Broj: Kv-I-1/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Spomenke Tonković kao predsjednika vijeća te Marice Šćepanović i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sonje Čule, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. V. zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 279. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ broj 125/11, 144/12 dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za obnovu kaznenog postupka, na sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2018.

r i j e š i o   j e

Na temelju članka 507. stavak 1.  a u svezi članka 501. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/ 13 152/14 i 70/17– dalje u tekstu: ZKP/08) odbija se zahtjev osuđenika V. V. za obnovu pravomoćno okončanog kaznenog postupka presudom Županijskog suda u Splitu br. K-13/14 od 26. svibnja 2015. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 551/15-8 od 9. svibnja 2017., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 279. st. 1. KZ/11.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu br. K-13/14 od 26. svibnja 2015., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 279. st. 1. KZ/11, za koje se i traži obnova kaznenog postupka, osuđenik V. V. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada. Također, temeljem čl. 55. st. 3. KZ/11 optuženom je uz rad za opće dobro, temeljem  čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 naložena i posebna obveza da u roku od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude popravi nastalu štetu počinjenjem kaznenog djela, uplatom novčanog iznosa od 1.965.657,83 kuna na račun TD K. d.o.o. u stečaju S.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 551/15-8od 9. svibnja 2017. povodom žalbe osuđenika V. V., a po službenoj dužnosti, preinačena je pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da je osuđenik V. V., radnjama činjenično opisanim i pravno označenim u toč. 2. izreke presude Županijskog suda u Splitu br. K-13/14 od 26. svibnja 2015., kao kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – pomaganjem u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 38. KZ/11. Također, uslijed takve odluke i djelomičnim prihvaćanjem žalbe osuđenika V. V., preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da je osuđeniku V. V. za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 38. KZ/11, na temelju čl. 246. st. 2. KZ/11 i uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, dok je prihvaćena kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11, opisano pod toč. 2. izreke, pa je osuđenik V. V. na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da na temelju čl. 56. st. 4. KZ/11 u vezi s čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 ispuni posebnu obvezu na način da u roku od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećeniku K. d.o.o. u stečaju iz S. u iznosu od 1.965.657,83 kune.

Osuđenik V. V. je osobno podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka i dopunu zahtjeva. U zahtjevu se navodi kako je prvostupanjska presuda utemeljena na lažnom iskazu oštećenika J. I. S. od 4. studenog 2014., a da isto proizlazi iz elektroničke korespondencije koja ukazuje na to da je oštećenik na dnevnoj bazi bio upoznat sa svim novčanim transakcijama te da je upravo on davao upute na koji će se način novac trošiti te kome će se isplaćivati. Nadalje, dostavlja se i osvrt sudskog vještaka B. S. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. K. iz kojeg da je razvidno kako sudski vještak u predmetnom postupku nije uzeo u obzir odluke Trgovačkog suda kao ni pravomoćne odluke Porezne uprave o osnovanosti ispostavljenih računa i knjigovodstvene evidencije, te se naglašava kako je osuđenik na raspravi od 21. travnja 2015. godine predlagao ponovljeno kombinirano financijsko vještačenje koje da je odbijeno kao suvišno. Stoga se predlaže donijeti rješenje kojim se dopušta obnova kaznenog postupka jer da su svi predloženi novi dokazi sami za sebe i u svezi sa prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika, sukladno čl. 501. st. 1. t. 3. ZKP/08.

Zahtjev osuđenika V. V., temeljem članka 506. st. 3. ZKP/08 dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje je u pisanom mišljenju broj KR-DO-33/2018 od 15. siječnja 2018. godine navelo da ne postoje zakonski uvjeti za obnovu postupka te je predložilo zahtjev osuđenika odbiti, kao neosnovan.

Zahtjev osuđenika V. V. nije osnovan.

Temeljem članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08, kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika bez obzira je li prisutan, ako se iznesu nove činjenice  ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu.

