Poslovni broj: 41 Pž-7102/2019-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 41 Pž-7102/2019-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice J. Z. iz V., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici D. Z. i S. Z. Š., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Z. i S. Z. Š., iz V., protiv tuženika V. Z. iz V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica iz R.,  radi dostave poslovne dokumentacije društva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-196/2017-27 od 8. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-196/2017-27 od 8. studenoga 2019.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom tuženiku je naloženo dostaviti tužiteljici izvještaje o poslovanju društva V. d.o.o. V. za 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu i to račun dobiti i gubitka, bilancu, utvrđene rezultate poslovanja, prijavu poreza na dobit, odluku o upotrebi dobiti i gubitka, bilješke uz financijske izvještaje, bruto bilancu, konto kartice glavne knjige (glavna knjiga), dnevnik knjiženja, analitičke konto kartice (po partnerima) kratkoročnih i dugoročnih potraživanja i obveza s dospijećem istih, tj. konto kartice kupcima, dobavljačima, primljene i dane pozajmice od članova društva ili drugih; analitičku evidenciju dugotrajne imovine, godišnji popis imovine i analitičke evidencije iste, izvode računa, temeljnice, porezne knjige (PDV obrasci, knjige ulaznih i izlaznih računa) i druge pomoćne evidencije. U točki 1.2. izreke presude tuženiku je naloženo dostaviti tužiteljici za 2017. godinu bruto bilancu, konto kartice glavne knjige (glavna knjiga), dnevnik knjiženja, analitičke konto kartice (po partnerima) kratkoročnih i dugoročnih potraživanja i obveza s dospijećem istih, tj. konto kartice kupcima, dobavljačima, primljene i dane pozajmice od članova društva ili drugih stranaka; zatim analitičku evidenciju dugotrajne imovine, popis imovine zaključno sa 28. veljače 2017. i analitičke evidencije, izvode računa, temeljnice, porezne knjige (PDV obrasci, knjige ulaznih i izlaznih računa) i druge pomoćne evidencije, u točki 1.3. naloženo je dostaviti kadrovsku evidenciju društva, obračune plaća i obračunske liste radnika, u točki 1.4. sve ugovore s poslovnim partnerima bez obzira na realizaciju (kupcima robe, korisnicima poslovnih usluga, dobavljačima, kreditorima i primateljima pozajmica) te projektnu i drugu dokumentaciju koja je rezultat obavljanja djelatnosti društva te u točki 1.5. knjigu poslovnih odluka društva i knjigu poslovnih udjela.

 

Odlukom iz točke 2. izreke presude tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.659,37 kn. Tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.578,12 kn je odbijen kao neosnovan.

 

Stranke su 13. prosinca 2004. sklopile Ugovor o osnivanju društva V. d.o.o., V. u kojem su obje stranke članovi navedenog društva svako s poslovnim udjelom od 50%. Tužiteljica je odlukom skupštine društva od 13. prosinca 2016. imenovana direktorom društva, odnosno, jedinim članom uprave društva ali joj tuženik odbija dati poslovnu dokumentaciju društva. S obzirom na to da je tužiteljica kao direktor obvezna dostavljati godišnja financijska izviješća nadležnoj poreznoj upravi, prijavu poreza na dobit te porezna izvješća za tekuća razdoblja, u ovom postupku je zahtijevala od tuženika predaju poslovne dokumentacije društva V. d.o.o, što je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim.

 

O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP) te na temelju odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09).

 

Protiv te presude žalbu je podnio tuženik navodeći da je prvostupanjski sud postupao kao stvarno nenadležni sud jer se ovdje radi o sporu između fizičkih osoba za koji je nadležan općinski sud. Nadalje, tuženiku nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom čime je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka. Naime, tuženik je dva puta opravdao svoj izostanak što je prvostupanjski sud neosnovano odbio te održao ročišta za glavnu raspravu. Tuženik je u žalbi naveo da pobijana presuda nije donesena na temelju provedenih dokaza jer ni iz jedne isprave ne proizlazi da je tuženik član uprave, odnosno ne postoji nadležnost trgovačkih sudova u ovom postupku.

 

Tuženik je predložio da drugostupanjski sud preinači presudu na način da ocijeni tužbeni zahtjev neosnovanim, a podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je u odgovoru na tuženikovu žalbu navela da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

 

Tuženikova žalba nije osnovana.

 

Nakon što je ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbama te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

 

Predmet spora je tužiteljičin zahtjev prema tuženiku za dostavu poslovne dokumentacije društva V. d.o.o. iz V.. Iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj za društvo V. d.o.o., V. proizlazi da je tužiteljica osoba ovlaštena za zastupanje tog društva te da je direktorom imenovana odlukom skupštine društva 13. prosinca 2016., dok je tuženik opozvan kao osoba ovlaštena za zastupanje društva-direktor odlukom navedene skupštine društva od 13. prosinca 2016.

