Poslovni broj 3 Gž-816/2019-2

 

 

 

 

 

 

                           Poslovni broj 3 Gž-816/2019-2

 

                                                                                   

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari tužitelja F. b. p.l.c., T. B. C., …, …, 1551 S., Malta, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., …, protiv tuženice M. S., OIB: …, …, B., N., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-62/2019 od 14. svibnja 2019., 4. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženice M. S. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-62/2019 od 14. svibnja 2019. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Z. M. J. poslovni broj Ovrv-6264/2018 od 22. veljače 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženici M. S. da tužitelju F. b. p.l.c. isplati iznos od 3.168,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici M. S. da tužitelju F. b. p.l.c. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.086,57 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-62/2019 od 14. svibnja 2019. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z. M. J. poslovni broj Ovrv-6264/2018 od 22. veljače 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženici M. S. da tužitelju F. b. p.l.c. isplati iznos od 8.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2017. te u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženici M. S. naloženo da tužitelju F. b. p.l.c. na trošak parničnog postupka u iznosu od 1.086,57 kuna naknadi zatezne kamate tekuće od 13. listopada 2017. do 13. svibnja 2019. i u dijelu u kojem je tuženici M. S. naloženo da tužitelju F. b. p.l.c. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.143,43 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2017. do isplate i za navedeno sudi:

 

              1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Z. M. J. poslovni broj Ovrv-6264/2018 od 22. veljače 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženici M. S. da isplati tužitelju F. b. p.l.c. iznos od 8.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2017. te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

              2. Odbija se zahtjev tužitelja F. b. p.l.c. za naknadu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 1.086,57 kuna tekućih od 13. listopada 2017. do 13. svibnja 2019. i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.143,43 kuna sa zateznim kamatama kao neosnovan.

 

              III. Odbija se zahtjev tužitelja F. b. p.l.c. za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom je usvojen zahtjev tužitelja sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Z. M. J. poslovni broj Ovrv-6264/2018 od 22. veljače 2018. te je naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 11.168,00 kuna sa zateznom kamatom od 13. listopada 2017. do isplate, u roku od 8 dana (točka I. izreke) i naloženo je tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.230,00 kuna sa zateznom kamatom od 13. listopada 2017. do isplate, sve u roku od 8 dana (točka II. izreke).

 

              Protiv navedene presude žali se tuženica navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je tražila odgodu ročišta jer nije bila u mogućnosti pristupiti na isto pa da nije dobila priliku dostaviti svoje dokaze. Navodi da joj je na račun uplaćeno 8.000,00 kuna, a ne 16.000,00 kuna te da ne priznaje duplo veći dug. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

              U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je tuženica sklopila ugovor o kreditu 14. lipnja 2017. te je postupila sukladno uputama tužitelja jer da joj on inače ne bi isplatio novac. Smatra da su žalbeni navodi paušalni i usmjereni na prolongiranje obveze za plaćanje kredita. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 - isp. 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Međutim, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

              Naime, iz prvostupanjskog spisa proizlazi da su stranke 14. lipnja 2017. sklopile ugovor o kreditu (list 18-20 spisa) na iznos glavnice od 16.000,00 kuna s premijom od 345,00 kuna na temelju kojeg će tužitelj isplatiti tuženici iznos od 8.000,00 kuna, a iznos od 8.000,00 kuna društvu S. D. koje je osnovano u skladu s latvijskim pravom, sa sjedištem na adresi …, LV-1011, R., Latvija. Nadalje, iz navedenog ugovora proizlazi da su stranke suglasne da S. D. jamči za bilo koje i sve obveze plaćanja preuzete od strane tuženice prema tužitelju, kako je to ugovoreno temeljem ugovora o zahtjevu za jamstvo sklopljenog između tužiteljice i S. D. kao jamca.

 

              Odredbom čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO) je propisano da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanu obliku (čl. 105. ZOO-a).

 

              Međutim, iz prvostupanjskog spisa proizlazi da su stranke ugovora o zahtjevu za jamstvo (listovi 21-25 spisa), jamac (društvo S. D.) i tuženica kao korisnica kredita što je protivno odredbi čl. 104. ZOO-a prema kojoj se jamac obvezuje vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika.

 

Nadalje, jamstvom nastaju obveze i za dužnika i za jamca, dok iz ovako sklopljenog ugovora o kreditu ne proizlazi da se jamac obvezuje vjerovniku niti da za jamca na temelju ovako sklopljenog ugovora nastaje bilo kakva obveza što je protivno institutu jamstva.

 

Odredbom čl. 109. st. 2. ZOO-a je propisano pak da jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima. Naprotiv, iz ovakvog ugovora o kreditu ne proizlazi da jamac odgovara za ispunjenje obveze dužnika nego upravo suprotno – da dužnik odgovara i za iznos koji mu je pozajmljen i za iznos koji je isplaćen na račun navodnog jamca.

 

Zaključno, ugovor o zahtjevu za jamstvo nije niti sklopljen budući da ga tuženica, a niti društvo S. D., nisu potpisali, a niti se na samom ugovoru o zahtjevu za jamstvo ne navodi na koji se ugovor o kreditu on odnosi.

