Broj: Kv-I-127/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Spomenke Tonković kao predsjednika vijeća te Marice Šćepanović i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sonje Čule, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. K. zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 279. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ broj 125/11, 144/12 dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za obnovu kaznenog postupka, na sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2018.

r i j e š i o   j e

Na temelju članka 507. stavak 1. a u svezi članka 501. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/ 13 152/14 i 70/17– dalje u tekstu: ZKP/08) odbija se zahtjev osuđenika D. K. za obnovu pravomoćno okončanog kaznenog postupka presudom Županijskog suda u Splitu br. K-13/14 od 26. svibnja 2015. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 551/15-8 od 9. svibnja 2017., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 279. st. 1. KZ/11.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu br. K-13/14 od 26. svibnja 2015., a koja je u odnosu na osuđenika D. K. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 551/15-8od 9. svibnja 2017. zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 279. st. 1. KZ/11, za koje se i traži obnova kaznenog postupka, osuđenik D. K. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te mu je temeljem čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična  uvjetna osudu na način da će se dio jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti, ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Također, temeljem čl. 57. st. 5. KZ/11 osuđeniku je na uvjetovani dio kazne, temeljem  čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 naložena posebna obveza da u roku od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude popravi nastalu štetu počinjenjem kaznenih djela, uplatom novčanog iznosa od 3.603.713,91 kuna na račun TD K. d.o.o. u stečaju S. Nadalje,temeljem čl. 57. st. 5. KZ/11, u svezi čl. 58. st. 5. KZ/11 određeno je da sud može, u odnosu na uvjetovani dio kazne, opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, ako u roku od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz  čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 dok ako se utvrdi da počinitelj posebnu obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga sud je može zamijeniti drugom, može ga osloboditi obveze ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečene posebne obveze.

Osuđenik D. K. je osobno podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka i dopunu zahtjeva. U zahtjevu se navodi kako financijskim vještačenjem koje je izvedeno u postupku nisu prihvaćeni neprijeporni opravdani troškovi koji su učinjeni u cilju povećanja imovine i u korist oštećenika, a za koje je utvrđenje bilo nužno provesti i vještačenje po vještaku građevinske struke, da je osuđenik pribavio dokumentaciju koja u cijelosti pobija nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka kako ga interpretira prvostupanjski sud u obrazloženju presude. Nadalje se navodi kako računi koje je kao vjerodostojne prihvatila Porezna uprava i Trgovački sud ne mogu biti nevjerodostojne isprave kako navodi prvostupanjski sud u obrazloženju presude, te da se dostavlja privatno revizorsko izvješće izrađeno za potrebe oštećenika i po njegovom nalogu, te se dostavljaju i mailovi između oštećenika i osuđenika iz kojih je razvidno da je osuđenik u odnosu na financijske transakcije novčanih sredstava K. d.o.o. samo provodio naloge oštećenika i optuženika pod 2. Također se navodi kako osuđenik nikada nije raspolagao sa TAN karticom, niti da je obavljao novčane transakcije preko Interneta, a da su svi predloženi novi dokazi sami za sebe i u svezi sa prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika, odnosno njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu. Stoga se predlaže donijeti rješenje kojim se dopušta obnova kaznenog postupka.

Zahtjev osuđenika D. K., temeljem članka 506. st. 3. ZKP/08 dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje je u pisanom mišljenju broj KR-DO-774/2017 od 16. studenog 2017. navelo da ne postoje zakonski uvjeti za obnovu postupka te je predložilo zahtjev osuđenika odbiti, kao neosnovan.

Zahtjev osuđenika D. K. nije osnovan.

Temeljem članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08, kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika bez obzira je li prisutan, ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu.

