- 1 -              II Kž 498/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 498/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. B., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 7. i članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 13. studenog 2020. broj Kovm-5/2020, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba okrivljenog J. B. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. B., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 1. i članka 152. stavka 1., članka 154. stavka 1. točaka 1. i 7. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11., članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. u vezi članka 87. stavka 21. KZ/11., članka 331. stavak 1. KZ/11. i članka 177. stavak 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i  članka 131. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog J. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor okrivljenom J. B. uračunato je vrijeme lišenja slobode od 13. lipnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. B. po braniteljici, odvjetnici Z. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje ukine i okrivljenik pusti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj prvenstveno upire u žalbi kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije iznio dostatne razloge zbog kojih drži da je ispunjena temeljna pretpostavka za produljenje istražnog zatvora, a to je postojanje osnovane sumnje. Osim toga, navodi i kako nisu izloženi razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da se svrha istražnog zatvora prema okrivljeniku ne bi mogla ispuniti nekom blažom zakonskom  mjerom na koju upućuje.

 

Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane okrivljenika. Osim toga, sud je dao i valjane razloge zbog kojih drži da se svrha istražnog zatvora ne može ispuniti mjerama opreza.

 

Naime, postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju. Pri tome, kako je to izrijekom i naveo prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora,  vijeće nije ovlašteno utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze te odlučivati o kaznenoj odgovornosti okrivljenika nego utvrditi dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje, koji u konkretnom slučaju nedvojbeno postoji, bez obzira na primjedbe koje okrivljenik ima u odnosu na pojedine dokaze.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na specifičnosti, težini i načinu počinjenja terećenih kaznenih djela, velikom broju radnji počinjenja te dugotrajnost i inkriminiranog razdoblja. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je kroz vrijeme od 2013. do 2019. na štetu iste žrtve, svoje pastorke K. B. počinio cijeli niz kaznenih djela pa i najteža kaznena djela protiv spolne slobode i silovanja, nakon kojih je rođeno i dijete. Kaznena djela činjena su od žrtvine petnaeste godine, kada je okrivljenik iskoristio povjerenje koje je tada kao dijete imala u svog oćuha, sa kojim je živjela u zajedničkom kućanstvu. Kada se uzme u obzir da je, dodatno, okrivljeniku stavljeno na teret i počinjenje kaznenog djela prijetnje u više navrata 2020. prema žrtvi K. B. i S. B., pa i kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, onda je u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da realna i konkretna opasnosti od ponavljanja kaznenih djela proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja svih kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti, a u kojima se očituje izrazita upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju. I prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, radi o okolnostima koje opravdavaju bojazan da će puštanjem na slobodu okrivljenik ponoviti kaznena djela, pri čemu niti okolnosti da je okrivljenik do sada neosuđivana osoba, ne dovodi u pitanje odluku prvostupanjskog suda.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog J. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. koje predlaže okrivljenik.

 

Imajući u vidu sve navedeno, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 7. prosinca 2020.