Broj: Kž 19/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog A. T. i okrivljenog M. G. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. prosinca 2017. broj Kov-Iz-42/17 (Kov-101/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog A. T. i okrivljenog M. G. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. B., okrivljenog A. T. i okrivljenog M. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke okrivljenicima je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme za koje su bili lišeni slobode, i to okrivljenom D. B. od ..., okrivljenom A. T. od ... te okrivljenom M. G. od ... pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. T. po braniteljici, odvjetnici V. R., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor, a „podredno odredi mjere opreza“.

Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i okrivljeni M. G., također bez izričitog navođenja žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i okrivljeniku ukine istražni zatvor.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima obojice okrivljenika, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog A. T. i okrivljenog M. G. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski je sud dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, obojica okrivljenika osporavaju postojanje osnovane sumnje da bi oni počinili terećena im kaznena djela. Takav stav okrivljeni A. T. opravdava navodeći da okrivljenog A. T. tereti jedino okrivljeni D. B., a drugih materijalnih dokaza nema jer nije provedena pretraga mobitela kojim se navodno služio okrivljeni A. T., dok se okrivljeni M. G. također poziva na iskaz okrivljenog D. B. smatrajući da on ni na koji način nije teretio okrivljenog M. G. koji je u cijelosti porekao počinjenje inkriminiranih mu kaznenih djela. Međutim, žaliteljima se ističe da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, kao opća pretpostavka iz odredbe članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Pri tome je potrebno istaknuti, da će tek raspravno vijeće nakon provedene rasprave, ocjenjujući izvedene dokaze, odlučiti o njihovoj vjerodostojnosti, kao i o postojanju ili nepostojanju kaznene odgovornosti svakog okrivljenika te o stupnju njihove krivnje i o značaju uloge pojedinog okrivljenika.

Protivno daljnjim žalbenim navodima obojice okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da realna i konkretna opasnost da će okrivljeni A. T. i okrivljeni M. G., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, u prvom redu proizlazi iz njihove dosadašnje višestruke osuđivanosti. Naime, okrivljeni A. T. se prema izvatku iz kaznene evidencije (listovi 246. do 249. spisa predmeta) od ... pa nadalje učestalo javlja kao počinitelj kaznenih djela, i to kaznenih djela kojima je zaštitni objekt imovina (teške krađe i krađe), dakle kaznenih djela istovrsnih ovima zbog kojih je sada osnovano sumnjiv. Okrivljeni M. G. također je prema izvatku iz kaznene evidencije (listovi 253. do 254. spisa predmeta) od ... u već ... navrata pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela, osim kaznenog djela izigravanja zabrana iz sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, a pretežno kaznenih djela teških krađa, po čemu se jednako tako može označiti specijalnim povratnikom. Stoga je bez odlučnog značaja žalbeni prigovor okrivljenog M. G. da on nikada nije počinio kaznena djela s elementima nasilja, pri čemu žalitelj ispušta iz vida da je imovina zaštitni objekt, kako kaznenih djela teških krađa, tako i kaznenih djela razbojništava.

Navedeno upućuje na upornost obojice okrivljenika u činjenju kaznenih djela, a jednako tako i na činjenicu da sve dosad izrečene kazne na njih nisu utjecale na način da svoje ponašanje usklade s društvenim normama, već je, naprotiv, njihovo ponašanje progrediralo, budući da su u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjivi da su počinili teža kaznena djela. Te okolnosti dovedene u vezu s načinom počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenici terete u ovom postupku, kao i s činjenicom da su obojica nezaposleni, u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje na strani okrivljenog A. T. i okrivljenog M. G. upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog djela radi pribavljanja sredstava za njihove vlastite potrebe, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani obojice okrivljenika nisu od utjecaja niti istaknute žalbene tvrdnje kojima žalitelji umanjuju značaj dosadašnje osuđivanosti protekom vremena od posljednjih pravomoćnih presuda, smatrajući da prvostupanjski sud nije dovoljno kritički cijenio vremenski odmak od ranijih osuda.

Naime, očito je da niti razdoblje proteklo od posljednje osude nije utjecalo na okrivljenike da se suzdrže od daljnjeg protupravnog postupanja. Osim toga, okrivljeni M. G. netočno navodi da je proteklo ... u kojem razdoblju on nije dolazio u sukob sa zakonom jer da posljednja osuda datira „davne ...“, s obzirom na to da iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je posljednja presuda iz ..., kada je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju ..., iz čega proizlazi da se okrivljeni M. G. ubrzo nakon izdržavanja kazne zatvora po toj presudi javlja ponovno osnovano sumnjiv za počinjenje sada mu inkriminiranih kaznenih djela, pa niti takve žalbene tvrdnje ne dovode u sumnju osnovanost pobijanog rješenja.

Okrivljenik M. G. ujedno smatra da se mjera istražnog zatvora, s obzirom na to da se u istražnom zatvoru nalazi od ... pretvara u izdržavanje kazne, upirući time na povredu načela razmjernosti. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Nadalje, paušalnim i ničim potkrijepljenim žalbenim navodima okrivljenog A. T. da je „općepoznato da zatvorski uvjeti nisu pogodni za liječenje ...“ nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, dok prvostupanjski sud potpuno opravdano ističe da se odgovarajuća liječnička skrb okrivljenicima može osigurati unutar zatvorskog sustava. Jednako tako, tvrdnja okrivljenog A. T. da je duljina vremena za koje je proveo lišen slobode zasigurno utjecala na njega u smislu suzdržavanja od budućih protupravnih ponašanja, također je bez odlučnog značaja na pravilnost pobijane odluke.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja realne i neposredne opasnosti od ponavljanja djela. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih utvrđenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza, koje okrivljeni A. T. spominje u podnesenoj žalbi, a koje ni na koji način ne konkretizira.

Budući da niti ostalim navodima u žalbama kojima okrivljeni A. T. i okrivljeni M. G. upiru na njihove obiteljske situacije, nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. siječnja 2018.