Poslovni broj: 15 UsIrs-106/20-6

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Anamarije Perković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. R. iz S., zastupanog po opunomoćeniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. studenog 2020. godine u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. prosinca 2020. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/20-01/…, URBROJ: 566-01/8-20-… od 4. lipnja 2020. godine i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-112-02/19-02/…, URBROJ: 511-01-157-20-… od 6. ožujka 2020. godine.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 15. srpnja 2020. godine protiv rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/20-01/…, URBROJ: 566-01/8-20-… od 4. lipnja 2020. godine te na raspravi održanoj pred ovim sudom 25. studenog 2020. godine, tužitelj najprije citira izreku osporenog rješenja, nakon čega ističe kako je isto nezakonito. Naime, tuženik da je donio osporeni akt u ponovljenom postupku, u istoj upravnoj stvari, nakon što je svojim prijašnjim rješenjem KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/8-19-… od 8. studenog 2019. godine, rješavajući po žalbi tužitelja, kao policijskog službenika, radi rasporeda na radno mjesto, poništio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova o rasporedu KLASA: UP/I-112-02/19-02/…, URBROJ: 511-01-157-19-… od 29. srpnja 2019. godine kao nezakonito, jer je doneseno u suprotnosti odredbama Zakona o policiji (Narodne novine br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16), važećeg za rješavanje ove upravne stvari. Tuženik da je tada postupajući kao drugostupanjsko upravno tijelo u svom rješenju poništio navedeno prvostupanjsko rješenje i pri tome iznio svoje pravno stajalište te ukazao da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno za tužitelja donijeti rješenje o rasporedu nakon isteka mandata s danom 20. rujna 2017. godine, temeljem odredbi Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15 i 121/16), koji je bio na snazi na taj dan, uz pisano pristanak iz članka 64. stavka 2. navedenog Zakona o policiji. Dana 6. ožujka 2020. prvostupanjsko tijelo da je donijelo svoje novo rješenje o rasporedu, KLASA: UP/I-112-02/19-02/…, URBROJ: 511-01-157-20-… u kojem je ponovno zanemarilo pravno stajalište tuženika dano u njegovom ranijem drugostupanjskom rješenju te da nije postupilo u skladu s obrazloženim razlozima tuženika koje je dao u svojem ranijem poništavajućem rješenju, nego da je naprotiv donijelo novo rješenje o rasporedu tužitelja kojom prilikom je svoju odluku o rasporedu utemeljilo na odredbama novog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o policiji (Narodne novine br. 66/19), koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019. godine, a postupajući po žalbi tužitelja protiv naprijed navedenog prvostupanjskog rješenja, tuženik da je promijenio svoje ranije izneseno pravno stajalište u predmetnom sporu i odbio žalbu tužitelja u bitnom obrazlažući svoju odluku time da je tužitelj u trenutku stupanja na snagu navedenih izmjena i dopuna Zakona o policiji bio neraspoređeni policijski službenik kojemu je prethodio istekao mandat načelnika policijske uprave, na kojeg se primjenjuje odredba navedenog članka 63. stavak 1. točke 4. Zakona o policiji koja je stupila na snagu 18. srpnja 2019. godine. Stoga da je prvostupanjsko tijelo pravilno ocijenilo da je njega bilo nužno rasporediti nakon stupanja na snagu citiranih izmjena i dopuna Zakona o policiji jer bi u protivnom žalitelj ostao neraspoređen iako su stupile na snagu odredbe zakona koje su neposredno primjenjive na njegov radno pravni status. Nadalje, da je nesporno kako se u predmetnom slučaju radi o upravnom  postupku, uvjetovanom činjenicom da je tužitelju istekao mandat načelnika Policijske uprave D. n. i da nije bio raspoređen na novo radno mjesto, a koji postupak da je započet po službenoj dužnosti prvostupanjskog upravnog tijela, kada je dana 22. rujna 2017. godine od tužitelja na zapisnik uzeta izjava broj: 511-01-2669/1-…, u kojoj je dao svoj pristanak u skladu s člankom 64. Zakona o policiji radi rasporeda na radno mjesto te da se kontinuirano odvija, pri čemu da je u proteklom razdoblju od 3 godine prvostupanjsko upravno tijelo donijelo više nezakonitih rješenja o rasporedu koja je tuženik poništio, ukazujući prvostupanjskom upravnom tijelu da se za tužitelju mora donijeti rješenje o rasporedu u skladu s odredbama tada važećeg Zakona o policiji (Narodne novine br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16). U tom razdoblju tuženik da je donio četiri rješenja i to: dana 19. srpnja 2018. godine, rješenje KLASA: UP/II-112-07/14-01/…, URBROJ: 566-01/11-18-… kojim je poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-112-02/17-05/…, URBROJ: 511-01-157-17-… od 26. rujna 2017. godine i vratio predmet na ponovni postupak te istaknuo da ga se treba rasporediti s danom 20. rujna 2017. godine, jer da ne može biti premješten dok nema raspored na radno mjesto, potom dana 19. rujna 2018. godine rješenje KLASA: UP/II-112-07/18-01/…, URBROJ: 566-01/11-18-… kojim je poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-112-02/17-05/…, URBROJ: 511-01-157-18-… od 3. svibnja 2018. te da je u svom rješenju ukazao da je tužitelj već 17. travnja 2018. godine dao suglasnost za raspored na radno mjesto i da od 20. rujna 2017. godine nije raspoređen niti na jedno radno mjesto što je tada bilo više od godinu dana, pri čemu je tuženik iznio pravno stajalište da treba biti raspoređen s danom 20. rujna 2017. godine, zatim dana 21. svibnja 2019.  