- 1 -              I Kž-Us 64/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 64/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.  i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 7. svibnja 2020. br. K-Us-19/14, u sjednici održanoj 4. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Splitu presudom od 7. svibnja 2020. br. K-Us-19/14 je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) oslobodio od optužbe opt. I. B. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Optuženik je po branitelju mr. Ž. G., odvjetniku iz S., podnio odgovor na žalbu USKOK-a s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja USKOK ističe da je optuženik u odnosu na obje isporuke droge kokaina bio u kontaktu sa M. B. i V. V. koji je i 4. prosinca 2008. zatečen s drogom kokain. Pri tome ukazuje i na komunikacije između optuženika i M. B. te V. V..

 

Protivno žalbenim navodima osnovano prvostupanjski sud zaključuje da nema dovoljno dokaza da se optuženika dovede u vezu s inkriminiranom isporukom droge.

 

Naime, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka I. E., B. B. i K. F., optuženika su poznavali iz poslovnih odnosa u vezi prometa nekretnina. Time su na indirektan način potvrdili obranu optuženika da je njegovo kontaktiranje s određenim članovima inkriminirane grupe bilo isključivo u vezi prometa nekretnina.

 

Posebno se to odnosi na kontaktiranje sa V. V. koji je prodavao zemljište, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka F., te kupoprodajnog ugovora od 16. rujna 2009. godine.

 

Stoga prvostupanjski sud osnovano prihvaća da su se telefonski kontakti optuženika i V. V. odnosili upravo na trgovanje nekretninama, jer se iz sadržaja tih razgovora ne može sa izvjesnošću izvesti neki drugi zaključak. Isti zaključak se odnosi i na kontaktiranje optuženika sa M. B., tim prije što nije zabilježen niti jedan kontakt sa nepoznatom osobom s kojom bi optuženik dogovarao prodaju opojne droge za M. B., kako ga se tereti.

 

Ranijom optužnicom (prije njezine izmjene), optuženika se teretilo da je kontaktirao s K. F., što nije niti bilo sporno međutim, očigledno nije dokazano da bi se ti kontakti odnosili na prodaju droge, jer je u konačnici K. F. pravomoćno oslobođen od optužbe, jer dokaza za protivan zaključak nije bilo.

 

Dakle, kontakti optuženika i F. nisu dali dovoljno vjerojatnosti da bi se radilo o trgovini drogom, a s obzirom da nisu utvrđeni kontakti optuženika sa bilo kojom nepoznatom osobom, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da se iz telefonskih razgovora optuženika može zaključiti da bi optuženik B. imao bilo kakve kontakte u vezi trgovine drogom. Na protivan zaključak sa sigurnošću ne upućuju ni upotrjebljeni izrazi u telefonskim razgovorima na koje se poziva žalba, jer kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud, isti mogu imati višestruko značenje, a ne samo ono koje im daje žalba USKOK-a.

 

U odnosu na odlazak V. V. u Zagreb, 22. listopada 2008. i 4. prosinca 2008. godine, prvostupanjski sud utvrđuje da se tamo sastao sa K. F., kako to proizlazi iz izvješća PNUSKOK-a i tada između njih nije došlo do primopredaje droge, koje utvrđenje se niti ne osporava žalbom USKOK-a.

 

Kako je optuženik telefonski kontaktirao sa F. koji je oslobođen od optužbe, to nije bilo u vezi prodaje droge, jer nije utvrđeno da bi F. bio s tim povezan, već je prihvatljiva obrana optuženika da je to bilo u vezi nekretnina koje je V. prodavao i da su se V. i F. našli u Zagrebu u vezi tog posla. Tko je osoba od koje je V. preuzeo drogu, za sada nije pouzdano utvrđeno, ali je sa sigurnošću utvrđeno da optuženik nije kontaktirao sa nepoznatom osobom iz Zagreba, pa osnovano prvostupanjski sud zaključuje da nema dokaza o povezanosti optuženika sa transakcijom droge iz Zagreba u Split i takva ocjena prvostupanjskog suda nije s uspjehom osporena žalbenim navodima.

 

Stoga nije prihvaćena žalba USKOK-a zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. prosinca 2020.