- 1 -              Kž-eu 20/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eu 20/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. T., zbog kaznenog djela iz čl. 1. st. 1., 3. st. 1. br. 1., 29. st. 1. br. 1., 29. st. 1. br. 2., 30 st. 1. br. 4. Njemačkog zakona o opojnim sredstvima i čl. 73., čl. 73.c, 51. st. 3. rečenice 2, 52, 53 Njemačkog kaznenog zakonika, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2020., br. Kv-eu 10/2020, u sjednici održanoj 4. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba os. B. T. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 10. lipnja 2020., br. Kv-eu 10/2020 je odlučio:

 

I    Utvrđuje se da je osuđeni B. T., rođen … u M., B. i H., bez prijavljenog prebivališta i boravišta u Republici Hrvatskoj, s posljednjim poznatim mjestom stanovanja u M., Republika Austrija, državljanin Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, trenutno na izdržavanju kazne zatvora u SR Njemačkoj, osuđen presudom Pokrajinskog suda u Traunsteinu, broj 6 KLs 120 JS 68455/15 spojeno s 6 KLs 120 Js 64440/16 od 10. listopada 2017., a koja presuda je postala pravomoćna 18. listopada 2017., zbog kaznenog djela nedozvoljena trgovina opojnim sredstvima u nemaloj količini u 16 realnih stjecaja, od toga u 5 slučajeva u idealnom stjecaju sa nedozvoljenim uvozom opojnih sredstava u nemaloj količini prema članku 1. stavku 1.,3. stavku 1. broju 1., 29. stavku 1. broju 1., 29., a stavku 1. broju 2., 30. stavku 1. broju 4. njemačkog Zakona o opojnim sredstvima i članku 73., 73.c, 51. stavku 3. rečenici 2., 52., 53. njemačkog Kaznenog zakonika, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina i 3 (tri) mjeseca, jer je:

 

-              u Nizozemskoj imao dostavljače heroina i kokaina u vremenskom razdoblju od listopada/studenog 2014. do sredine lipnja 2015. te heroin i kokain dobavljao u nemaloj količini i isto dalje prodavao na području B., F. i Salzburga u Austriji osuđenima A. K., W. M., S. A. i A. A.. Transport opojnih sredstava je slijedio uvijek preko različitih kurira koji su većim dijelom ostali nepoznati, a djelomično i preko suosuđenog M. P.. Kuriri su radili prema točnim uputama osuđenika i opojna sredstva su dovozili do određenih preuzimatelja prema uputama osuđenika. On je osuđen zbog 6 slučajeva. Opojna sredstva su imala vrijednost od 428.600,00 EUR-a.

 

II              Utvrđuje se da kazneno djelo opisano u točki I. izreke ove presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 2. Kaznenog zakona  („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 12 godina.

 

III       Utvrđuje se da je točkom III. izreke Presude Pokrajinskog suda u Traunsteinu, broj 6 KLs 120 JS 68455/15 spojeno s 6 KLs 120 Js 64440/16 od 10. listopada 2017., a koja presuda je postala pravomoćna 18. listopada 2017., naloženo oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom iz točke I izreke ove presude, od osuđenog B. T., u ukupnom novčanom iznosu od 428.600,00 EUR-a.

 

IV              Na temelju članka 63. u vezi s člankom 64. stavkom 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s država članicama Europske unije ("Narodne novine" broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. - u daljnjem tekstu ZPSKS-EU) priznaje se odluka o oduzimanju imovine od osuđenog B. T. iz točke III izreke presude Pokrajinskog suda u Traunsteinu, broj 6 KLs 120 JS 68455/15 spojeno s 6 KLs 120 Js 64440/16 od 10. listopada 2017., a koja presuda je postala pravomoćna 18. listopada 2017., kojom je naloženo oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom iz točke I izreke ove presude, i to u nenaplaćenom novčanom iznosu od 427.112,43 EUR-a na dan 10. lipnja 2020., a koji iznos je izražen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 10. listopada 2017.

 

V      Na temelju članka 71. stavka 1. točke 2. ZPSKS-EU u vezi s člankom 64. stavkom 1. ZPSKS-EU, 50 % naplaćenog novčanog iznosa iz točke IV izreke ove presude bit će uplaćeno u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, a 50 % naplaćenog novčanog iznosa doznačit će se SR Njemačkoj.

