Posl.br. P- 1786/2019

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sveti Križ, Dračevac

U IM E R EP UB LIK E HR VATS KE

P R ES UDA

Općinski sud u Splitu, po sucu Mislavu Poliću, u pravnoj stvari tužitelja R.
H. O.: …, zastupana po O. u S.,
protiv tuženika I. P., O.: …, iz S., zastupanog po
punomoćniku I. J. odvjetniku u O. društvu J. & partneri d.o.o., iz
S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene
dana 19. listopada 2020. godine u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika
tuženika, te objavljene dana 3.prosinca 2020. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u cijelosti koji glasi:

„Proglašava se nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi O. suda u S. broj: O.-1324/18 od 15. siječnja 2019.”

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev u cijelosti koji glasi:

„Proglašava se nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi O. suda u S. broj: O.-1324/18 od 15. siječnja 2019. u iznosu od 1.022.974,16 kn.”

III. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana isplati tuženiku iznos od 146.550,00 kn ma
ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

U tužbi od dana 24. travnja 2019.godine se navodi da O. sud u S. donio
rješenje o ovrsi poslovni broj O.-1324/18 od 15. siječnja 2019. radi naplate novčane
tražbine ovrhovoditelja (sada tuženika), a temeljem zaključka U. državne uprave u
S.-dalmatinskoj županiji, S. za imovinsko-pravne poslove klasa: U./…-
01/22, ur. br. …-19/M. od 16. svibnja 2011. godine i to u iznosu od

1.953.691,75 kuna. Predmetno potraživanje tuženika prema tužitelju da ne postoji jer da je
izjavom o prijeboju od 13. srpnja 2011. tužitelj izvršio prijeboj svoje tražbine prema
tužitelju i to upravo s onim što tužitelj duguje tuženiku temeljem navedenog zaključka.
Tužitelj navodi da je protiv tuženika donesena pravomoćna presuda Ž. suda u
S. br. K-49/99 od 21. prosinca 2000. u povodu koje je pred O. sudom u S.
protiv tuženika vođen ovršni postupak pod poslovnim brojem O.-2443/01 u razdoblju od

03. travnja 2002. do 09. lipnja 2014. Da je tada ovršni postupak obustavljen obzirom da je
izjavom o prijeboju prestala obveza tužitelja za isplatu iznosa od 1.953.691,75 kn utvrđena
pravomoćnim zaključkom U. državne uprave u S.-dalmatinskoj županiji, S.
za imovinsko-pravne poslove klasa: U./…-01/22, ur. br. …-11-19/M. od

16. svibnja 2011. godine, namireno potraživanje iznosa protuvrijednosti 260.000 DEM
protuvrijednosti u kunama na ime oduzete imovinske koristi stečene izvršenjem kaznenog
djela iz ovršnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem O.-244/01.

U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti s
prijedlogom da se tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. U
bitnom tuženik ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do prijeboja temeljem izjave
tužitelja od dana 13. srpnja 2011. godine. Tuženik posebno ističe prigovor zastare, a to
obrazlaže činjenicom da je potraživanje na koje se poziva tužitelj (iz presude br. K-49/99)
dospjelo pravomoćnošću te presude dana 16. ožujka 2001. godine, pa da je zastarjelo dana

16. ožujka 2011. godine. Kako je izjava o prijeboju od dana 26. srpnja 2011. godine, da je
onda izjavljen prijeboj tražbinom koja je zastarjela. Isto tako tuženik prigovara da
predmetna potraživanja nisu istorodna iz razloga jer da se tražbina iz kaznene presude
temelji na osobnoj tražbini prema tuženiku, a potraživanje tuženika koje se osporava da je
nastalo iz njegove odvjetničke djelatnosti zastupanja, te isto tako da tražbine nisu istorodne
zbog različite valute.

U dokaznom postupku pročitana je i pregledana dokumentacija u spisu i to izjava o
prijeboju O. državnog odvjetništva u S. broj O-D.-43/02 od 13. srpnja 2011.
godine, odgovor tuženika na izjavu o prijeboju od 26. srpnja 2011. godine, spis O.
suda u S. poslovni broj O.-1324/2018, spis O. suda u S. poslovni broj
O.-2443/01.

Osnovni tužbeni zahtjev je neosnovan.

Podredni tužbeni zahtjev je neosnovan.

Predmet postupka traženje nedopuštenosti ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi
O. suda u S. broj: O.-1324/18 od 15. siječnja 2019. godine u cijelosti
(osnovni tužbeni zahtjev), odnosno u dijelu i to u iznosu od 1.022.974,16 kuna (podredni
tužbeni zahtjev).

Među strankama nije sporno da je pred O. sudom u S. u tijeku ovršni
postupak pod poslovnim brojem O.-1324/2018 koji je pokrenuo tuženik kao odvjetnik
temeljem pravomoćnog i ovršnog zaključka U. državne uprave u S.-dalmatinskoj
županiji, S. za imovinsko-pravne poslove klasa: U./…-01/22, ur. br. …-
03-11-19/M. od 16. svibnja 2011. godine radi naplate odvjetničkog troška u iznosu od

1.953.691,75 kuna. Isto tako nije sporno da je pravomoćnom presudom Ž. suda u
S. poslovni broj K-49/99 od 21. prosinca 2000. godine, a koja je postala pravomoćna

16. ožujka 2001. godine od tuženika oduzet iznos od 260.000,00 DEM u kunskoj
protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.

