Broj: Kž 25/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. I., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog T. I. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 5. siječnja 2018. broj Kov-1/18 (Kov-29/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog T. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. I., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. i člankom 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog T. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. I. po braniteljici, odvjetnici I. L., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Iako okrivljeni T. I. izričito ne navodi žalbene osnove, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da iz dokaza na kojima se temelji optužnica ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kao i da ne postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi ponovio kazneno djelo ili dovršio pokušano kazneno djelo.

Nasuprot takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svoju odluku je potom valjano obrazložio. Također, prvostupanjski je sud pravilno i dovoljno obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08.

Naime, osnovana sumnja da je okrivljeni T. I. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. na štetu B. S. proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama, okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenog T. I., prvostupanjski sud pravilno temelji na načinu počinjenja terećenog mu kaznenog djela, koji upućuje na okrivljenikovu nepopustljivost tijekom inkriminiranog događaja, pa je stav i ovog suda da okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv valja cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje okrivljenika u protupravnom postupanju, a stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

Pored toga, podlogu za zaključak o okrivljenikovoj opasnosti od ponavljanja djela pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iz sadržaja nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. D. L. nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, koji se u pobijanom rješenju iscrpno citira. Naime, sudski je vještak, među ostalim, naveo da je ukupni tijek bolesti kod okrivljenika ukazao na razvoj kronične ovisnosti o raznim psihoaktivnim tvarima, čije konzumiranje, uz osnovne mentalne poremećaje, u nekom budućem vremenu može dovesti okrivljenika u situaciju da može počiniti i teže kazneno djelo, dakle da postoji opasnost po okolinu.

Kraj takvog stanja stvari, a uzevši pritom u obzir i okolnost da je prema podacima u spisu predmeta protiv okrivljenika pred Općinskim sudom u Zadru u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 4. KZ/11., dva kaznena djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ11., ali imajući na umu i podatak da su okrivljenik i oštećenik ... i obojica korisnici C., tada sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a unatoč činjenici da je okrivljenik do sada neosuđivan, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušano.

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji za sada ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. siječnja 2018.