 

Protiv te presude žali se osuđenik po braniteljici L. M. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni te troškovima kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka osuđenik navodi da je izreka pobijane presude proturječna njezinim razlozima, a i razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime ukazuje na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Pri tome osuđenik navodi da iz izreke pobijane presude proizlazi da je priznata odluka o oduzimanju imovinske koristi u nenaplaćenom iznosu od 427.112,43 EUR na dan 10. lipnja 2020., a koji iznos je izražen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 10. listopada 2017., dok je u obrazloženju navedeno da se radi o preostalom nenaplaćenom iznosu dugovanja po osnovi naloga koji se svaki mjesec smanjuje za 100,00 EUR a kasnije se navodi da je 10. lipnja 2020. Državno odvjetništvo Traunstein dostavilo podatak da preostali dio nenaplaćenog dugovanja osuđenika po osnovi naloga na dan 10. lipnja 2020. iznosi 437.112,43 EUR.

 

Protivno žalbenim navodima, nema proturječja između izreke i obrazloženja pobijane presude, jer je presudom stranog suda osuđeniku oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom za koje je osuđen u iznosu od 428.600,00 EUR, kako to proizlazi iz toč. III. izreke pobijane presude. Kako je u međuvremenu očigledno naplaćen iznos od 100,00 EUR nalog za oduzimanje imovinske koristi nadležnog državnog odvjetništva izdan je na iznos od 427.112,43 EUR, što je priznato i navedeno u točki IV. izreke pobijane presude.

 

Kako se pojavilo kao sporno pitanje umanjenje nenaplaćenog iznosa dugovanja za svaki mjesec za 100,00 EUR zatraženo je pojašnjenje od nadležnog tijela države izdavanja naloga i iz očitovanja Državnog odvjetništva Traunstein dobiven je podatak da je na dan 10. lipnja 2020. dug iznosio 427.112,43 EUR, što je i obrazloženo u pobijanoj presudi, pa obrazloženje nije nejasno, proturječno samo sebi niti je u suprotnosti sa izrekom pobijane presude.

 

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje u žalbi osuđenika.

 

Neosnovano žalba osuđenika smatra da je cjelokupni iznos oduzete imovinske koristi trebalo izraziti u kunskoj protuvrijednosti, jer se prema čl. 64. st. 4. ZPSKS-EU iznos naplaćuje u valuti na koju glasi, a ako to nije moguće, iznos će nadležni sud izraziti u domaćoj valuti prema tečaju na dan izdavanja odluke.

 

Navedeno je prvostupanjski sud akceptirao i navod u točki IV. izreke pobijane presude je u cijelosti u skladu sa zakonom, a navodom "u nenaplaćenom novčanom iznosu od 427.112,43 EUR na dan 10. lipnja 2020., a koji iznos je izražen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 10. listopada 2017." tražbina je u cijelosti odrediva. S obzirom da se izvršava izreka, nema dvojbe da je to iznos od 427.112,43 EUR koji se odnosi isključivo na nenaplaćeni dio oduzete imovinske koristi, a ne i na troškove kaznenog postupka.

 

Odluka iz točke V. izreke pobijane presude je u skladu s čl. 71. st. 1. toč. 2. ZPSKS-EU i iz žalbe osuđenika nije razvidno o kakvoj povredi bi se radilo, samo iz razloga jer je ova odredba navedena u izreci pobijane presude, a žalba smatra da joj tu nije mjesto.

 

To što se u potvrdi ne navode brojevi računa i banke gdje su isti otvoreni, te nenavođenje OIB-a osuđenika u pobijanoj presudi, ne čini pobijanu presudu manjkavom, jer se radilo o priznanju strane presude, a ne izvršenju, kada će navedeni podaci, a koji postoje u spisu, biti neophodni.

 

Stoga nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona.

 

U uvodu žalbe ističe se i žalbeni osnov zbog odluke o kazni i troškova kaznenog postupka, što se ne obrazlaže, jer očigledno nije niti bilo, niti moglo biti predmet ove žalbe.

 

S obzirom na navedeno, nije prihvaćena žalba osuđenika, a kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 4. prosinca 2020.