- 1 -              II Kž 503/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 503/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 9. studenog 2020. broj K-11/20 o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 4. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog S. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 9. studenog 2020. broj K-11/20 o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog S. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11. na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. B. koji može trajati do pravomoćnosti presude.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. B. po branitelju, odvjetniku K. Š. s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „ukinuti istražni zatvor okrivljenom koji u ovom trenutku predstavlja vrlo drastičnu i represivnu mjeru, te se predlaže istražni zatvor zamijeniti drugom, alternativnom, svakako blažom mjerom za okrivljenog, posebice nekom mjerom opreza, a koje mjere će isti bespogovorno poštivati do okončanja postupka“.

 

Žalba optuženog S. B. nije osnovana.

 

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela kod optuženika s obzirom na to da je do sada osuđivan za istovrsna kaznena djela i to kaznena djela teške krađe i prijevare, sve na uvjetne osude, a kazneno djelo razbojništva za koje je nepravomoćno osuđen u ovom kaznenom postupku počinio je za vrijeme trajanja roka provjeravanja, zbog čega mu je uvjetna osuda i opozvana. Osim toga, i prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra kod optuženika je dijagnosticiran antisocijalni poremećaj ličnosti zbog kojeg postoji i opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

 

Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi optuženika da te okolnosti ne upućuju na činjenicu da bi mogao ponoviti ili pak dovršiti pokušano kazneno djelo, a da je osuđivan samo jednom te je kazneno djelo počinio nakon isteka uvjeta.

 

Kraj utvrđenih okolnosti, bez značaja su žalbeni navodi optuženika da je odrastao u emocionalno deprivirajućim okolnostima, da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da se njegov poremećaj ne može liječiti, da je priznao počinjenje kaznenog djela te da je otac trogodišnje kćerke i da ga čeka zaposlenje.

 

S obzirom na sve navedeno i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog, svrha istražnog zatvora ne bi se mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, a uzimajući u obzir težinu kaznenog djela za koja je nepravomoćno osuđen optuženik kao i izrečenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci te potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, njegovim dosadašnjim trajanjem nije narušeno načelo razmjernosti.

 

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 4. prosinca 2020.