- 1 -              II Kž 506/2020-4

Broj: II Kž 506/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. S., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 29. rujna 2020. broj Kv I-199/2020, (K-25/2019-196) o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba optuženog S. S. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. S., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1. i 4. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), pod točkom I. optuženiku je produljena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 8. ZKP/08. i to redovitog javljanja policijskim službenicima Policijske postaje P. prvi ponedjeljak u mjesecu od 8,00 do 20,00 sati i mjera privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom B kategorije. Pod točkom II. je određeno da temeljem članka 98. stavka 6. ZKP/08. mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Temeljem članka 100. stavaka 2. i 3. ZKP/08. i Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza, pod točkom III. je određeno da izrečene mjere opreza izvršavaju policijski službenici Policijske postaje P. koji su dužni o tome svakih 30 dana dostaviti sudu pisano izviješće, a u slučaju postupanja optuženog S. S. protivno naloženim mjerama opreza o tome obavijestiti odmah sud. Na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom, kako to stoji u točki IV. prvostupanjskog rješenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. S. po branitelju, odvjetniku N. S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te  "da se protiv okrivljenika naložene mjere opreza neće provoditi ".

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi prvenstveno dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno mjera opreza. Tvrdi kako osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, ne postoji, a i da prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri izložio razloge zbog kojih zaključuje da takva sumnja postoji. Osim toga tvrdi i kako je dosadašnje trajanje mjera opreza u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika, pa iste više nemaju smisla. Tvrdi i kako naložene mjere opreza prekomjerno opterećuju optuženika.

Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a time i mjera opreza kao blažih mjera kojima se osigurava ista svrha. Za svoju je odluku prvostupanjski sud iznio jasne, valjane i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno mjera opreza, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela od strane optuženika.

Naime, postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da je optuženik od ranije prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i to zbog konzumacije alkohola i nepoštivanja prometnih znakova. S obzirom da je sada optuženik osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela na način da je u alkoholiziranom stanju, od čak 2,73 g/kg alkohola u krvi, usmrtio pješakinju, ne pridržavajući se pri tome ograničenja brzine, proizlazi kako navedena ranija kažnjavanost nije u dostatnoj mjeri utjecala na optuženika da svoje sudjelovanje u prometu prilagodi prometnim propisima, već se njegovo nedozvoljeno ponašanje nastavilo, sada uz najtežu posljedicu. Povrh navedenog, kazneno djelo iz sada potvrđene optužnice počinjeno u vrijeme dok mu je privremeno bila oduzeta vozačka dozvola. Osim toga, optuženik je od ranije i kazneno osuđivana osoba, pa iako se radi o kaznenom djelu prijetnje, činjenica je da je kazneno djelo za koje je sada osnovano sumnjiv počinjeno u vremenu provjeravanja iz izrečene uvjetne osude, što upućuje da niti prijetnja zatvorskom kaznom nije utjecala na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama.

Sve navedene okolnosti, koje je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i vrednovao, nedvojbeno upućuju na zaključak, sa kojim se u cijelosti slaže i ovaj sud drugog stupnja, kako su na strani optuženika ispunjene i posebne pretpostavke radi određivanja mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Međutim, a što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, opasnost od ponovnog činjenja kaznenih djela od strane optuženog S. S. može se s uspjehom otkloniti mjerama opreza koje su pobijanim rješenjem produljene. Naime, izrečene mjere opreza su mjere koje u sebi sadrže minimum društvenog opreza kojima se može s uspjehom ispuniti svrha primjene istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Stoga su bez značaja žalbeni prigovori optuženika da ga je već dosadašnje trajanje mjera opreza odvratilo od činjenja istovrsnih kaznenih djela. Niti paušalnim tvrdnjama kako ga mjere opreza nesrazmjerno opterećuju ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda o opasnosti od ponavljanja kaznenih djela te o primjerenosti daljnje primjene mjera opreza, tim više što je pobijanim rješenjem primjena mjere opreza redovitog javljanja policijskim službenicima Policijske postaje P. smanjena sa dva na jedno javljanje mjesečno, i to svaki prvi ponedjeljak u mjesecu.

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494 stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2020.