godine rješenje KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/11-19-… kojim je poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-112-02/18-02/…, URBROJ: 511-01-157-18-… od 8. siječnja 2019. godine iz razloga jer je nezakonito s obzirom da nisu poštovane odredbe članka 63. i 64. Zakona o policiji, bez pisanog pristanka za raspored na to radno mjesto te da je tuženik poništio i rješenje o plaći, a konačno dana 8. studenog 2019. godine rješenje KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/8-19-… s kojim je poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/8-19-… od 29. srpnja 2019. godine i ponovno ukazao tom tijelu da tužitelj treba biti raspoređen s danom 20. rujna 2017. godine i to uz pisani pristanak iz članka 64. Zakona o policiji, primjenom Zakona o policiji koji je bio na snazi na taj dan (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15 i 121/16). No, unatoč naprijed navedenom, tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, u odnosu na radno pravni status tužitelja u razdoblju od 20. rujna 2017. godine do stupanja na snagu navedenih izmjena i dopuna Zakona o policiji (Narodne novine br. 66/19) ocjenjuje da se radi o predmetu druge upravne stvari u kojoj je doneseno rješenje tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/11-19-… od 21. svibnja 2019. godine protiv kojeg je prvostupanjsko tijelo pokrenulo upravni spor, što da je neosnovano i nezakonito. U odnosu na tužiteljeve navode u žalbi da bi bio spreman pristati na raspored na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje – policijskog savjetnika, glavnog policijskog inspektora i samostalnog policijskog inspektora, tuženik da je iznio pravno stajalište kako se radi o radnim mjestima rukovodećih policijskih službenika koji se popunjavaju putem internog oglasa, a ne rasporedom upućujući i na takovo stajalište u prvostupanjskom rješenju. Navedena tvrdnja tuženika da nije točna, jer da nisu sva radna mjesta za koje je propisano policijsko zvanje policijskog savjetnika, glavnog policijskog inspektora i samostalnog policijskog inspektora rukovodeća radna mjesta. Cijelo vrijeme ovog postupka prvostupanjsko tijelo da je moglo tužitelja temeljem njegovih danih pisanih pristanaka rasporediti na bilo koje nerukovodno radno mjesto u kategoriji viših policijskih službenika kao što ga je rasporedilo na najniže radno mjesto na koje policijski službenik visoke stručne spreme može biti raspoređen, ali prvostupanjsko upravno tijelo da očito to nije imalo istinsku namjeru. Potom da su nejasna navedena zauzeta pravna stajališta tuženika u osporenom rješenju s obzirom da tuženik u odgovoru na tužbu, na kojeg se referira u obrazloženju osporenog rješenja, u odnosu na primjenu Zakona o policiji u predmetnom radno pravnom sporu, između ostalog navodi kako je činjenica da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine 66/19) proširena odredba članka 63., na način da je novom točkom 4. propisano da se raspored provodi i istekom razdoblja na koje su imenovane osobe iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. ovog Zakona. Dakle, dosadašnjim Zakonom o policiji navedena situacija da nije bila regulirana, međutim prema mišljenju ovog tijela, policijske službenike po isteku mandata na koje su imenovani i prije stupanja na snagu odredbe tog Zakona da je bilo potrebno rasporediti na radno mjesto u kojemu slučaju je nužno primijeniti odredbe tog Zakona o rasporedu jer bi u tom slučaju takvi službenici ostali neraspoređeni. Također, kako je u rješenju ovog tijela od 19. rujna 2018. godine Klasa: UP/I-112-07/18-01/…, Urbroj: 566-01/11-18-… i navedeno, u konkretnom slučaju da se ne mogu primijeniti odredbe o premještaju koje podrazumijevaju da se službenik premješta s jednog radnog mjesta na drugo, što ovdje nije slučaj, s obzirom na to da mu je mandat istekao i da nije raspoređen niti na jedno radno mjesto. Neovisno o tome, iz odredbi tada važećeg Zakona o policiji nedvojbeno da proizlazi kako je kod rasporeda (članak 64. stavak 2.) i kod premještaja policijsko službenika (članak 72. stavak 3.) na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog, potrebno ishoditi pisani pristanak za takav raspored, odnosno premještaj. Kako je u ovom predmetu policijski službenik T. R. raspoređen na radno mjesto za koje je propisano niže zvanje od njegovog osobnog zvanja (i to pet zvanja niže), za koji raspored nije dao pristanak, da nisu ispunjene pretpostavke za predmetni raspored. Tužitelj napominje da je Upravni sud u Zagrebu, nakon provedenog postupka po tužbi MUP-a RH radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/11-19-… od 21 svibnja 2019. godine, dana 12. ožujka 2020. godine donio nepravomoćnu presudu br. … u kojoj je odbio tužbeni zahtjev za poništavanje navedenog rješenja tuženika, u kojoj je taj sud prihvatio naprijed navedenu pravnu ocjenu tuženika kao zakonitu. