Broj: Kž 23/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. K., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 2. siječnja 2018. broj Kv I-459/2017-6 (Kov-15/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog B. K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. K., zbog dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela ... iz članka 179. stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela ... iz članka 155. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. i stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te jednog kaznenog djela ... iz članka 179.a KZ/11., pod točkom 1. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je, pod točkom 2. izreke, u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od ... pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. K. po braniteljici, odvjetnici P. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „preinači pobijano rješenje na način da se rješenje o istražnom zatvoru ukine ili podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ona ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebne pretpostavke te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

 

Neosnovano optuženik navodi da je prvostupanjski sud, ocjenjujući postojanje iteracijske (žalitelj navodi „iterakcijske“) opasnosti na strani optuženika, pogrešno uzeo u obzir samo iskaze oštećenice i nekih svjedoka te rezultate pretrage ..., a da nije vodio računa o iskazima drugih svjedoka, koji se iskazi potom u žalbi ukratko navode, iz kojih, prema tvrdnjama žalitelja, proizlazi da oštećenica ima motiva lažno teretiti optuženika te da je „cijela ova priča zapravo izmišljena“, kao i da činjenicu optuženikovog znanja o liječenju oštećenice nije smio uzeti u obzir „kao otegotnu okolnost prilikom određivanja istražnog zatvora“. Naime, kako je već rečeno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje opće pretpostavke za mjeru istražnog zatvora iz odredbe članka 123. stavka 1. ZKP/08., u vidu postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, a koja proizlazi iz podignute (u međuvremenu i potvrđene) optuženice i dokaza na kojima se ona temelji, dok će odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, pa tako i ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza, donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave i svih izvedenih dokaza.

 

Pri tomu, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti ponovljenim tvrdnjama žalitelja da je prvostupanjski sud, postupajući na opisani način, prejudicirao krivnju optuženika i time narušio Ustavom zajamčeno načelo nedužnosti optuženika.

 

Ujedno, nejasne su i ničim argumentirane tvrdnje optuženika da je prvostupanjski sud propustio vrednovati „razboritost trajanja istražnog zatvora u odnosu na razdoblje u kojem su do tada poduzimane radnje“ jer je od „poduzimanja optužnice“ proteklo dulje vremensko razdoblje, a dokazni je postupak u početnom stadiju. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je optužnica podignuta ..., a potvrđena je ..., pa se ne može osnovano zaključiti da se radi o neprimjereno duljem razdoblju, dok će sud svakako voditi računa o odredbi članka 122. stavka 3. ZKP/08. i o obvezi osobito žurnog postupanja u predmetu u kojemu je određen istražni zatvor.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge. Stoga je neosnovana tvrdnja žalitelja da na njegovoj strani ne postoji nikakva opasnost od ponavljanja djela jer da bi izlaskom na slobodu živio sa svojim roditeljima, a pokrenuo je postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice u pogledu stana koji ima u suvlasništvu s oštećenicom i sinom, pa stoga nema mogućnosti kontakta s oštećenicom. Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, s obzirom na to da duljina inkriminiranog razdoblja i brojnost kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv te uložena optuženikova nepopustljivost i upornost u tijeku inkriminiranih događaja, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovih protupravnih postupaka, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika. Vidljivo je, dakle, da je prvostupanjski sud, nasuprot tvrdnjama žalitelja, razmatrao osobite okolnosti konkretnog slučaja.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a uzimajući u obzir i njihovu kakvoću, brojnost i značenje, unatoč činjenici da je optuženik do sada neosuđivan, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, a protivno žalbenim navodima, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik, ni istražnim zatvorom u domu.

 

Pritom je vidljivo da je prvostupanjski sud pravilno vodio računa i o odredbi članka 95. ZKP/08. Stoga su neosnovane tvrdnje žalitelja da u pobijanom rješenju nisu obrazloženi razlozi za isključenje primjene mjera opreza kao zamjene za mjeru istražnog zatvora koja predstavlja „drastičnu“ mjeru oduzimanja slobode.

 

Jednako tako, a u pogledu optuženikovih navoda da se mjera istražnog zatvora u konkretnom slučaju pretvorila u izdržavanje kazne, kojima upire na povredu načela razmjernosti, ponovno se napominje žalitelju da sud, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, i ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 24. siječnja 2018.