Broj: Kž 21/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. V., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 3. te člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. siječnja 2018. broj K-27/17-23, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. V., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 3. te člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Vladmira Vargeka iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. V. po branitelju, odvjetniku F. Š., zbog povrede kaznenog zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti iz istražnog zatvora.

Žalba nije osnovana.

Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ona ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebne pretpostavke te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost na strani optuženika jer, prema tvrdnjama žalitelja, u iskazu oštećenice postoji čitav niz nejasnoća i proturječnosti, a njen se iskaz ujedno ne podudara s nalazom iz provedenog biološkog vještačenja, pri čemu mehanizam nastanka njenih ozljeda ničim nije dokazan. Međutim, kako je već rečeno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje opće pretpostavke za mjeru istražnog zatvora iz odredbe članka 123. stavka 1. ZKP/08., u vidu postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji. Pri tomu je pravno neodlučna ponovno žalbom istaknuta okolnost da tijekom 15 godina braka optuženika i oštećenice, u kojem je rođeno troje djece, nije bilo nikakvih incidenata, dok će odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, pa tako i ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza, donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave i svih izvedenih dokaza.

Nadalje, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti ponovljenim tvrdnjama žalitelja da je prvostupanjski sud „insinuirao krivnju“ optuženika i povrijedio načelo presumpcije nevinosti jer je prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženika uzeo u obzir činjenicu da se protiv njega vodi drugi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Čakovcu. No, iako je točno da vođenje drugog kaznenog postupka protiv optuženika ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela jer bi to bilo protivno načelu pretpostavke nedužnosti optuženika, žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika prvostupanjski sud utemeljio, ne samo na činjenici da je protiv njega u tijeku i drugi kazneni postupak, već i na okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv u ovom postupku. Ujedno se ističe žalitelju da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da događaj zbog kojeg se protiv optuženika vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Čakovcu datira s 22. ožujka 2017., dok se u ovom postupku javlja osnovano sumnjivim za događaj na štetu iste oštećenice koji datira s 2. kolovoza 2017., dakle svega nekoliko mjeseci nakon događaja koji mu se inkriminira pred Općinskim sudom u Čakovcu, a pravno je kvalificiran kao teže kazneno djelo, što je pravilno uočio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da navedene okolnosti, uz način počinjenja djela te uloženu brutalnost postupaka za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, upućuju na pojačani stupanj kriminalne količine i nepopustljivosti optuženika te eskalaciju njegovih protupravnih postupaka prema istoj oštećenici, pa stoga i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika.

Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je, unatoč dosadašnjoj optuženikovoj neosuđivanosti, nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, a protivno žalbenim navodima, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik.

Budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika, kojima se opetovano ističu socijalno-ekonomske i obiteljske prilike optuženika te njegovo uzorno ponašanje u istražnom zatvoru i okolnost da se oštećenica odselila od optuženika, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. siječnja 2018.