Ispitujući osnovanost zahtjeva osuđenika za obnovu postupka, ovo vijeće je utvrdilo kako osuđenik svoj zahtjev temeljeni na elektroničkoj korespondenciji sa oštećenikom invesestitorom J. S., kojom pokušava kompromitirati istog, no za napomenuti je kako su takvi navodi od strane osuđenika u više navrata isticani tijekom postupka, a upravo u cilju izbjegavanja njegove kaznene odgovornosti. Stoga, priložena elektronička korespondencija ne ukazuje na nikakve nove činjenice niti dokaze koji bi sami za sebe ili u svezi sa prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje ili osudu po blažem zakonu, niti dovodi u pitanje odluku o svim činjenicama i dokazima koji su bili bitni za ocjenu postojanja kaznenih djela za koje je osuđenik V. V. proglašen krivim, kao i za njegovu krivnju u pogledu počinjenja predmetnih djela.

Nadalje, a što se tiče navoda predlagatelja da se protiv t.d. M. vodio ovršni postupak zbog poreznog duga i da je nad istim otvoren stečajni postupak, isto samo ukazuje na činjenicu da je to društvo neuredno poslovalo, a činjenica da su porezna tijela obračunala porez na račune za koje je prvostupanjski sud utvrdio da su krivotvoreni, nije predmet kaznenog postupka, već eventualno upravnog postupka u kojem se može preispitivati rješenje poreznog tijela.

Također, osuđenik je uz zahtjev priložio i osvrt sudskog vještaka B. S. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. K. iz kojeg da bi proizlazilo kako sudski vještak u predmetnom postupku nije uzeo u obzir odluke Trgovačkog suda kao ni pravomoćne odluke Porezne uprave o osnovanosti ispostavljenih računa i knjigovodstvene evidencije, te se naglašava kako je osuđenik na raspravi od 21. travnja 2015. godine predlagao ponovljeno kombinirano financijsko vještačenje koje da je odbijeno kao suvišno.

No, ovo vijeće nalazi da priloženi osvrt nije ni sam za sebe ili niti u svezi sa prijašnjim dokazima prikladan da prouzroči oslobođenje osuđenika ili osudu po blažem zakonu. Naime, u tijeku postupka prvostupanjski sud je povodom prigovora obrane napravio dopunu knjigovodstveno-financijskog vještačenja, a koje je vještačenje smatrao pravilnim i drugostupanjski sud, zaključujući u svojoj odluci kako su pravilna i potpuna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a koja se temelje na više čvrstih dokaza, čija vjerodostojnost nije bila upitna. Stoga, takvim osvrtom nije dovedena u sumnju stručnost tijekom dokaznog postupka provedenog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije.

Što se tiče navoda osuđenika kojima ponovno preispituje spornih 27 računa sa datumom 22. svibnja 2009., za naglasiti je kako je i prvostupanjski i drugostupanjski sud ocijenio na temelju brojnih izvedenih dokaza i ispitanih svjedoka kako je upravo riječ o krivotvorenim računima koji su naknadno sastavljeni sa ciljem prikrivanja neosnovanog izvlačenja novčanih sredstava iz jednog trgovačkog društva u drugo.

Sud je posebno cijenio iskaz svjedoka K. koji je vodio knjigovodstvo oba trgovačka društva, a koji je naveo kako isti računi nisu bili potkrijepljeni pratećom dokumentacijom jer da se radilo o fakturiranju usluga koje t.d M. d.o.o. po prirodi stvari i kadrovima nije mogao izvesti. Nadalje, i drugostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasan stav o predmetnim računima kada je utvrdio kako između predmetnih društava nije utvrđeno postojanje nikakvih ugovora koji bi opravdali doznačivanje novca, a sve uzevši u obzir da svih 27 krivotvorenih računa ima datum nakon što je nastupila blokada oba društva. Činjenica da je riječ o krivotvorenim računima koji nemaju adekvatnu podlogu proizlazi iz toga da isti nisu zavedeni u knjigovodstvo niti jednog od društava te da su isti izdani sa istim datumom u vrijeme blokade oba društva, a kako bi se naknadno pokušalo prikriti neosnovano doznačavanje novčanih sredstava iz t.d. K. u t.d. M.

Posljedično svemu navedenom, zahtjev osuđenika V. V. za obnovu kaznenog postupka je u potpunosti neutemeljen i neosnovan.

Slijedom navedenog, temeljem čl. 507. st. 1. ZKP/08. a u vezi sa čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, valjalo je osuđenikov zahtjev za obnovu postupka odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 24. siječnja 2018.