Broj: Kž 31/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Š. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2017. broj Kv-I-266/2017 (K-28/14), o ukidanju jamstva u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. Š. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17.), ukinuto je jamstvo kojim je zamijenjen istražni zatvor određen protiv optuženog V. Š. S. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.), a koje jamstvo je određeno rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 9. prosinca 2011. broj Kir-4082/11 te glasi na svotu novca u iznosu 100.000,00 (stotisuća) eura, a sastoji se u polaganju gotovog novca u tom iznosu te upisom založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku ..., katastarske općine B., katastarske čestice broj ... katastarske općine B., upisane kao stojna kuća i bunar površine 77 m², katastarske čestice broj ... katastarske općine B., upisane kao vrt površine 663 m² i katastarske čestice broj ... katastarske općine B., upisane kao vrt površine 161 m², sveukupne vrijednosti 240.000,00 (dvjestočetrdesettisuća) eura. Pod točkom II. izreke rješenja, određeno je da se novčana svota 100.000,00 (stotisuća) eura položena na ime jamstva ima vratiti uplatiteljici J. Š., OIB ..., na njen tekući račun otvoren kod R. A. d.d., broj ..., po pravomoćnosti rješenja. Pod točkom III. izreke rješenja naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Starom Gradu da po pravomoćnosti rješenja izvrši brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini opisanoj pod točkom I. izreke pobijanog rješenja.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada, upirući na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u žalbi navodi da su paušalni zaključci prvostupanjskog suda o nepostojanju opasnosti od bijega te o izostanku iteracijske opasnosti na strani optuženika, kao i da je izreka pobijanog rješenja proturječna razlozima rješenja jer prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu državnog odvjetnika za određivanje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08. protiv optuženika postavljenom na sjednici izvanraspravnog vijeća 25. rujna 2017.

 

Naime, iako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke referira na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 2017. broj II Kž-429/2017 i II Kž-430/2017, kojim su ukinuta rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2017. broj Kv-I-187/2017 (K-28/14) i od 16. listopada 2017. broj Kv-I-220/2017 (K-28/14), uz jasno dane naputke prvostupanjskom sudu u pogledu daljnjeg postupanja u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud zanemaruje da je ukinuto rješenje od 25. rujna 2017. broj Kv-I-187/2017 (K-28/14), u točki II. izreke rješenja, sadržavalo i odluku kojom se odbija prijedlog državnog odvjetnika za određivanje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08. Kako je to rješenje ukinuto u cijelosti, ukinuta je i odluka iz točke II. izreke tog rješenja te je u ponovljenom postupku bilo potrebno iznova razmatrati osnovanost prijedloga državnog odvjetnika i nedvosmisleno o tome odlučiti, što je međutim u izreci pobijane odluke izostalo.

 

U obrazloženju pobijane odluke, a u odnosu na utvrđivanje potrebe za određivanje blažih mjera kao zamjene za istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., navodi se da vijeće smatra da na strani optuženika ne postoje osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od „reiteracije“, pa da stoga ne postoji potreba određivanja blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti optuženika, smatrajući da se od vremena puštanja na slobodu optuženika nisu izmijenile okolnosti koje bi ukazivale na opasnost da će počiniti novo kazneno djelo. No, pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda ozbiljno je dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetništva. Naime, prvostupanjski sud je u donošenju pobijane odluke u potpunosti propustio obrazložiti potrebu primjene predložene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u svjetlu navoda državnog odvjetnika istaknutih u žalbi podnesenoj na rješenje od 25. rujna 2017. broj Kv-I-187/17 (K-28/14), (ponovljenih u žalbi podnesenoj na sada pobijano rješenje), a koje rješenje je upravo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika ukinuto rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 2017. broj II Kž-429/2017 i II Kž-430/2017, pa je stoga i pouzdanost utvrđenja prvostupanjskog suda za sada dovedena u pitanje.

 

Nadalje, državni odvjetnik s pravom u žalbi ističe da je prvostupanjski sud zauzeo stav da je osnovan prijedlog optuženika za ukidanje jamstva kojim je zamijenjen istražni zatvor određen iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. iako nije naveo jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

Naime, prvostupanjski sud navodi da se od vremena puštanja optuženika na slobodu nisu izmijenile okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od njegova bijega. Pri tome, iako se u uvodnom dijelu obrazloženja pobijanog rješenja navodi (a proizlazi i iz podataka u spisu predmeta) da je kazneni postupak nepravomoćno dovršen te da je optuženik nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju ..., kao i da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava ..., dok se dio kazne u trajanju ... neće izvršiti ako optuženik u roku od ... od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, tu novu okolnost prvostupanjski sud potpuno ispušta iz vida, a kako to opravdano naglašava državni odvjetnik u žalbi.

 

Prvostupanjski sud ujedno utvrđuje da optuženik nije napuštao svoje boravište, iako je bio u posjedu putovnice Republike Francuske, što prema stavu prvostupanjskog suda također predstavlja okolnost koja ukazuje na nepostojanje opasnosti od optuženikovog bijega. Pri tome, međutim, sud prvog stupnja propušta jasno obrazložiti, na koju žalitelj također upire žalbom, da je optuženik u ovom kaznenom postupku uhićen na graničnom prijelazu B. prilikom pokušaja prelaska granice (na temelju kojeg utvrđenja je, među ostalim, odbijen prijedlog optuženika za ukidanje jamstva rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 16. listopada 2017. broj Kv-I-220/17 (K-28/14), koje je također ukinuto već prednje navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 2017. broj II Kž-429/2017 i II Kž-430/2017 te je žalba optuženika ocijenjena bespredmetnom).

 

Osim toga, s pravom državni odvjetnik osporava pouzdanost navedenog utvrđenja suda prvog stupnja, s obzirom na to da iz spisa predmeta doista ne proizlazi da bi prvostupanjski sud na bilo koji način provjeravao je li optuženik napuštao svoje boravište kako se u pobijanom rješenju tvrdi. Naime, kako na to opravdano ukazuje žalitelj, iz spisa predmeta vidljivo je da se optuženiku odluke suda dostavljaju putem njegova branitelja, odvjetnika N. I.

 

Budući da su time u obrazloženju pobijanog rješenja izostali jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog čega se pobijano rješenje za sada ne može valjano ispitati, to je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika sukladno odredbi članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uzeti u obzir sve primjedbe istaknute u ovom rješenju nakon čega će iznova razmotriti i preispitati postojanje svih onih odlučnih okolnosti koje utječu na donošenje pravilne odluke u povodu prijedloga optuženika za ukidanje jamstva, kao i u povodu prijedloga državnog odvjetnika za određivanje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08., pri čemu će dati jasne razloge koji se odnose na postojanje odnosno nepostojanje, kako opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, tako i opasnosti od bijega, obrazloživši ima li potrebe za primjenom blažih mjera. Potom će prvostupanjski sud donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će u svim njegovim dijelovima i valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 26. siječnja 2018.