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj smatra da je tuženik svoju odluku u osporenom rješenju trebao, kao i ranije, temeljiti na odredbama Zakona o policiji (Narodne novine br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji je bio na snazi kada je tužitelja trebalo rasporediti nakon isteka mandata načelnika policijske uprave, s danom 20. rujna 2017. godine do stupanja na snagu navedenih izmjena Zakona o policiji (Narodne novine br. 66/19) predmet druge uprave stvari o kojoj je doneseno rješenje tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01-…, URBROJ: 566-01/11-19-… od 21. svibnja 2019. godine. Tužitelj ističe da je sporno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku, dakle u istom radno pravnom predmetu, odnosno istoj upravnoj stvari radi rasporeda tužitelja koji je kontinuirano neraspoređen od 20. rujna 2017. godine jer da tužitelj ne može biti raspoređen s danom 1. kolovoza 2019. godine, s obzirom da u kontinuitetu nije raspoređen od 20. rujna 2017. godine, što je tuženik pravilno utvrdio u svoja četiri ranija naprijed citirana rješenja kojima je poništio četiri nezakonita rješenja prvostupanjskog tijela te u kojima pravilno utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo u obvezi rasporediti tužitelja s danom isteka mandata načelnika Policijske uprave, odnosno s danom 20. rujna 2017. godine i primjenom odredbi članka 64. stavak 2. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15 i 121/16). Na dan 20. rujna 2017. godine i cijelo vrijeme rješavanja ove upravne stvari da je u primjeni članak 64. Zakona o policiji koji u stavku 2. uvjetuje raspored na niže zvanje pisanim pristankom policijskog službenika. Izmjenama i dopunama Zakona o policiji koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019. godine da je izmijenjen članak 64. stavak 2. na način što propisuje da više nije potreban pisani pristanak službenika za raspored na radno mjesto nižeg zvanja. Tužitelj smatra, da u slučaju donošenja novog Zakona, odnosno izmjena i dopuna postojećeg Zakona u čijem prijelaznim i završnim odredbama nije riješeno pitanje važenja starog propisa na započete postupke, odnosno primjena novog propisa na ranije započete upravne postupke, primjenom načela legitimnih očekivanja treba primijeniti odredba članka 64. stavak 2. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 3/15 i 121/16), a ne odredbu članka 64. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19). Naime, Ustavi sud RH u svojim odlukama … od 15. ožujka 2000., … od 8. lipnja 2007. i … od 2. prosinca 2008. da navodi kako se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka RH. Njihovo provođenje da se ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja tijela državne vlasti već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju. U takva očekivanja da nesumnjivo spada i očekivanje da će se spor riješiti primjenom pravnih standarda važećih u vrijeme njegova pokretanja čime se ujedno ostvaruje i načelo pravičnog postupka iz čl. 29. Ustava RH, dok Ustavni sud RH u svojoj odluci broj: … od 6. prosinca 2006. godine da navodi kako je opće pravilo da se u upravnom postupku upravna stvar rješava neposrednom primjenom zakona, drugog propisa ili općeg akta koji je važio u vrijeme pokretanja upravnog postupka, ako zakonom, drugim propisom ili općim aktom nije drugačije određeno. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj drži da je pravno stajalište tuženika u osporenom rješenju, da se na predmetni radno pravni postupak, kao jedinstvenom postupku (koji traje u kontinuitetu od 20. rujna 2017. godine), primijene odredbe naknadno donesenog Zakona o izmjenama zakona o policiji (Narodne novine br. 66/19), neosnovano i nezakonito, a poglavito stoga što u prijelaznim i završnim odredbama navedenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji nije propisana njegova primjena i na upravne postupke koji su započeli prije njegovog stupanja na snagu. Ovakvim pravnim stajalištem i odlukom u osporenim rješenjem tuženika da je ozbiljno narušeno načelo pravne sigurnosti kao dio ustavnog načela vladavine prava. Naime, načelo pravne sigurnosti da je jedno od temeljnih načela koja su dio šireg načela vladavine prava, temeljem kojeg svatko mora biti siguran u svoju pravnu poziciju, a to znači da se na konkretan spor trebaju primijeniti oni propisi koji su bili poznati i na snazi u vrijeme pokretanja postupka, uz zabranu retroaktivne primjene propisa, što su tuženik u osporenom rješenju, kao prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, prekršili na štetu tužitelja te na taj način povrijedili i pravno načelo jednakosti pred zakonom. Navedeno pravno stajalište da je zauzeo i Ustavni sud u svojoj odluci broj: … od 20. travnja 2005. godine pri čemu u odnosu podnositeljevo neizravno osporavanje pravnog stajališta drugostupanjskog tijela u primjeni načela jedinstvenosti postupka, to jest o tome da se u upravnom postupku primjenjuje propis koji je na snazi u vrijeme rješavanja predmeta, smatrajući da je stoga dugotrajnim nerješavanjem o njegovoj žalbi oštećen, taj sud da je zauzeo pravno stajalište kako se u upravnom postupku primjenjuje propis koji je mjerodavan u vrijeme pokretanja postupka, osim ako se zakonom ili drugim propisom donesenim na temelju zakona nije drugačije određeno. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja s obzirom da smatra kako je u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje da je potom pravilno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega je predložio sudu donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