 

              Uz sve navedeno, valja još reći i to da tužitelj nije niti dokazao da je isplatio trgovačkom društvu S. D. (tzv. jamcu) iznos od 8.000,00 kuna, koji potražuje od tuženice. Tužitelj je dokazao samo da je s tuženicom sklopio ugovor o zajmu na iznos od 8.000,00 kuna koji iznos joj je isplatio na njen račun u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., što on i tvrdi i što proizlazi iz dopisa Hrvatske poštanske banke d.d. (list 91-92 spisa) i navedeni iznos je ovlašten potraživati od tuženice.

 

U odnosu na povrat zajma mjerodavno pravo predstavljaju odredbe čl. 499. st. 1. u vezi s čl. 342. st. 1. ZOO-a.

 

              Odredba čl. 499. st. 1. ZOO-a propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

             

              Ugovorom o kreditu se tužitelj obvezao tuženici isplatiti iznos od 8.000,00 kuna (dok se iznos od daljnjih 8.000,00 kuna obvezao isplatiti trgovačkom društvu S. D., a ne tuženici pa nije ovlašten od tuženice zahtijevati isplatu daljnjeg iznosa od 8.000,00 kuna) pa je sukladno odredbi čl. 499. st. 1. ZOO-a i čl. 342. st. 1. ZOO-a tuženica navedeni iznos dužna vratiti tužitelju.

 

              Tužitelj tužbom potražuje iznos od 11.168,00 kuna navodeći da je tuženica već izvršila uplatu iznosa od 5.177,00 kuna. Budući da tužitelj neosnovano potražuje iznos od 8.000,00 kuna isplaćenih na račun tzv. jamca, obveza je tuženice da tužitelju isplati iznos od 3.168,00 kuna sa zateznim kamatama te je za navedeni iznos ovom drugostupanjskom presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z. M. J. poslovni broj Ovrv-6264/2018 od 22. veljače 2018. dok je navedeni platni nalog ukinut za iznos od 8.000,00 kuna sa zateznim kamatama i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev.

 

              U odnosu na žalbene navode tuženice da je tražila odgodu ročišta jer nije bila u mogućnosti pristupiti na isto, valja reći da je prvostupanjski sud na prijedlog tuženice odgodio ročište određeno za 5. studenog 2018. te istodobno odredio ročište za 29. studenog 2018. za koje je tuženica ponovno tražila odgodu, iako bez odgovarajućeg dokaza o nemogućnosti pristupa na oba zakazana ročišta. Nadalje, tuženica je uredno pozvana na ročište određeno za 21. veljače 2019., ali niti na to ročište nije pristupila niti opravdala nedolazak. Stoga su neosnovani njeni žalbeni navodi kojima sadržajno ističe žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

 

              Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadom troška ovog postupka. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa), tužitelju pripada trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 21. veljače 2019. i 11. travnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 29. studenog 2018. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) odnosno na ime zastupanja mu pripada iznos od 3.500,00 kuna čemu valja pridodati i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 330,00 kuna pa tužitelj ima pravo na 3.830,00 kuna. Tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kuna, koje mu je dosudio prvostupanjski sud, budući da iz spisa ne proizlazi da je tužitelj doista i platio navedenu sudsku pristojbu.

 

              S obzirom na to da je tužitelj uspio u parničnom postupku u omjeru od 28,37 % od postavljenog tužbenog zahtjeva, na ime troškova zastupanja pripada mu iznos od 1.086,57 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2019. do isplate.

 

              Tužitelju na dosuđeni trošak parničnog postupka pripadaju kamate od presuđenja do isplate. Ovo stoga jer je predmetni postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu koji je nastavljen povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi javnog bilježnika kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pa, budući da o zahtjevu za naknadu troškova postupka, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a, sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom, to ni zatezne kamate ne mogu početi teći prije donošenja odluke o tim troškovima u parničnom postupku. Zbog navedenog je prvostupanjski sud odredivši tijek zateznih kamata od 13. listopada 2017., dakle i prije nego što je postupak uopće i započeo, pogrešno primijenio materijalno pravo, jer tužitelju na troškove postupka pripadaju kamate od presuđenja odnosno od 14. svibnja 2019. do isplate.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog u dijelu kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati 3.168,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2017. do isplate i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.086,57 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2019. do isplate (kao što je odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude).

 

Također je valjalo u smislu odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti odluku suda prvog stupnja pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog u dijelu kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati 8.000,00 kuna sa zateznim kamatama te u tom dijelu ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju na troškove postupka u iznosu od 1.086,57 kuna isplati zatezne kamate od 13. listopada 2017. do 13. svibnja 2019. i u dijelu u kojem joj je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.143,43 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2017. te u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

 

Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastavljanja odgovora na žalbu je odbijen (točka III. izreke ove drugostupanjske presude) s obzirom na to da ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a).

 

 

U Velikoj Gorici 4. prosinca 2020.

 

 

                                                                                                                                    Sudac

 

                                                                                                                              Goran Škugor, v.r.