- 1 -              II Kž 504/2020-4

Broj: II Kž 504/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. K.1, zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi članka 119. stavaka 1. i 2. i članka 118. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. K.1 podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 17. studenog 2020. broj Kov-21/20-10, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog Z. K.1 kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. K.1, zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi članka 119. stavaka 1. i 2. i članka 118. stavaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. K.1 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je navedeno da će sud, na temelju članka 132. stavka 3. ZKP/08., svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. K.1 po branitelju, odvjetniku M. J., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti da se brani sa slobode.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. K.1 propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoju odluku je dao jasne, dostatne i valjane razloge. Također je valjano obrazložio i zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera, kao i za zaključak da nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti.

Žalitelj ističe da je stalni sudskomedicinski vještak dr. P. B. u svom dopunskom nalazu i mišljenju naveo da je utjecaj ciroze jetre na razvoj upale pluća kod žrtve Z. K.2 bio minimalan u usporedbi s osobito teškim tjelesnim ozljedama koje je on zadobio. Nadalje, da je vještak naveo da je ciroza jetre postojala i prije zadobivanja ozljeda, no da se upala pluća razvila tek po ozljeđivanju i hospitalizaciji te da bi do upale pluća, a samim time i posljedičnog smrtnog ishoda žrtve najvjerojatnije došlo i da žrtva nije bolovala od ciroze jetre. Žalitelj ističe da vještak nije potpuno siguran da bi do upale pluća/smrti žrtve došlo i da žrtva nije bolovala od ciroze jetre, iz čega zaključuje (žalitelj) da još uvijek postoji vjerojatnost odnosno mogućnost da je žrtva umrla baš iz razloga što je bolovala od ciroze jetre odnosno da je ta bolest mogla utjecati na način da poveća opseg krvarenja u lubanjskoj šupljini te sklonost infekciji, što je na kraju uvelike uzrokovalo upalu pluća odnosno smrt žrtve Z. K.2 Smatra da se stoga radi o pogrešnoj pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela za koje ga se tereti.

Istaknutim žalbenim navodima okrivljenik osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. ZKP/08. dajući svoju ocjenu izvedenih dokaza i svoje mišljenje o pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela za koje se ovdje tereti. Međutim, bez uspjeha. Naime, osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. u vezi članka 119. stavaka 1. i 2. i članka 118. stavaka 1. i 2. KZ/11. proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a što sve je prvostupanjski sud vrlo detaljno obrazložio u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz članka 123. ZKP/08., dok sudovi prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni ulaziti u činjenično stanje u spisu predmeta i ocjenjivati izvedene dokaze. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela, ovlast i dužnost raspravnog suda.

Žalitelj tvrdi da ne postoje ni osobite okolnosti koje bi upućivale na opasnost od ponavljanja djela na njegovoj strani budući da se, kako to nadalje ističe, za takav zaključak traži veliki stupanj izvjesnosti kojega u konkretnom slučaju nema, već postoji samo maksimalni stupanj vjerojatnosti. Stoga smatra da nije ispunjena ni posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Međutim, ni istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da one osobite okolnosti koje upućuju na takvu opasnost na strani okrivljenika prije svega proizlaze iz činjenica koje se odnose na njegovo zdravstveno stanje, a koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Prema istome kod okrivljenika su dijagnosticirani ovisnost o alkoholu, psihosindrom uvjetovan ovisnošću o alkoholu, epilepsija i poremećaj ličnosti disocijalnog tipa. Okrivljenik je nekritičan spram svoje ovisnosti, a njegova dosadašnja psihijatrijska liječenja bila su uvjetovana intervencijama policije ili kao izvršenje sudski izrečenih mjera. Iz njegove medicinske dokumentacije razvidna je sklonost agresivnom ponašanju, a posebno u stanju intoksikacije alkoholom. Sada se nalazi u terminalnoj fazi ovisnosti o alkoholu karakteriziranoj epilepsijom, karakternim promjenama, gubitkom tolerancije na alkohol te sve izraženijom socijalnom, obiteljskom, radnom i partnerskom disfunkcionalnosti. Okrivljeniku je, osim toga, dijagnosticiran poremećaj ličnosti disocijalnog tipa u smislu sklonosti kršenja zakonskih normi, čestih sukoba sa zakonom, smanjenog osjećaja empatije prema drugima, naglašene impulzivnosti, odsutnosti osjećaja krivnje, sklonosti agresivnom agiranju, perzistentne neodgovornosti te parazitskog oblika svakodnevnog funkcioniranja. Okrivljenikovo funkcioniranje tempore criminis bilo je determinirano odlučujućim utjecajem ovisnosti o alkoholu, zbog čega je vještak predložio da mu se izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11.

Nadalje, prema izvatku iz prekršajne evidencije (list 52 spisa) okrivljenik je u razdoblju od 2018. do 2020. u pet navrata prekršajno kažnjavan, i to zbog prekršaja s elementima nasilja – jedanput zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te u četiri navrata zbog prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima.

Kada se izloženo dovede u vezu s prethodno opisanim karakteristikama okrivljenika utvrđenima provođenjem psihijatrijskog vještačenja te činjenicom da je on ovdje osnovano sumnjiv da je na štetu svoga oca počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. u vezi članka 119. stavaka 1. i 2. i članka 118. stavaka 1. i 2. KZ/11., i to tako da ga je bez opravdanog razloga i neposrednog povoda izudarao šakom i nogama, tj. teško ga je tjelesno ozlijedio i time prouzročio njegovu smrt, čime je iskazao visok stupanj upornosti i bezobzirnosti u svom protupravnom postupanju, i prema ocjeni ovoga suda sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na bojazan da će okrivljenik boravkom na slobodi počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Stoga je primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i prema ocjeni ovoga suda, i nadalje nužna radi otklanjanja te opasnosti, dok se ista svrha, protivno stanovištu žalitelja, barem za sada, ne bi mogla s uspjehom ostvarivati primjenom nijedne druge blaže mjere.

Okrivljenik nije u pravu ni kada tvrdi da mu je zbog duljine dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, imajući na umu razmjer između težine kaznenog djela za koje se on tereti, kazne koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na prethodno izložene okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na njegovoj strani, načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. nije povrijeđeno.

Budući da žalba okrivljenog Z. K.1 nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi u istome bila ostvarena ni neka od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2020.