U sporu je održana rasprava 25. studenog 2020. godine, čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. -dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio tužitelj, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je tužitelj istaknuo kako ostaje pri svim navodima iz tužbe, kao i pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pa s obzirom da u konkretnom slučaju činjenice nisu sporne, već da je sporna primjena prava, da u ovom sporu nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, slijedom čega je predložio sudu zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja njegov tužbeni, odnosno poništavaju osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, koja da su nezakonita iz razloga detaljno izloženih u tužbi.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je raspored tužitelja na radno mjesto.

Naime, prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-112-02/19-02/…, URBROJ: 511-01-157-20-… od 6. ožujka 2020. godine, točkom 1. tužitelj s visokom stručnom spremom u zvanju glavni policijski savjetnik, policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave D.-n. raspoređuje se s danom 1. kolovoza 2019. u Policijsku upravu D.-n., Policijsku postaju D. na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju, za koje je kao uvjet utvrđen završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili visoka stručna sprema (VII/I) ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od 3 godine ili viša stručna sprema (VI/I) s najmanje 8 godina radnog iskustva u obavljanju poslova i zvanje policijski inspektor, točkom 2. je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje, dok je točkom 3. utvrđeno da se plaća utvrđuje posebnim rješenjem, to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako tužitelja nije moguće rasporediti s danom 20. rujna 2017., kada mu je istekao mandat za rukovodeće radno mjesto načelnika policijske uprave primjenom odredbi Zakona o policiji koji je bio na snazi na taj dan, pa kako u Ministarstvu unutarnjih poslova nema slobodnog radnog mjesta na koje bi se tužitelj mogao rasporediti sukladno stečenom stupnju obrazovanja i njegovom osobnom zvanju, Policijska uprava D.-. da je dostavila prijedlog za raspored tužitelja na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju u Policijskoj postaji D., tužitelj je raspoređen na naznačeno radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od tužiteljevog osobnog zvanja, s tim da je ovo tijelo u obrazloženju svog rješenja navelo kako za razdoblje od 20. rujna 2017., odnosno od isteka mandata načelnika Policijske uprave D.-n. do 31. srpnja 2019. prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda RH postoji mogućnost deklaratornog utvrđenja prava za navedeni period, a predmetno rješenje donijeto je pozivom na odredbe čl. 63. st. 1. toč. 4. i čl. 64. st. 2. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15, 121/16 i 66/19).