U postupku je sporna činjenica je li prestala tražbina tuženika koju ima prema
tužitelju, i to prijebojem kojeg je tužitelj izjavio prema tuženiku 13. srpnja 2011. godine, te
zastara.

Pregledom pravomoćne presude O. suda u S. poslovni broj K-49/99 od

21. prosinca 2011. godine koja prileži u pregledanom spisu O. suda u S.
poslovni broj O.-2443/01 vidljivo je da se od tuženika oduzima imovinska korist od

260.000 DEM u protuvrijednosti kuna. Predmetnom kaznenom presudom kazneni sud nije
dosudio kamate na predmeti oduzeti iznos imovinske koristi.

Pregledom izjave o prijeboju O. državnog odvjetništva u S. broj O-D.-
43/02 od 13. srpnja 2011. godine vidljivo je da glavnica koju prebija tužitelj iznosi

1.022.974,16 kuna, a kamate na taj iznos da iznose 1.533.536,47 kuna, sve po navodima
tužitelja.

Pregledom zaključka U. državne uprave u S.-dalmatinskoj županiji,
S. za imovinsko-pravne poslove klasa: U./…-01/22, ur. br. …-11-
19/M. od 16. svibnja 2011. godine vidljivo je da temeljem iste tuženik prema tužitelju
ima tražbinu u iznosu od 1.953.691,75 kn (na ime glavnice).

Usporedbom kaznene presude (ovršne isprave tužitelja) te kunskog iznosa na kojeg
se poziva tužitelj od 1.022.974,16 kuna (iznos glavnice po navodima tužitelja) i upravnog
zaključka (ovršne isprave tuženika), vidljivo je da glavnica tuženika višestruko prelazi
tražbinu tužitelja slijedom čaga tuženik neosnovano traži proglasiti cijelu ovrhu određenu
rješenjem o ovrsi O. suda u S. broj: O.-1324/18 od 15. siječnja 2019. kao
nedopuštenu. S tim u vezi sud ističe kako je općepoznata ustaljena praksa, u adhezijskom
postupku i postupku oduzimanja imovinske koristi, u kaznenom postupku da kazneni sud
dosuđuje u tim postupcima samo glavnicu bez kamata. Praksa je da se kamate utužuju u
posebnom praničnom postupku. Kako iz predmetne kaznene presude proizlazi da je
dosuđena samo glavnica bez kamata, to je očito neosnovano pozivanje tužitelja u
predmetnoj izjavi o prijeboju i na iznos kamata.

Člankom 195. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 75/18 i
29/18) propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje
tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje
dospjele.

Člankom 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i
131/20) propisano je da ovrha nije dopuštena, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu
na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv
ovršenika.

Iz navedenog sud utvrđuje da je tražbina tuženika višestruko veća od tražbine
tužitelja pa je zbog toga neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži proglašenje
nedopuštenosti cijele ovrhe.

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

Podrednim tužbenim zahtjevom kojim tužitelj traži djelomično proglašenje
nedopuštenosti ovrhe i to za iznos od 1.022.974,16 kn, a koji iznos bi trebao predstavljati
kunsku protuvrijednost iznosa od 260.000 DEM.

Sud ističe da je sukladno članku 299. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91,
91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i
70/19, dalje: ZPP) propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a
najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve,
predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim
navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

Tužitelj u tijeku postupka nije predložio dokaz niti činjenice iz kojih bi se moglo
nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi koliko iznosi kunska protuvrijednost 260.000 DEM na
dan pravomoćnosti kaznene presude.

Zbog navedenog je, a sukladno primjenom pravila o teretu dokaza sud odbio
podredni tužbeni zahtjev tužitelja, jer tužitelj nije predložio dokaze niti naveo činjenice iz
kojih bi se mogla utvrditi točna kunska protuvrijedost 260.000 DEM na dan pravomoćnosti
kaznene presude, pa posljedično tužitelj nije dokazao osnovanost podrednog tužbenog
zahtjeva.

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

Obzirom na odluku suda o tužbenim zahtjevima prigovor zastare tuženika je bespredmetan.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. i 2.
Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu
dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem
postupka. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku tuženiku je priznat trošak
sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1954 boda, zastupanja ročištima dana 28.10.2019.,

29.11.2019., 04.03.2020., 29.06.2020. i 19.10.2020. u iznosu od po 1954 boda temeljem
Tbr 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dakle ukupno

11.724 boda, bodova x 10,00 kuna (vrijednost boda) daje 117.240,00 kn uvećano za 25 %
PDV-a (29.310,00 kn ) daje ukupno 146.550,00 kn.

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu, dana 3. prosinca 2020. godine.

SUDAC MISLAV POLIĆ v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave
presude.

DNA:

- O. S.

- pun. tuženika