Poslovni broj: 8 Pž-1322/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 8 Pž-1322/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja Z.H. d.o.o., Z., OIB …, P. Č., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ž. & P d.o.o. u Z., protiv tuženika T. G. d.o.o.-u stečaju, Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 277,29 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2430/2019 od 28. siječnja 2020., 4. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika T.G. d.o.o.-u stečaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2430/2019 od 28. siječnja 2020. u točki I. i točki III. njezine izreke za iznos od 537,50 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni Povrv-2430/2019 od

28. siječnja 2020. u točki III. njezine izreke za iznos od 187,50 kn i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja Z.H. d.o.o., P. Č. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 kn (stoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa) kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. H. iz Z., poslovni broj Ovrv-5376/2019 od 17. lipnja 2019. za iznos glavnog potraživanja od 277,29 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine iznose glavnice teku od datuma preciziranih u izreci presude do isplate te za iznos troškova ovršnog postupka od 262,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je predmetni platni nalog za iznos ovršnog troška od 56,62 kn i predvidivog ovršnog troška u iznosu od 433,75 kn te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (točka III. izreke).

 

Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i III. izreke prvostupanjske presude, zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe vidljivo je da je tuženik podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti. Ne traži trošak žalbenog postupka.

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana, osim u odnosu na dio odluke o troškovima parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 277,29 kn s osnove pruženih usluga odvoza i odlaganja komunalnog otpada u razdoblju od srpnja do prosinca 2018. za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi …, Z..

Uvodno se napominje da ovaj spor predstavlja spor male vrijednosti (čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

U sporovima male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, žalba se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga navodi tuženika kojima osporava pravilnost i potpunost činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud nisu razmatrani.

Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu je drugostupanjski sud pazio po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

Prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporovima male vrijednosti, pa tako niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju tuženik ističe.

Naime, protivno navodima tuženika, površina stana u njegovom vlasništvu nije odlučna činjenica u ovom postupku, jer tužitelj svoju uslugu ne naplaćuje prema površini nekretnine.

Odredbom čl. 33. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (,,Narodne novine“ broj 94/13 i 73/17; dalje: ZOGO) propisano je da davatelj usluge (tužitelj u ovom postupku) cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada. Dakle, površina prostora nije relevantna za određivanje jedinične cijene, već se jedinična cijena određuje prema masi otpada ili volumenu spremnika.

Slijedom navedenog, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ne postoji bilo kakva proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Presudu je moguće ispitati.

Na utvrđeno činjenično stanje da je tužitelj izdao utužene račune za pruženu uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada za razdoblje od srpnja do prosinca 2018. za stan na adresi ..., Z., da je tuženik u matičnim evidencijama tužitelja evidentiran kao korisnik usluge odlaganja i odvoza komunalnog otpada za stan na navedenoj adresi, da je tuženik vlasnik dvosobnog stana A4 na drugom katu na adresi ..., Z., da je tuženik u utuženom razdoblju koristio tužiteljevu uslugu odvoza otpada, da tuženik nije osporavao visinu tužiteljeva potraživanja te da tuženik nije podmirio tužiteljevo potraživanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 30. st. 5. ZOGO-a i održao platni nalog na snazi (čl. 451. st. 3. ZPP-a) u odnosu na glavno potraživanje.

Predmetna odredba propisuje da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

Budući da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tuženik vlasnik stana u zgradi na adresi ..., Z. te da je koristio tužiteljevu uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada, tužitelju pripada pravo isplate naknade za pruženu uslugu (a čiju visinu tuženik nije sporio).

Tuženiku se napominje i da ovaj sud nije vezan pravnim shvaćanjima drugih sudova, osim u slučaju iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima (,,Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16 i 67/18).

Odluka prvostupanjskog suda o troškovima ovršnog postupa pravilna je i po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) i po visini (čl. 155. ZPP-a). Odredbom Tbr. 11. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (,,Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa), propisano je da se u postupcima iz Tbr. 7. t. 8. Tarife (parnični postupci u kojima je vrijednost predmeta spora manja od iznosa od 1.000,00 kn i u kojima odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova), za sastav prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ako je vrijednost glavne tražbine iznosi do 250,01 kn do 1.000, 00 kn nagrada u visini 60% nagrade iz Tbr. 7. t. 1.

Stoga tužitelju, sukladno njegovom zahtjevu, u okviru troškova ovršnog postupka pripada pravo na naknadu troškova sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 187,50 kn (Tbr. 11. t. 2. vezano uz Tbr. 42. i Tbr 50. Tarife) i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kn (čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, ,,Narodne novine“ broj: 8/11, 112/12 i 114/12), odnosno ukupno iznos od 262,50 kn.

Slijedom prethodno navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

Međutim, prilikom određivanja visine troškova parničnog postupka, prvostupanjski je sud zanemario da postupak određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku te postupak pred parničnim sudom koji se vodi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, predstavljaju jedinstveni postupak u pogledu prava na trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku.

Stoga, kada vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.000,00 kn (kao u ovom konkretnom slučaju), na temelju odredbe Tbr. 7. t. 8. Tarife, stranci za cijeli postupak pripada pravo na trošak zastupanja po odvjetniku u visini jednokratne naknade, a ne zasebno za trošak određivanja ovrhe, a zasebno za trošak parnice. Intencija određivanja jedinstvene naknade je postići razmjer između vrijednosti predmeta spora i troškova koje stranka snosi, a kumuliranjem troškova ovršnog i parničnog postupka navedeni bi razmjer bio narušen.

Pravilnom primjenom Tbr. 7. t. 8. Tarife tužitelju je, uz trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 187,50 kn, koji je prvostupanjski sud dosudio tužitelju, na ime troškova parničnog postupka valjalo priznati još 437,50 kn na ime zastupanja po odvjetniku za prvostupanjski postupak (budući da jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak iznosi 625,00 kn) i 100,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu prema Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama, ,,Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15), odnosno ukupno iznos od 537,50 kn.

Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 187,50 kn (koji je uključen u jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak) valjalo odbiti.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 4. prosinca 2020.

Sudac

Josip Turkalj