Potom, osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/20-01/…, URBROJ: 566-01/8-20-… od 4. lipnja 2020. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno iz razloga što je i tuženik smatrao da je prvostupanjsko tijelo rješenje o rasporedu tužitelja na radno mjesto bilo ovlašteno donijeti na temelju odredbi čl. 63. st. 1. toč. 4. i čl. 64. st. 2. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15, 121/16 i 66/19), koje su po stajalištu tuženika u predmetnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene, slijedom čega je tuženik naznačeno rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je 20. rujna 2017.  tužitelju istekao mandat za rukovodeće radno mjesto načelnika policijske uprave D.-n., nakon čega je prvostupanjsko tijelo donijelo više rješenja o njegovom rasporedu, koje je tuženik poništavao i vraćao predmet na ponovni postupak tijelu prvog stupnja.

 

Nadalje, nije sporno ni da je prethodnim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/8-19-… od 8. studenog 2019. godine poništeno ranije prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/8-19-… od 29. srpnja 2019. godine, te je predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak, uz uputu tuženika da je tijelo prvog stupnja dužno iznijeti razloge zbog kojih je tužitelj raspoređen na radno mjesto iz točke 1. izreke tog rješenja s danom 1. kolovoza 2019. 

Međutim, među strankama spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da bi se prilikom donošenja rješenja o rasporedu tužitelja na radno mjesto primijenile odredbe Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15, 121/16 i 66/19), dakle i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19) koji je stupio na snagu nakon što je već bio pokrenut predmetni upravni postupak, konkretno odredbe čl. 63. st. 1. toč. 4. i čl. 64. st. 2. tog Zakona, kao i je li pravno dopustivo tužitelja rasporediti na radno mjesto s danom 1. kolovoza 2019., kod stanja stvari da je 20. rujna 2017. tužitelju istekao mandata načelnika Policijske uprave D.-n., uslijed čega činjenice nisu sporne, već je prijeporna primjena prava, pa je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

Odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15, 121/16 i 66/19) propisano je da slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika, i to: zamjenika glavnog ravnatelja i načelnika policijske uprave popunjavaju se putem internog oglasa.

Odredbom čl. 63. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15, 121/16 i 66/19) propisano je da raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi se: 1. prilikom prijma u policiju, 2. ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, 3. ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen, 4. istekom razdoblja na koje su imenovane osobe iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, 5. u slučaju razrješenja osoba iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, zbog razloga iz članka 59. stavka 3. i članka 61. stavka 2. ovoga Zakona.

Odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15, 121/16 i 66/19) propisano je da policijski službenik iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona raspoređuje se na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju.

Stavkom 2. da policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može se, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.

Stavkom 3. da policijskom službeniku, koji je na poslovima policijskog službenika proveo najmanje 15 godina za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, prije stavljanja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, ponudit će se raspored na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, kojim se pak tužitelj s visokom stručnom spremom u zvanju glavni policijski savjetnik, policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave D.-n. raspoređuje se s danom 1. kolovoza 2019. u Policijsku upravu D.-n., Policijsku postaju D. na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju, za koje je kao uvjet utvrđen završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili visoka stručna sprema (VII/I) ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od 3 godine ili viša stručna sprema (VI/I) s najmanje 8 godina radnog iskustva u obavljanju poslova i zvanje policijski inspektor, ovo stoga što i ovaj sud drži kako su na konkretnu upravnu stvar bile primjenjive odredbe čl. 63. st. 1. toč. 4. i čl. 64. st. 2. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15, 121/16 i 66/19), koje odredbe su od strane nadležnih upravnih tijela pravilno primijenjene prilikom donošenja rješenja o rasporedu tužitelja na radno mjesto, slijedom čega sud smatra da su osporena rješenja kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilna i zakonita, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Glede temeljnih tužbenih prigovora tužitelja u kojima on ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primijeni odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19) koji je stupio na snagu nakon što je već bio pokrenut predmetni upravni postupak, već da je rješenje o rasporedu na radno mjesto trebalo donijeti isključivo primjenom odredbi Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15 i 121/16), dakle onim koji je bio na snazi u vrijeme kada je upravni postupak pokrenut, s tim da je on trebao biti raspoređen na radno mjesto s danom 20. rujna 2017. kada mu je istekao mandata načelnika Policijske uprave D.-n., a ne s danom 1. kolovoza 2019. kako je to utvrđeno prvostupanjskim rješenjem, uslijed čega je po njegovim mišljenju došlo do povrede materijalnog prava na njegovu štetu, pa da su iz tog razloga osporena rješenja nezakonita, za kazati je kako sud ovakve prigovore smatra neosnovanima.

Naime, nije sporno da je tužitelju s danom 19. rujna 2017. istekao mandat načelnika Policijske uprave D.-n., međutim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19) koji je na snagu stupio 18. srpnja 2019. između ostalog izmijenjena je i odredba čl. 63. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15 i 121/16), na način što je uz do sada propisane razloge za raspored na radno mjesto policijskih službenika dodan novi razlog i to da se raspored glavnog ravnatelja policije, zamjenika glavnog ravnatelja policije i načelnika policijskih uprava provodi istekom razdoblja na koje su te osobe imenovane, ujedno izmijenjena je i odredba čl. 64. st. 2. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 33/15 i 121/16) prema kojoj policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, može se u slučaju iz odredbe čl. 63. st. 1. toč. 2. ovog Zakona rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog, a za što sada više nije potreban pisani pristanak.

Nadalje, s obzirom da u Ministarstvu unutarnjih poslova nema slobodnog mjesta na koje bi se tužitelj mogao rasporediti sukladno stečenom stupnju obrazovanja i njegovom osobnom zvanju – glavni policijski savjetnik, a kako je Policijska uprava D.-n. dostavila prijedlog za raspored tužitelja na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju u Policijskoj postaji . tužitelj je prvostupanjskim rješenjem raspoređen na naznačeno radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog zvanja. Međutim, ovaj sud nalazi ključnim za predmetnu upravnu stvar činjenicu da je tužitelj u trenutku stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19), a koji je na snagu stupio 18. srpnja 2019. bio neraspoređeni policijski službenik kojemu je prethodno, odnosno s danom 20. rujna 2017. istekao mandata načelnika Policijske uprave D.-n., kod kojeg neprijepornog stanja stvari i ovaj sud zaključuje da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 63. st. 1. toč. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19), ovo stoga što je prvostupanjsko tijelo imalo ne samo pravo, nego i obvezu u izloženim okolnostima, odnosno kada se radi o neraspoređenom policijskom službeniku, tužitelja rasporediti sukladno citiranoj odredbi budući da bi u suprotnom tužitelj ostao neraspoređen pored činjenice stupanja na snagu navedene izmjene i dopune Zakona o policiji, koje su pak stupile na snagu prije donošenja prvostupanjskog rješenja i koje su uslijed toga primjenjive i na tužiteljev radno pravni status, zbog čega se u ovoj upravnoj stvari niti ne radi o retroaktivnoj primjeni prava, a kako to tužitelj pogrešno zaključuje.

