- 1 -              II Kž 502/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 502/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak,  101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16. listopada 2020. broj Kv I-349/20 (Kov-24/20-11) ispravljenog rješenjem istog suda od 21. listopada 2020. broj Kv I-349/20 (Kov-24/20-16), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Z. Đ.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. Đ. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavcima 1. i 2. KZ/11., pod točkom 1.) izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. Đ. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom 2.) izreke, na temelju članka 124. stavka 4. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor je okrivljenom Z. Đ. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. Đ. po branitelju, odvjetniku V. M., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prigovarajući zakonitosti pobijanog rješenja, okrivljenik u žalbi navodi da je istražni zatvor u predmetnom kaznenom postupku određen rješenjem suca istrage od 21. srpnja 2020. i to na prijedlog državnog odvjetnika koji prijedlog je po stavu žalbe, bio nedopušten, jer je protiv okrivljenika u tom trenutku već bio određen istražni zatvor u drugom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci.

 

S obzirom na to da je odredbom članka 130. stavka 1. ZKP/08. određeno da istražni zatvor može trajati od dana lišenja slobode, kao jedini mogući dan početka računanja roka te da sudac istrage nema pravo određivati bilo koji drugi datum kao dan početka računanja roka, a okrivljenik je lišen slobode samo 22. travnja 2020. i to u drugom postupku koji s vodio pred općinskim sudom, mišljenje je žalitelja da je istražni zatvor u ovom kaznenom postupku nezakonito određen rješenjem suca istrage jer su 22. srpnja 2020. protiv okrivljenika istovremeno egzistirala dva istražna zatvora. ,,Jedina solucija“, prema stavu žalbe ,,je da je okrivljenik za trenutak pušten na slobodu nakon isteka istražnog zatvora određenog rješenjem općinskog suda (a što je i trebao biti nakon što mu je u tom predmetu ukinut istražni zatvor) i potom odmah lišen slobode“.

 

Stoga, okrivljenik smatra da su, budući da zakonom nije predviđeno egzistiranje dva istražna zatvora istovremeno niti nastavljanje jednog istražnog zatvora na drugi bez puštanja okrivljenika na slobodu i ponovnog lišenja slobode, prijedlog za određivanje istražnog zatvora i rješenje suca istrage kojim je taj prijedlog usvojen, a posljedično tome i pobijano rješenje kojim je istražni zatvor produljen, nedopušteni odnosno na zakonu neutemeljeni.

 

Iznesenim žalbenim prigovorima okrivljenik nije s uspjehom doveo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.

 

Naime, iako je žalitelj u pravu kada tvrdi da u situaciji kada se protiv iste osobe vodi više kaznenih postupaka, procesno nije moguće da protiv te osobe istovremeno egzistiraju dva rješenja o istražnom zatvoru, to ovdje nije slučaj.

 

Naime, u ovom je kaznenom predmetu rješenjem suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 21. srpnja 2020. broj Kir-514/2020 protiv okrivljenika određen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08. pri čemu je u izreci navedeno da isti može trajati najdulje mjesec dana te da se računa od 22. srpnja 2020. te da se okrivljenik trenutno nalazi u istražnom zatvoru u G., na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci broj Kov-238/20, Kov-237/20 od 23. travnja 2020., odnosno KV-299/20, Kov-237/20 od 12. svibnja 2020. osnovom odredbe članka 123. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08., s trajanjem najkasnije do 22. srpnja 2020. (list 94). Također, u obrazloženju tog rješenja je jasno navedeno da je vrijeme trajanja istražnog zatvora određeno u skladu s odredbom članka 130. stavka 1. ZKP/08. počev od dana isteka istražnog zatvora koji je protiv okrivljenika određen navedenim rješenjem Općinskog suda u Rijeci.

 

Iz spisu priloženog rješenja Općinskog suda u Rijeci od 22. srpnja 2020. broj Kv-488/20 (K-353/20-41) vidljivo je da je u kaznenom predmetu koji se protiv okrivljenika vodi pred Općinskim sudom u Rijeci zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i drugih, na temelju odredaba članka 127. stavka 4., članka 125. stavka 1. točke 7. i članka 133. stavka 1. točke 2. ZKP/08. protiv okrivljenika ukinut istražni zatvor te je određeno da se okrivljenik ima odmah pustiti na slobodu.

 

Prema tome, budući da je okrivljeniku s danom 22. srpnja 2020. ukinut istražni zatvor u kaznenom predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, nije bilo formalnopravnih zapreka da se s istim danom odredi istražni zatvor u drugom kaznenom predmetu pa su izneseni žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

 

Prigovarajući, nadalje, pravilnosti pobijanog rješenja, okrivljeni Z. Đ. u žalbi dajući svoju analizu i ocjenu u dosadašnjem tijeku predmetnog kaznenog postupka provedenih dokaza i to snimke video nadzora trgovine ,,A. s.“, osporava dokazanost predmetnih kaznenih djela, a time i postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo koje mu se u ovom kaznenom postupku podignutom optužnicom stavlja na teret, kao temeljnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Međutim, prvostupanjski je sud s pravom utvrdio da dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni Z. Đ. počinio kazneno djelo za koje se osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza čiji sadržaj je ukratko naveden u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, dok će o osnovanosti žalbom istaknutih prigovora tijekom daljnjeg kaznenog postupka odlučivati prvo optužno vijeće, a potom i raspravno vijeće, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje tek po završetku rasprave i ocjeni svih provedenih dokaza biti u nadležnosti raspravnog suda.

 

Budući da je žalba okrivljenog Z. Đ. neosnovana, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08.,  nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. prosinca 2020.