Ispitujući osnovanost zahtjeva osuđenika za obnovu postupka, ovo vijeće je utvrdilo kako osuđenik svoj zahtjev temelji na rješenju o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Split, od 21. listopada 2011., protiv ovršenika trgovačkog društva M. d.o.o. O., zbog poreznog duga od 8.174.565,94 kune. No, upravo sporni poslovni odnos između tog trgovačkog društva M. d.o.o. O., čiji je vlasnik drugoosuđenik u postupku, V. V. i trgovačkog društva K. d.o.o. od prvoosuđenika i predlagatelja zahtjeva, D. K. je tijekom kaznenog postupka iscrpno analiziran. Nadalje, u provedenom postupku sud je došao do zaključka da su 27 računa koji su izdani naknadno, krivotvoreni da bi se prikrila neosnovana doznaka novčanih sredstava iz t.d. K. u t.d. M.

Navodi predlagatelja da se protiv t.d. M. vodi ovršni postupak zbog poreznog duga i da je nad istim otvoren stečajni postupak samo ukazuje na činjenicu da je isto društvo neuredno poslovalo, a činjenica da su porezna tijela obračunala porez na račune za koje je prvostupanjski sud utvrdio da su krivotvorena, nije predmet kaznenog postupka, već eventualno upravnog postupka u kojem se može preispitivati rješenje poreznog tijela.

U predmetnom kaznenom postupku na okolnosti 27 spornih računa, svi sa datumom 22. svibnja 2009., izvedeni su brojni dokazi i ispitani svjedoci, posebno svjedok K. koji je vodio knjigovodstvo oba trgovačka društva, a koji je naveo kako isti računi nisu bili potkrijepljeni pratećom dokumentacijom jer da se radilo o fakturiranju usluga koje t.d M. d.o.o. po prirodi stvari i kadrovima nije mogao izvesti. I drugostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasan stav o predmetnim računima kada je utvrdio kako između predmetnih društava nije utvrđeno postojanje nikakvih ugovora koji bi opravdali doznačivanje novca, a sve uzevši u obzir da svih 27 krivotvorenih računa ima datum nakon što je nastupila blokada oba društva. Činjenica da je riječ o krivotvorenim računima koji nemaju adekvatnu podlogu proizlazi iz toga da isti nisu zavedeni u knjigovodstvo niti jednog od društava te da su isti izdani sa istim datumom u vrijeme blokade oba društva, a kako bi se naknadno pokušalo prikriti neosnovano doznačavanje novčanih sredstava iz t.d. K. u t.d. M.

Nadalje, a što se tiče revizorskog izvješća koje osuđenik prilaže uz zahtjev, ovo vijeće nalazi da isto samo za sebe ili u svezi sa prijašnjim dokazima nije prikladno da prouzroči oslobođenje osuđenika ili osudu po blažem zakonu. Naime, u tijeku postupka prvostupanjski sud je povodom prigovora obrane napravio dopunu knjigovodstveno-financijskog vještačenja, a koje je vještačenje smatrao pravilnim i drugostupanjski sud, zaključujući u svojoj odluci  kako su pravilna i potpuna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a koja se temelje na više čvrstih dokaza, čija vjerodostojnost nije bila upitna.

Priložena elektronička korespondencija, koju osuđenik prilaže kao potvrdu osnovanosti svog zahtjeva za obnovu, ne ukazuje na nikakve nove činjenice niti dokaze koji bi sami za sebe ili u svezi sa prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje ili osudu po blažem zakonu, niti dovodi u pitanje odluku suda o svim činjenicama i dokazima koji su bili bitni za ocjenu postojanja kaznenih djela za koje je osuđenik D. K. proglašen krivim, kao i za njegovu krivnju u pogledu počinjenja predmetnih djela.

Posljedično svemu navedenom, zahtjev osuđenika D. K. za obnovu kaznenog postupka je u potpunosti neutemeljen i neosnovan.

Slijedom navedenog, temeljem čl. 507. st. 1. ZKP/08. a u vezi sa čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, valjalo je osuđenikov zahtjev za obnovu postupka odbiti i odlučiti kao u  izreci ovog rješenja.

U Splitu, 24. siječnja 2018.