Također, prethodno izloženom u prilog ide i činjenica da je radno pravni status tužitelja za razdoblje od 20. rujna 2017., kada mu je istekao mandata načelnika Policijske uprave D.-n., do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19) predmet zasebnog upravnog postupka, odnosno riječ je o drugoj upravnoj stvari u kojoj je tuženik donio svoje rješenje KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/11-19-… od 21 svibnja 2019. godine, kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/18-02/…, URBROJ: 511-01-157-18-… od 8. siječnja 2019. godine te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, protiv kojeg je Ministarstvo unutarnjih poslova pokrenulo upravni spor, u kojem je od strane Upravnog suda u Z. donesena nepravomoćna presuda poslovni broj: … od 12. ožujka 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje navedenog rješenja tuženika, što znači da se o toj drugoj upravnoj stvari tek treba pravomoćno odlučiti, s čim u vezi je za nadodati kako ta upravna stvar i to tužiteljev ravnopravni status za razdoblje od 20. rujna 2017. do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19) nije, niti može biti predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu budući da je ovaj sud u konkretnom sporu ovlašten isključivo ocijeniti zakonitost osporenih rješenja tuženika od 4. lipnja 2020. i prvostupanjskog tijela od 6. ožujka 2020., dakle akata kojima je odlučeno o rasporedu tužitelja na radno mjesto s danom 1. kolovoza 2019.

Potom, u svezi tužbenih navoda tužitelja u kojima on ističe da je bio spreman pristati na raspored za radna mjesta za koje je propisano niže policijsko zvanje – policijskog savjetnika, glavnog policijskog inspektora i samostalnog policijskog inspektora, za kazati je kako se nedvojbeno radi o radnim mjestima rukovodećih policijskih službenika koja se pak popunjavaju putem internog oglasa, a ne rasporedom, uslijed čega i ovakvi navodi nemaju nikakav utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. S tim u vezi je za nadodati kako spisu tuženika prileže i popis nepopunjenih radnih mjesta u Ministarstvu unutarnjih poslova – sjedištu, Ravnateljstvu policije i Policijskoj upravi D.-n. od 26. rujna 2018. iz kojeg je razvidno da tužitelj nije ispunjavao propisane uvjete za raspored na radna mjesta s propisanim višim zvanjem od onog utvrđenom u prvostupanjskom rješenju, s tim da tužitelj u tom pogledu kako u upravnom postupku, tako ni tijekom ovog spora nije iznio ili dostavio bilo kakve konkretne podatke koji bi upućivali na to da su postojala neka druga slobodna radna mjesta za koje bi bilo propisano zvanje više od onog iz prvostupanjskog rješenja na koje je on raspoređen, s tim da je riječ o radnom mjestu koje je bilo kontinuirano nepopunjeno.

Stoga, u okolnostima kada nije bilo slobodnih radnih mjesta na koja bi se tužitelj mogao rasporediti sukladno stečenom stupnju obrazovanja i njegovom osobnom zvanju, ovaj sud također zaključuje da nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja donošenjem osporenih rješenja kojima je on raspoređen na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog, a to u okolnostima da se radi o radnom mjestu koje je bilo kontinuirano nepopunjeno i da nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19) za raspored na radno mjesto nižeg osobnog zvanja više nije uvjet pisani pristanak službenika.

