- 1 -              III Kr 118/2019-8

Broj: III Kr 118/2019-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog G. K., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi s čankom 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2018. broj K-43/17-56 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 9. travnja 2019. broj Kž-216/2018-4, u sjednici održanoj 4. prosinca 2020.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog G. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2018. broj K-43/17-56 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 9. travnja 2019. broj Kž-216/2018-4 G. K. osuđen je zbog počinjenja produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s čankom 52. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Istom je presudom G. K. na temelju članka 69. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi.

Protiv te presude osuđeni G. K. je po branitelju, odvjetniku T. A., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, bez navođenja konkretnih zakonskih osnova kao niti prijedloga u kojem pravcu postupiti, osim prijedloga da se u smislu članka 518. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) donese rješenje o odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 15. rujna 2020. broj Ksm-DO-172/2020 podnijelo odgovor s izraženim mišljenjem da je podneseni zahtjev neosnovan.

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđeni G. K. u zahtjevu ističe da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2018. broj K-43/17-56 proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela teške krađe ,,iz čl. 229. stavka 1. u vezi čl. 52. Kaznenog zakona“ te da je protiv te presude podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. i to u pitanju je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Naime, prema mišljenju osuđenika, institut produljenog kaznenog djela ,,koji izvjesno ide in favorem optuženika (se) koristio isključivo na njegovu štetu“ jer je u konkretnom kaznenom predmetu zbrajanjem vrijednosti stvari otuđenih počinjenjem dva zasebna kaznena djela ,,sitne“ krađe iz članka 228. stavka 2. KZ/11. došlo do kažnjavanja osuđenika za teže kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. KZ/11.

Prije svega, treba napomenuti da iz naprijed naznačene pravomoćne presude jasno proizlazi da je podnositelj zahtjeva proglašen krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s čankom 52. KZ/11., a ne zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. u vezi s čankom 52. KZ/11., kako se to pogrešno tvrdi u predmetnom zahtjevu.

Nadalje, drugostupanjski se sud u obrazloženju svoje odluke na vrlo opširan način očitovao na prigovore osuđenika iznesene u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude da se ovdje zapravo radi o stjecaju dva kaznena djela tzv. sitne krađe, zbog čega da je zbrajanjem vrijednosti otuđenih stvari povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika jer da je zbog takvog postupka proglašen krivim za teže kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

Naime, drugostupanjski je sud, iznoseći jasnu i neproturječnu argumentaciju zašto u konkretnom kaznenom predmetu nije došlo do povrede kaznenog zakona, istakao da su iznosi pojedinih radnji produljenog kaznenog djela pravilno zbrojeni, navodeći da odredba članka 52. stavka 4. KZ/11. predviđa da će se produljeno kazneno djelo pravno označiti na način da se uzme u obzir zbroj vrijednosti svih stvari, imovinskih prava i koristi pribavljenih odvojenim radnjama. Pri tome je također istakao da je osuđenik radnje kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim počinio 25. siječnja 2016. i 26. siječnja 2016. na području Grada Z. u različitim trgovinama I., iz čega slijedi nesporna prostorna i vremenska povezanost radnji optuženika, u smislu odredbe članka 52. stavka 1. KZ/11.

Sve ove razloge pravne oznake osuđenikovih radnji kao produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. prihvaća i ovaj sud, zbog čega nije počinjena povreda kaznenog zakona koju osuđenik ističe u zahtjevu pa taj zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan zbog čega je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. prosinca 2020.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.