- 1 -              II-8 Kr 5/2020-4

Broj: II-8 Kr 5/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika I. N., zbog kaznenog djela iz čl. 290. KZ Ruske Federacije, odlučujući po službenoj dužnosti na temelju čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO) o rješenju Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2020. broj Kv II-575/2020-7 (Kir-996/2019), u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2020. broj Kv II-575/2020-7 (Kir-996/2019) kojim je utvrđeno da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Ruskoj Federaciji izručenika I. N. radi vođenja kaznenog postupka, te je odbijena molba Generalnog tužiteljstva Ruske Federacije broj 81/3-478-13 od 25. rujna 2019. za izručenje Ruskoj Federaciji izručenika I. N. zbog počinjenja devet kaznenog djela prihvaćanja mita iz čl. 290. st. 3. KZ Ruske Federacije i pet kaznenih djela prihvaćanja mita iz čl. 290. st. 5. KZ Ruske Federacije.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2020., broj Kv II-575/2020-7, na temelju čl. 55. st. 1. ZOMPO odbijen je zahtjev sudbenih tijela Ruske Federacije, odnosno Generalnog tužiteljstva Ruske Federacije broj 81/3-478-13 od 25. rujna 2019., radi izručenja I. N., državljana Ruske Federacije, zbog kaznenih djela iz čl. 290. st. 3. i st. 5. Kaznenog zakona Ruske Federacije, a radi kaznenog progona.

Navedeno rješenje je u skladu s odredbom čl. 55. st. 1. ZOMPO dostavljeno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje.

Izjašnjavajući se o rješenju, u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZOMPO zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom očitovanju navela je, da je mišljenja kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za izručenje I. N. Ruskoj Federaciji iz razloga, jer bi konkretno izručenje bilo suprotno pravnom poretku Republike Hrvatske. Predlaže da se u tom smjeru potvrdi prvostupanjsko rješenje.

Razmatrajući po službenoj dužnosti dostavljeno rješenje prvostupanjskog suda, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je Županijski sud u Zagrebu, osnovano odbio molbu za izručenje izručenika I. N. Ruskoj Federaciji, radi vođenja kaznenog postupka radi kaznenih djela prihvaćanja mita iz čl. 290. st. 3. i st. 5. Ruske Federacije, budući da je u ovom predmetu tijekom postupka bila izražena dvojba oko izbora države za izručenje, jer je iz podataka u spisu bilo razvidno da je izručeniku u međuvremenu na I. bio priznat status izbjeglice upravo zbog konkretnog kaznenog progona koji se protiv njega vodi u Ruskoj Federaciji, a što je sve, sukladno čl. 55. st. 1. ZOMPO, mogao biti razlog za odbijanje zamolbe za izručenje. Upravo iz navedenih razloga je Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom prethodnom odlukom broj Kž-528/2019-7., od 26. studenog 2019. prekinuo postupak donošenja odluke o žalbi izručenika protiv prvostupanjske odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Kv II-1054/2019-3., od 5. rujna 2019., kojim je udovoljeno zakonskim uvjetima za izručenje I. N. Ruskoj Federaciji, a do donošenja odluke o prethodnom pitanju pri Sudu Europske Unije.

Na postavljeno prethodno pitanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Sud Europske Unije je dana 2. travnja 2020. donio presudu C-897/19, PPU, Ruska Federacija u kojoj je sadržan odgovor na prethodno pitanje, uz obrazloženje da postupak izručenja konkretnog izručenika potpada pod područje primjene prava Unije, navodeći kako između Islanda i Unije postoji povlašten odnos, pozivajući se pritom na Sporazum između Vijeća Europske Unije, Islanda i Kraljevine Norveške od 1. studenog 2019., o postupku predaje između tih državno pravnih subjekata.

U citiranoj presudi također se utvrđuje da će prvostupanjski sud, tek u situaciji ako Republika Island ne zatraži predaju svog državljanina radi kaznenog progona (što je izručenik u međuvremenu i postao - ime J. B.), ocjenjivati i utvrđivati postojanje zakonskih pretpostavki vezanih uz zahtjev Ruske Federacije za izručenje. Pritom je bio razvidan i stav Suda EU da bi nalog za uhićenje Republike Island, kao ekvivalent europskom uhidbenom nalogu, imao prednost pred zamolbom za izručenje treće države, u ovom slučaju Ruske Federacije. S obzirom na takvu pravnu situaciju, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nastavljenom postupku, odlučujući o žalbi izručenika, povodom njegove žalbe, a po službenoj dužnosti, ukinuo prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 5. rujna 2019., broj  Kv II-1054/2019-3, uz upute koje su proizlazile iz odgovora na prethodno pitanje iz ranije citirane presude Suda Europske Unije.

Imajući pri svemu tome u vidu okolnost koja proizlazi iz aktualne odluke Županijskog suda u Zagrebu od 13.studenog 2020., broj Kv II-575/2020-7, da je u međuvremenu doneseno rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-eun-31/2020, od 9. studenog 2020., kojim, je na temelju čl. 28. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, odobrena predaja I. N. (J. B.) Republici Island na temelju naloga za uhićenje izdanog od Državnog tužitelja u Reykjaviku, broj 300-2020-150, od 16. rujna 2020. u svrhu kaznenog progona zbog 14 kaznenih djela primanja mita iz čl. 128. KZ Republike Island, to je prema ocjeni ovog suda drugog stupnja osnovano prvostupanjski sud utvrdio da je zahtjev Generalnog tužiteljstva Ruske Federacije broj 81/3-4788-13. od 25. rujna 2019. zbog ranije navedenih razloga trebalo odbiti. Pritom valja naglasiti da se prvostupanjski sud pravilno rukovodio jasnim naputkom koji je u ovom predmetu dao u svojoj presudi Sud EU-C-897/19, PPU, Ruska Federacija od 2. travnja 2020, u kojoj je sadržana ocjena da europski uhidbeni nalog ima prednost pred zahtjevom za izručenjem trećoj državi - izvan granica Unije, državljanina zemlje koja je izjednačena sa članicom Europske unije, obzirom da to proizlazi iz dosadašnje prakse europskog pravnog prostora. Iz svih navedenih razloga proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za izručenje I. N. (J. B.) Ruskoj Federaciji.

Stoga je prvostupanjsku odluku valjalo potvrditi i, na temelju čl. 55. st. 1. ZOMPO, odlučiti kako u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2020.