Ujedno, sud nalazi i da je prvostupanjsko tijelo kada je donijelo svoje rješenje od 6. ožujka 2020. u ponovljenom postupku, a nakon što je tuženik svojim rješenjem KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/8-19-… od 8. studenog 2019. godine poništio ranije prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/8-19-… od 29. srpnja 2019. godine i predmet vratio tom tijelu na ponovni postupak, u cijelosti postupilo sukladno uputi tuženika iz citiranog rješenja, ovo iz razloga što je u istom tuženik dao uputu tijelu prvog stupnja da je dužno iznijeti razloge zbog kojih je tužitelj raspoređen na radno mjesto iz točke 1. izreke rješenja s danom 1. kolovoza 2019., u kojem pravcu je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog akta detaljno obrazložilo razloge zbog kojih takvo što nije moguće, koje razloge je sada tuženik u osporenom rješenju prihvatio, a koji su u cijelosti prihvatljivi i ovom sudu, to posebice kod prethodno izloženog stanja stvari i to da je radno pravni status tužitelja za razdoblje od 20. rujna 2017., kada mu je istekao mandat načelnika Policijske uprave D.-n., do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine, br. 66/19) predmet zasebnog upravnog postupka, odnosno riječ je o drugoj upravnoj stvari o kojoj je tuženik donio svoje rješenje KLASA: UP/II-112-07/19-01/…, URBROJ: 566-01/11-19-… od 21 svibnja 2019. godine, te u kojem je donesena nepravomoćna presuda Upravnog suda u Z. poslovni broj: … od 12. ožujka 2020.

Konačno, sud nalazi potrebnim naglasiti kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tuženikovih prethodnih rješenja koja su donijeta prije osporenog rješenja od 4. lipnja 2020., već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti citiranog rješenja tuženika, kao i prvostupanjskog rješenja od 6. ožujka 2020., slijedom čega ukoliko je tužitelj smatrao da su i prethodna rješenja tuženika nezakonita, imao je na dispoziciju u odnosu na ista pokrenuti upravni spor, na koji način prema podacima spisa nije postupio, uslijed čega sva ranija rješenja tuženika, kao i stajališta izražena u istima ni na koji način ne utječu na zakonitost upravnih akata čija ocjena zakonitosti je predmet ovog upravnog spora, s tim da je riječ o rješenjima koja više nisu niti pravno egzistentna. S tim u vezi, za nadodati je kako sud nije vezan pravnim shvaćanjima upravnih tijela, već upravo suprotno, upravna tijela prilikom donošenja upravnih akata vezana su pravnim stajalištima upravnih sudova, s tim da upravno sudsku praksu ujednačava Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

Osim toga, ovaj sud nalazi potrebnim istaknuti kako predmetno raspoređivanje tužitelja nije diskriminirajuće, niti se njime dira u njegova stečena prava, ovo iz razloga što  sukladno ustaljenoj upravno sudskoj praksi, koju prihvaća i ovaj sud, poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. S tim u vezi, poslodavac ima općenito pravo rasporediti službenika na radno mjesto nižeg osobnog zvanja od tužiteljevog, jer se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe, a ovakvo stajalište koje u cijelosti prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, između ostalih i u presudama poslovni broj: Us-… od 28. studenog 2012. i … od 28. studenog 2012.

Naposljetku, za nadodati je kako sud ne nalazi ni da bi osporenim rješenjima bila povrijeđena bilo koja ustavna prava tužitelja, pa tako niti ona koje tužitelj problematizira u tužbi, s čim u vezi je sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude obrazložio zbog čega se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o retroaktivnoj primjeni prava, te je za kazati da ukoliko tužitelj smatra da bi donošenjem ove presude bilo povrijeđeno neko od njegovih ustavnih prava, on ima na dispoziciji u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude, dakle nakon što iscrpi sve pravne lijekove, Ustavnom sudu RH podnijeti ustavnu tužbu, a koji sud je jedini nadležan ocijeniti je li došlo do povrede ustavnih prava tužitelja.   

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 3. prosinca 2020. godine

                

          S U D A C

 

Ivan Dadić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja J.u B., odvjetniku u Z., uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Odboru za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, uz zapisnik od 25. studenog 2020., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

-          u spis.

 

Rj./

1.      Tužitelj nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18). 

2.      Spis u kalendar 30 dana.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ana Marija Perković