležna tijela vezana su pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog Suda (čl. 81. st. 2. ZUS-a).“

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženo tijelo je u cijelosti postupilo po pravnom shvaćanju i primjedbama Suda sadržanim u naprijed citiranoj presudi.

Ovo stoga što je u ponovljenom postupku, u izvršenju naprijed citirane presude,  tuženo tijelo Zaključkom 13.11.2019. pozvalo tužitelja da u roku od 15 dana dostavi Središnjoj službi dokaze da li mu je rješenjem jednog od nadležnog tijela kao djetetu priznato pravo na osposobljavanje profesionalnom rehabilitacijom, odnosno osposobljavanje za rad (rješenje Centra za socijalnu skrb, rješenje Ureda državne uprave koje rješava o tim pravima civilnih invalida, rješenje nadležnog ministarstva (znanosti, branitelja, socijalne skrbi) ili rješenje ukoliko je kao dijete s invaliditetom s preostalom radnom sposobnošću ostvario pravo na osposobljavanje za određeno zanimanje ili pravo na novčanu naknadu u vezi s tim pravom nakon završene profesionalne rehabilitacije radi priznanja prava na obiteljsku mirovinu po osnovi članka 69. stavka 5. ZOMO-a.

Međutim, tužitelj u ostavljenom roku, a ni nakon proteka istog, nije postupio po Zaključku Središnje službe Zagreb, ovdje tuženog tijela, slijedom čega je tuženo tijelo o primijeni odredbe članka 69. stavka 5. ZOMO-a odlučilo na temelju stanja spisa predmeta, uz obrazloženje, sadržano u bitnom, da je odredbom članka 69. stavka 5. ZOMO-a propisano da iznimno od odredbi stavka 1. do ovog članka, pravo na obiteljsku mirovnu nakon smrti roditelja ima i dijete sa statusom osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenoj prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, neovisno o tome je li ga osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.

Stoga, a kako tužitelj nije dostavio rješenje na koje je bio pozvan te uzimajući u obzir  ocjenu Vijeća viših vještaka od 23.08.2018., tuženo tijelo je pravilno zaključilo da tužitelj ne ispunjava ni jedan od uvjeta propisanih člankom 69. ZOMO-a za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

U odnosu na žalbene navode u kojima žalitelj, ovdje tužitelj, ističe da mu je utvrđeno tjelesno oštećenje od 60 % pa da samim time kod njega postoji gubitak radne sposobnosti, tuženo tijelo je pravilno navelo da se tjelesno oštećenje i ocjena radne sposobnosti utvrđuju u različitim postupcima prema različitim zakonskim odredbama i podzakonskim aktima te da činjenica da tužitelj ima utvrđeno tjelesno oštećenje od 60% ne predstavlja ujedno i postojanje potpunog gubitka radne sposobnosti.

Dakle, slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što u konkretnom slučaju nije sporno da tužitelj svoj Zahtjev od 4. studenog 2016. za priznavanjem prava na obiteljsku mirovinu iza pok. korisnika R. F., koji je preminuo ..., temelji na odredbi 69. st. 5. ZOMO-a, a citirana odredba čl. 69. st. 5. ZOMO-a predstavlja izuzetak kod priznavanja prava na mirovinu nakon smrti roditelja.

Naime, citiranom odredbom čl. 69. st. 5. ZOMO-a propisano je priznavanje prava na obiteljsku mirovinu onoj djeci koja status djeteta osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnošću utvrđenog prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja, dokazuju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela o pravu na osposobljavanje za rad ili rješenjem o pravu na posebne programe odgoja i obrazovanja prema posebnim propisima.

Dakle, radi se o djeci  koja su se školovala prema posebnom programu, a na osnovi stečenog statusa osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. 

Nije sporno da je tužitelju rješenjem HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:UP/I-141-06/09-01,URBROJ:341-18-05/3-09-53810 od 11. prosinca 2009. u točci I. izreke utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60%, a koje rješenje je utemeljeno na Nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Područne službe u S., broj: 18/09/4954 od 9. prosinca 2009. kojim je tjelesno oštećenje cijenjeno prema odjeljku VI. Točki 4. Liste tjelesnih oštećenja iz čl. 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja (Narodne novine, broj: 162/98) koje je nastalo 9. prosinca 2009. zbog ozljede izvan rada, a koji se odnosi na gubitak šake ili svih prstiju šake, a koje tjelesno oštećenje je propisano i Listom I. u odjeljku VII. točki 4. Liste oštećenja organizma, koja je sastavni dio Uredbe (Narodne novine, broj: 67/17 i 56/18).

Međutim, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari u postupku ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu na temelju odredbe čl. 69. st. 5. ZOMO-a ne može se smatrati da postojanje tjelesnog oštećenja od 60% prema odredbi čl. 56.ZOMO-a prema odjeljku VI. Točki 4. Liste tjelesnih oštećenja iz čl. 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja, dokazuje status osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u smislu odredbe čl. 69. st. 5. ZOMO-a, a kako to pogrešno smatra tužitelj.

Naprijed navedeno je pravilno obrazložilo i tuženo tijelo u svom rješenju koje tužitelj neosnovano osporava podnošenjem predmetne tužbe, a koje obrazloženje  kao osnovano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Pored navedenog, valja istaći da je tužitelj i na ročištu od 4. rujna 2020. izjavio da drugo rješenje, osim onih koje je već priložio uz tužbu te koja su priložena spisu tuženog tijela, nema, slijedom čega nije ispunjen uvjet propisan naprijed citiranom odredbom čl. 69. st. 5. ZOMO-a, a čije ispunjenje Zakon obligatorno propisuje.

Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužitelj tužbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost, ni zakonitost provedenog postupka vještačenja pred institucionaliziranim tijelom vještačenja Zavoda budući da je odustao od predloženog dokaza sudsko medicinskim vještačenjem, te kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ( Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

Odluka o troškovima spora je izostala obzirom na činjenicu da tužitelj u tužbi trošak nije popisao, ni zatražio.

 

U Splitu 07. prosinca 2020.

 

    S U D A C

 

                                  Leandra Mojtić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić