REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj spisa: 65 P-1810/20-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za …, Z., OIB: …, protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, radi isplate, nakon dana 20. listopada 2020. godine održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja A. V. i punomoćnice tuženika S. Š., dana 03. prosinca 2020. godine,

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.349,46 kn sa zakonskim zateznim
kamatama tekućim od 28. studenog 2019.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik M. B. smrtno stradao u prometnoj
nezgodi dana 27.06.1994. u S. i da je odgovornost za naknadu štete utvrđena
pravomoćnom odlukom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2731/11, a kojom je u
predmetnom štetnom događaju utvrđen doprinos osiguranika tužitelja u omjeru od 60%. Nadalje
ističe da je rješenjem tužitelja broj MO-… od 27.06.1994.g. udovici pokojnog osiguranika
M. B. priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Za ranija razdoblja navodi da je ishodio
pravomoćnu presudu ovoga suda poslovni broj P-6672/14, Visokog trgovačkog suda RH
poslovni broj Pž-77/19, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-223/16 te nepravomoćnu
presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-558/18. Navodi da je u razdoblju od

01.09.2017. do 30.09.2019. s osnova obiteljske mirovine ukupno isplatio 60.873,64 kn, a
obzirom je njegov osiguranik pridonio prometnoj nezgodi u omjeru od 60%, to iznos od

24.349,46 kn predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Dana 05.11.2019. obratio se
odštetnim zahtjevom tuženiku da isplati naknadu štete, a na koji poziv se tuženik očitovao
dopisom u elektronskom obliku od 25.11.2019. i otklonio zahtjev tužitelja. Stoga tužitelj, a
temeljem odredbe čl. 161. i 164. ZOMO, prema postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže
obvezati tuženika na platež iznosa od 24.349,46 kn sa zateznim kamatama tekućim od

28.11.2019.g. pa do isplate.

2 Posl. broj spisa: 65 P-1810/2020-7

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i podijeljenu
odgovornost za isti, no osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Smatra da tužitelj
nije dokazao postojanje svog potraživanja i njegovu visinu, jer nije dostavio relevantnu
dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo koliki su mjesečni iznosi isplaćene mirovine, kada su isti
isplaćeni niti su dostavljeni dokazi njihove isplate. Nadalje smatra da tužitelju isplatom
obiteljske mirovine svom osiguraniku nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 81. Zakona o
osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, prema kojem osiguratelj naknađuje
stvarnu štetu u okviru odgovornosti osiguranika, a istim člankom je propisano da se stvarnom
štetom smatra razmjerni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Smatra da se u
konkretnom slučaju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja. Nadalje
ističe da je iz dokumentacije vidljivo da bi osiguranik tužitelja da nije bilo štetnog događaja s
danom 10.05.2007. stekao uvjete za odlazak u starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života,
koju bi mu bio u obvezi isplaćivati tužitelj. Stoga smatra da za tužitelja isplatom obiteljske
mirovine nakon navedenog datuma nije nastala stvarna šteta i da bi eventualno trpio štetu
ukoliko bi iznos obiteljske mirovine koju isplaćuje bio veći od iznosa starosne mirovine koju bi
bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja. Nadalje smatra da tužitelj ima pravo samo na
naknadu štete u razmjernom djelu isplaćenog iznosa mirovine. Ukazuje da izvanugovorni odnos
između štetnika i oštećenog nastaje u trenutku prouzročenja štete (čl. 20. ZOO-a) tj. u trenutku
nastanka štetnog događaja i za taj trenutak primarno vežemo prava i obveze stranaka tog odnosa,
kao i primjenu odgovarajućih zakonskih propisa pa stoga smatra da se u konkretnom slučaju
primjenjuju odredbe Zakona o osiguranju objavljenog u Narodnim novinama broj 9/94. Stoga
predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u rješenje tužitelja br. MO
… od 15.09.1994. (list 3), presude Trgovačkog suda u Osijeku i Zagrebu te presudu
Visokog trgovačkog suda RH (list 5-16), obračun isplate (list 18), ispis iz banke podataka
doznačenih mirovinskih primanja - transakcija (list 19-29), zahtjev tužitelja od 05.11.2019.
upućen tuženiku prije utuženja i presliku povratnice te odgovor tuženika na isti (list 30-32).

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet ovog postupka je naknada štete u visini novčanih iznosa koje je tužitelj isplatio
na ime obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika M. B. u razdoblju od

01.09.2017.g. do 30.09.2019.g.

Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i omjer
podijeljene odgovornosti, tj. da je pokojni osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog
događaja u omjeru od 60%, a osiguranik tuženika u omjeru od 40%. Nadalje nesporno je da je
rješenjem tužitelja broj MO … od 15.09.1994. g. M. B., udovici umrlog osiguranika
tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 27.06.1994.g. Sporno jest je li tužitelj
u utuženom razdoblju udovici pokojnog osiguranika isplatio obiteljsku mirovinu, podredno
visina stvarne štete koju je tužitelj pretrpio, kao i je li tužitelj trpi štetu obzirom da bi pokojni
osiguranik sa danom 10.05.2007. stekao uvjete za odlazak u starosnu mirovinu.

Uvidom u obračun isplata na teret HZMO-a od 30.10.2019.g., koji prileži spisu na listu
18, utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 01.09.2017.g. do 30.09.2019.g. udovici pokojnog
osiguranika M. B. na ime obiteljske mirovine isplatio ukupni iznos od 60.873,64 kn.
Uvidom u taj obračun utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 01.09.2017. do 31.12.2017.
isplatio iznos od 9.442,60 kn, u razdoblju od 01.01.2018. do 30.06.2018. iznos od 14.295,90 kn,
u razdoblju od 01.07.2018. do 31.12.2018. iznos od 14.680,86 kn, u razdoblju od 01.01.2019. do

3 Posl. broj spisa: 65 P-1810/2020-7

30.06.2019. iznos od 14.848,68 kn, te u razdoblju od 01.07.2019. do 30.09.2019. iznos od

7.605,60 kn.

Po stavu ovog suda, kako iznosi koje je tužitelj u konkretnom slučaju isplaćivao udovici
pokojnog osiguranika M. B. na ime obiteljske mirovine predstavljaju štetu za tužitelja,
koja šteta tužitelju nastaje tek isplatom mirovine, jer tada nastaje i dospijeva njegovo
potraživanje prema odgovornoj osobi, za utvrđivanje stvarne štete relevantan je propis koji je bio
na snazi u vrijeme svake pojedine mjesečne isplate mirovine.

Stoga su u ovdje utuženom razdoblju mjerodavne odredbe čl. 161.-165. Zakona o
mirovinskom osiguranju, a koji Zakon je tijekom ovdje utuženog razdoblja mijenjan.

Naime, odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br.
157/13), a koji je stupio na snagu 01. siječnja 2014.g., propisano je da Zavod ima pravo
zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja
sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. St. 2.
istog članka je propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u
slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz
mirovinskog osiguranja i to između ostalog novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog
prava na mirovinu u punom iznosu.

Čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne
novine br. 115/18, koje izmjene su u primjeni od 01.siječnja 2019.g.), mijenjan je stavak 2. čl.

161. i sada glasi: "(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz
ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog
osiguranja i to između ostalog; 1.novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na
invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to
je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2.
novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve
dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio
uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu."

Obzirom na sadržaj gore citiranih relevantnih odredbi čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o
mirovinskom osiguranju, stav ovog suda je da stvarna šteta koju tužitelj trpi predstavlja ukupan
iznos davanja koji je tužitelj isplatio udovici pokojnog osiguranika po osnovi obiteljske mirovine
sve dok traje isplata tih davanja po osnovi obiteljske mirovine i iako su ta davanja osigurana u
mirovinskom osiguranju te bez obzira na to što bi pokojni osiguranik tužitelja u nekom trenutku
(ovdje konkretno po stavu tuženika dana 10.05.2007.) ispunio uvjete za ostvarivanje prava na
starosnu mirovinu te je stoga tuženik, koji je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, u obvezi
nadoknaditi tu stvarnu štetu, koju čini ukupan iznos davanja koje je tužitelj isplatio udovici
pokojnog osiguranika sa osnova obiteljske mirovine.

Po ocjeni ovog suda ZMO je lex specialis u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja,
jer se tim Zakonom propisuje što predstavlja štetu za Zavod, od koga Zavod ima pravo
potraživati štetu i u kojem opsegu ima pravo istu potraživati, od kada teče zastara, kamate i dr.

Nadalje, članak 170. ZMO-a propisuje kako se, pri utvrđivanju prava na naknadu štete
nanesene Zavodu, primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima ako nisu u
suprotnosti s odredbama ZMO-a, slijedom čega odredbe čl. 161.-165. ZMO-a imaju prednost u
primjeni, jer se tim odredbama uređuje specifična materija naknade štete.

4 Posl. broj spisa: 65 P-1810/2020-7

Stoga, a kako je sud uvidom u Obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju udovici pokojnog osiguranika po osnovi
obiteljske mirovine isplatio iznos od ukupno 60.873,64 kn, a isto je utvrđeno i uvidom u ispis iz
banke podataka doznačenih mirovinskih primanja M. B. (list 18-29), sud je obvezao
tuženika nadoknaditi tužitelju cjelokupno utuženi iznos od 24.349,46 kn, dakle 40% od ukupno
isplaćenog iznosa s osnova obiteljske mirovine u utuženom razdoblju, tj. razmjerno odgovornosti
tuženikovog osiguranika u omjeru od 40% za nastanak štetnog događaja u kojem je smrtno
stradao tužiteljev osiguranik M. B. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene kamate
počevši od 28. studenog 2019. g. Naime, odredbom čl. 165. st. 3. ZMO-a propisano je da na
svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj
zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva
odgovornoj osobi da naknadi štetu. Kako nije sporno da se tužitelj prije utuženja dopisom od 05.
studenog 2019.g. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom radi namirenja utužene štete, a koji
zahtjev je tuženik zaprimio 11. studenog 2019.g., što je utvrđeno uvidom u presliku povratnice
koja prileži na listu 31 ovog spisa, protekom roka od 15 dana isti je dospio u zakašnjenje sa
ispunjenjem svoje obveze, slijedom čega je u obvezi platiti zateznu kamatu protekom tog roka,
stoga je sud obvezao tuženika platiti zateznu kamatu počevši od 28. studenog 2019. kako je to
tužitelj zahtijevao. Kamate su dosuđene po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i. 8. Zakon o obveznim
odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 78/15).

Kako je ovaj sud smatrao činjenično stanje dovoljno utvrđenim za donošenje odluke,
odbio je dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja.

Budući tužitelj ne potražuje naknadu troškova postupka, to ovaj sud o istima nije niti
odlučivao.

U Zagrebu, dana 03. prosinca 2020.g.

Sudac: Vlatka Paškvalin Bošković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od l5 dana od dana
primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pisanim podneskom u četiri
istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju na broj: Klasa:

2. tuženiku