 

Odredbom čl. 428. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) uz ostalo je propisano da uprava društva odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga i vođenje poslova unutarnjeg nadzora, kao i za izradu financijskih izvješća društva (st. 1. i 2.), te da mora svakome članu društva bez odgađanja po njihovoj izradi dostaviti godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, i godišnja financijska izvješća koncerna kao i izvješće o stanju koncerna kako bi oni mogli na skupštini ili odlukom donesenom pisanim putem u zakonom propisanom roku, koji se ne može produljiti društvenim ugovorom, utvrditi godišnja financijska izvješća društva. Ako je godišnja financijska izvješća pregledao revizor, njegovo se izvješće mora dostaviti bez odgađanja kada ga društvo primi. Svaki član ima, za vrijeme od 14 dana prije ispitivanja godišnjih financijskih izvješća u skupštini društva ili prije isteka roka za donošenje o tome odluke članova društva pisanim putem, pravo uvida u poslovne knjige i dokumentaciju društva. Ako društvo po zakonu mora imati nadzorni odbor ili je to predviđeno društvenim ugovorom, tim se ugovorom može odrediti da članovi društva nemaju spomenuto pravo uvida, da im se za to daje kraći rok od onog propisanog zakonom ili ih se može podvrći drugim ograničenjima. U tom slučaju se svim članovima društva mora bez odgađanja dostaviti izvješće uprave o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, prijedlog odluke o upotrebi dobiti, izvješće revizora, ako ga društvo ima, i izvješće revizora u pogledu koncerna (st. 3.). Ujedno je propisano da društvo nema obvezu dostavljanja isprava iz st. 3. toga članka Zakona ako su za sve vrijeme za koje su članovi društva imali po Zakonu pravo uvida u njih bile objavljene na internetskoj stranici društva (st. 4.).

 

Nadalje, odredbama čl. 447. ZTD-a propisano je da uprava društva mora svakome članu društva dati obavijesti o stvarima društva i dopustiti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva bez odgađanja po primitku zahtjeva da mu se to omogući (st. 1.), da se članu društva navedeno pravo može uskratiti u slučaju kada postoji bojazan da bi ga on mogao upotrijebiti za svrhe koje nisu u vezi s njegovim članstvom u društvu i da bi time društvu ili s njime povezanome društvu mogla biti pričinjena šteta, time da o tome da se članu uskrate spomenute obavijesti i odbije spomenuto pravo uvida odlučuje skupština društva (st.

2.), da uprava može odbiti članu društva dati obavijesti o stvarima društva i uvid u poslovne knjige i dokumentaciju ako ono ima nadzorni odbor (st. 3.), da se društvenim ugovorom ne može odstupiti od odredaba iz st. 1. i 2. toga članka (st. 4.), te da se na odlučivanje suda o pravu člana društva na obaviještenost na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 288. toga Zakona (st. 5.).

 

Naposljetku, član uprave odgovara društvu za štetu ako ne samo svojom aktivnom radnjom, već i propustom, povrijedi dužnost koju ima prema društvu, ako to prouzroči štetu društvu i ako je ponašanje člana uprave skrivljeno, koja dužna pozornost i odgovornost članova uprave proizlazi iz odredaba čl. 420. u vezi s čl. 252. ZTD-a.

 

Naime, odredbom čl. 252. ZTD-a članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

 

S obzirom na odgovornost člana uprave propisanu citiranim odredbama ZTD-a, osnovan je tužiteljičin zahtjev na predaju poslovne dokumentacije od tuženika kao bivšeg člana društva.

 

Neosnovan je tuženikov žalbeni navod da mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom jer je prvostupanjski sud održao dva ročišta za glavnu raspravu iako je tuženik ispričao svoj nedolazak. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. ZPP-a, sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi. Tuženik je predložio odgodu ročišta koje je bilo određeno za 5. srpnja 2019. zbog bolesti i prvostupanjski sud je odgodio to ročište. Na sljedeće ročište za glavnu raspravu koje je održano 26. rujna 2019. tuženik nije pristupio navodeći u podnesku da ima neodgodiv sastanak u G. u R. A. s kojeg ne može izostati.

 

Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije prihvatio tuženikov prijedlog za odgodu ročišta jer službena spriječenost nije opravdan razlog za izostanak s ročišta za glavnu raspravu. Sud je prema odredbi čl. 5. st. 1. ZPP-a, dužan svakoj stranci omogućiti da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, ali to ne treba tumačiti na način da je dužan nepotrebno odlagati donošenje odluke i time pasivnoj stranci omogućiti odugovlačenje postupka.

 

Nadalje, neosnovan je tuženikov žalbeni navod da se radi o sporu koji nije u nadležnosti trgovačkog suda. Naime, odredbom čl. 34.b. ZPP-a je propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude, između ostalog, sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo,

 

U konkretnom slučaju tuženik je bivši član uprave društva koji je zadržao poslovnu dokumentaciju koju ne želi predati novom članu uprave. Činjenica da više nije član uprave ne znači da se ne primjenjuje citirana odredba čl. 34. b. ZPP-a, jer se radi o radnji (zadržavanje poslovne dokumentacije) koju je učinio u svojstvu člana uprave a ne u svojstvu fizičke osobe, u kojem slučaju bi bio stvarno nadležan općinski sud.

 

Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njene razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o

osnovanosti tužiteljevog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredbi Zakona o trgovačkim društvima.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. ZPP-a).

 

Zagreb, 3. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać, v.r.